TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.10.2025.
Kada je Jonathan Anderson preuzeo Dior početkom ove godine, iza sebe je već imao snažnu reputaciju izgrađenu kroz godine u Loeweu, gdje je redefinisao kako luksuz može izgledati u 21. stoljeću.
U Dior je došao nakon Kim Jonesa, koji je za sobom ostavio impresivan trag u muškoj liniji i visoko postavljene standarde. Anderson je najprije preuzeo Dior Men, sa debijem na muškoj pisti za proljeće/ljeto 2026 u junu u Parizu.
Foto: @fashionweek
Nova silueta Diora
Anderson, već etablirati kao dizajner koji spaja arhivsko s avangardnim, krenuo je u lagani, ali odlučni reset Diora vraćajući mu mekoću i historijsku dubinu koju je ponekad znao izgubiti u eri velikih logotipa i glasnih kolaboracija.
Njegov debi bio je upravo to: hommage arhivi i francuskoj sartorijskoj tradiciji, ali pročitan kroz leću dekonstruisanog slojevitog Andersonovog rukopisa.
Uz suptilnu promjenu tipografije loga s monumentalnog DIOR na historijsko “Dior” u klasičnom Cochin fontu, Anderson je dao vizuelni znak preokreta: ne radi se o radikalnom prekidu, već o povratku i kontinuitetu, o podsjetniku da je Dior uvijek bio i igra s proporcijama i sofisticirana tišina, a ne samo spektakl.
Nagovještaji Andersonovog rukopisa
Prije nego što dekonstruišemo njegovu prvu žensku kolekciju za Dior, Anderson je već na Instagramu ostavio fragmente kao nagovještaj: kadar tenisica, detalj sandale, sitni close-up koji nas je primorao da nagađamo šta će tek uslijediti.
Paralelno, kampanja Lady Dior torbi dodatno je podgrijala atmosferu, sugerišući da će se pažnja usmjeriti na accessories jednako kao i na siluete. Sve to već je nagovještavalo ono što smo danas gledali, Andersonov izlazak u ženskoj ready-to-wear areni Diora, gdje njegovo čitanje arhive i savremenosti dolazi do punog izražaja.
Prvi ženski Dior J.W. Andersona
Današnji Dior show održan je u Jardin des Tuileries, gdje je u samom središtu prostora dominirala obrnuta piramida, golemi ekran koji je otvorio reviju. Na njemu se odvijao reel arhivskih Dior revija, praćen intenzivnom muzikom i pulsirajućim svjetlima, stvarajući atmosferu napetosti i očekivanja.
“Do you dare enter the house of Dior” bile su riječi koje su zatitrale na ekranu, poput izazova publici da zakorači u Andersonovu novu viziju kuće.
Jonathan Anderson otvorio je kolekciju siluetom koja je odmah podcrtala njegov rukopis, bijela strapless haljina s hoop suknjom i raskošnim mašnama.
Bio je to hommage arhivi, ali pročitan kroz savremeni filter, gdje se čistoća linije pretvara u izjavu o volumenu, a ikonografija 1947. dobiva novo, slojevito čitanje.
Kolekcija se potom razvijala u smjeru igre kontrasta: Bar jakna, možda najpoznatiji Diorov simbol, pojavila se u skraćenoj i tvidom obloženoj verziji, spajana s plisiranim mini suknjama koje su klasičnu formu učinile mladom i dinamičnom. 
Foto: @fashionweek
Transparentne tkanine izmjenjivale su se s čvrsto konstruiranim kaputima, denim je dolazio u skinny i barrel krojevima, a čipkaste haljine otkrivale su leđa u krojevima koji su spajali senzualnost i krojačku preciznost.
Dok su tricorn šeširi i novi pristupi Lady Dior torbi dodavali sloj modnog humora, jasno je bilo da Anderson arhivu ne tretira kao muzejski artefakt, nego kao živi materijal spreman za savremeni jezik piste.
Foto: @archivedrunway
Christian Dior je 12. februara 1947. u Parizu predstavio svoju prvu modnu reviju, kojom je otvorio jedno od najvažnijih poglavlja u historiji mode. Kuća osnovana 1946. nastavila je svoj put i nakon Diorove smrti, kada je samo deset godina kasnije, 1957., tada dvadesetjednogodišnji Yves Saint Laurent postao kreativni direktor.
Prije dva dana smo gledali Saint Laurentovo otvaranje Sedmice mode u Parizu, a danas, gotovo sedam decenija poslije, svjedočimo Andersonovom debiju u Dioru, svojevrsnom krugu mode koji se zatvara i otvara istovremeno.
Anderson je u ovoj kolekciji za Dior uradio ono što je naznačio i za Dior Men: spojo visoku i ready-to-wear modu, učinio arhivu nosivom i aktualnom, a istovremeno oživio tihe, gotovo intimne momente krojačke izvrsnosti.
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu mode, danas svjetla Pariza usmjerena su na Loewe, kuću koja započinje novu eru pod rukovodstvom dvoje dizajnera.
Jonathan Anderson godinama je bio lice Loewea, redefinišući brend kroz svoju hrabru estetiku, drsku igru silueta i jedinstvenu mješavinu zanata i umjetnosti.
No, svaki kraj otvara prostor za novi početak. Danas, na Paris Fashion Week-u, Jack McCollough i Lazaro Hernandez preuzimaju palicu, donoseći sa sobom američku viziju, iskustvo stečeno kroz Proenza Schouler i vlastiti estetski rukopis.
Ovo je njihova prva prilika da pred svijetom pokažu kako Loewe može izgledati u njihovom rukopisu, između naslijeđa i svježih ideja, između španskog zanata i američkog stila.
Još prije nego što su modeli zakoračili na pistu, Jack i Lazaro su dali naslutiti ton i karakter nove sezone. Predkampanja za proljeće/ljeto sezonu za 2026. godinu evocirala je osjećaj optimizma i svjetlosti, s fotografijama koje prizivaju mediteranske pejzaže i teksture, kontrastirajući pastelne tonove s intenzivnim primarnim bojama.
Materijali su igrali ključnu ulogu: kombinacija prozirnih tkanina, bogate kože i slojevitih silueta sugeriše promišljenu ravnotežu između fluidnosti i strukture.
Svaka kreacija čini da zanat ostaje u centru pažnje, ali uz američki senzibilitet za nosivost i detalj. Pozivnice za reviju, ručno izrađene od kože i utisnute motivom otvarača ili čepotvara, simbolizirale su novu eru, maleni, ali značajni znakovi početaka koji oblikuju cijelu kolekciju.
Element Ellsworth Kellyja & simbolika postavke revije
U prostoru revije kuće Loewe u Parizu, posjetitelji su bili dočekani s umjetničkim djelom američkog slikara i kipara Ellswortha Kellyja, pod nazivom Yellow Panel with Red Curve iz 1989. godine. Ova slika, smještena na ulazu, bila je uvod u novu estetiku brenda.
Dizajneri Jack McCollough i Lazaro Hernandez na Instagramu su opisali ovo djelo kao "vibrantnost i taktilnost ukorijenjenu u zanatu", te "sunčanost i senzualnost koja je inherentna španskim korijenima" brenda.
Tradicija i svježina u svakom koraku
Revija održana danas bila je jedno od najočekivanijih događanja na sedmici mode. Jack McCollough i Lazaro Hernandez, donijeli su svjež pogled na špansku modnu kuću, spajajući američku preciznost s europskom sofisticiranošću.
Revija je bila obilježena minimalističkom scenografijom, gdje su modeli kretali po reflektirajućoj podlozi, stvarajući dojam lepršavosti i fluidnosti.
Kolekcija je uključivala široke, lepršave siluete, često u kombinaciji s uskim, strukturiranim komadima, stvarajući kontrast između slobode i discipline. Boje su varirale od nježnih pastelnih tonova do živahnih primarnih boja, odražavajući optimizam i energiju koju su dizajneri željeli prenijeti.
Materijali su bili raznoliki, od laganih tkanina do bogate kože, a detalji poput ručno izrađenih kopči i vezenih uzoraka dodavali su dubinu i teksturu svakom komadu.
Torbe, koje su uvijek bile ključni element Loewea, sada su reinterpretirane kroz prizmu modernog dizajna. Novi modeli kombinovali su funkcionalnost s estetikom, često s neočekivanim detaljima poput metalnih umetaka ili asimetričnih oblika, pokazujući da luksuz može biti i inovativan i pristupačan.
Revija Loewe SS26 označila je početak novog poglavlja za ovu špansku modnu kuću. Pod vodstvom Jacka McCollougha i Lazara Hernandeza, brend je uspio spojiti svoju bogatu tradiciju s modernim pristupom, stvarajući kolekciju koja je istovremeno inovativna i poštuje historiju kuće koju su naslijedili. Ova sinergija između prošlosti i budućnosti obećava uzbudljive stvari za Loewe u nadolazećim sezonama.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
