TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 22.8.2026.
Na ZONA partyju izdvojili smo nekoliko minuta s Tarikom Filipovićem, čovjekom kojeg smo navikli gledati s pitanjima u rukama, a ovog puta zamijenili smo mjesta.
Kod Tarika Filipovića zanimljivo je koliko različitih karijera zapravo stane pod jedno ime.
Za jednu generaciju on je Teo iz Bitangi i princeza. Za drugu čovjek koji je godinama izgovarao pitanje nakon kojeg se odlučuje hoće li neko postati milijunaš. Pozorišna publika ga, ipak, već tri desetljeća gleda na sceni Kerempuha, dok su između svega toga stali filmovi, autorske predstave, režija i pisanje.
Na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala uhvatili smo ga između festivalskih susreta i napravili kratki Bonjour.portraits.
A s obzirom na to ko je bio pred nama, završiti ga bez jednog kviza bilo bi gotovo nemoguće.
Tarik je rođen u Zenici, a glumu je studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U ansambl Satiričkog kazališta Kerempuh ušao je 1996. godine, što znači da upravo 2026. obilježava 30 godina u svom matičnom teatru.
Tri desetljeća donijela su mu veoma različite pozorišne adrese i likove, od Shakespearea i Gogolja do autorskih projekata poput Spektakluka, Ćire i Predsednika/ce.
I možda je baš taj kontinuitet zanimljiv kada se stavi uz njegovu televizijsku prepoznatljivost. Voditeljska karijera nikada nije zamijenila glumačku. Samo je rasla paralelno s njom.
Tko želi biti milijunaš? počeo je voditi 2002. godine i upravo je taj format Tarika pretvorio u jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica u regiji. Kasnije su došli 1 protiv 100 i Potjera, a Milijunašu se vratio 2019. godine.
Dvadeset i četiri godine nakon prvog ulaska u tu stolicu, teško ga je odvojiti od kviza, čak i ako mu ostatak CV-a govori da bi to bilo poprilično nepravedno.
Zapravo, ove godine je baš Sarajevo još jednom spojilo njegove dvije strane.
Tokom 32. Sarajevo Film Festivala ponovo vodi UNIQA kviz zajedno s Joškom Lokasom, format koji je već postao dio festivalskog programa i u kojem njih dvojica znanje spajaju s onim dijelom kviza koji se ne može naučiti iz knjige: dobrim osjećajem za publiku.
Kada se vratimo glumi pred kamerom, njegova filmografija također ima likove koje regionalnoj publici nije potrebno posebno predstavljati.
Tu je Teodor Teo Friščić iz Bitangi i princeza, Avdija iz Lud, zbunjen, normalan i Schiling iz Konaka kod Hilmije. Filmska strana CV-a uključuje Dugu mračnu noć, Go West, Dobro uštimane mrtvace, U zemlji čudesa i međunarodni Behind Enemy Lines.
Nama je možda najzanimljivije što Tarik ni nakon toliko godina ne djeluje zainteresirano da ostane samo na jednom dijelu tog posla.
Posljednjih desetak godina sve više piše i režira, a sljedeći korak već ima i naslov.
U razgovoru ovog proljeća Tarik je otkrio da već desetak godina razvija scenarij za film koji želi i režirati.
Naslov je Film za Oscara, a ako sve bude išlo prema planu, snimanje bi trebalo početi u proljeće 2027. godine. Kaže da već ima scenarij i glumačku ekipu, dok bi direktor fotografije trebao biti Arnej Misirlić.
To nam se čini kao prilično dobar trenutak za jedan Bonjour.portraits.
Jer čovjeka kojeg smo godinama gledali kako vodi druge kroz odgovore trenutno čeka projekt u kojem će pitanja, odluke i cijeli svijet filma morati postavljati sam.
Naravno, nismo mogli imati Tarika Filipovića pred objektivom i ne iskoristiti činjenicu da je tokom karijere vjerovatno postavio više pitanja nego većina ljudi koje ćemo ikada intervjuirati.
Zato smo ovog puta njega stavili na mjesto takmičara.
Kao čovjeka koji je postavio hiljade pitanja, pitali smo ga postoji li kategorija u kojoj ga niko ne bi mogao pobijediti.
Cijeli odgovor ostavljamo njemu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.
A onda je ušla Iris Lebedeva.
Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.
U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.
Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.
Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…
Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.
„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.
Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“
Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.
„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.
Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.
Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’
Nije baš bio sretan zbog toga.“
Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.
„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.
Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
