Jedan od najznačajnijih latinoameričkih autora današnjice ponovo je u Sarajevu i donosi trenutke koje istinski filmofili ne žele propustiti.

Usred užurbanog ritma četvrtog dana Sarajevo Film Festivala u prostorijama Narodnog pozorišta sjeli smo s Michelom Francom, meksičkim rediteljem čiji filmovi neumoljivo seciraju društvo i ljudsku prirodu, na razgovor o njegovom odnosu prema festivalu, filmu i gradu koji smatra svojom drugom kućom.

Njegova povezanost s festivalom traje već više od decenije još od prvog dolaska 2009. godine, preko uloge člana žirija Takmičarskog programa igranog filma, do masterclassa i nagrade „Srce Sarajeva“. 



 

Foto: Sarajevo Film Festival

Upravo ta dugogodišnja bliskost s publikom i organizatorima, kao i njegova otvorena fascinacija autentičnošću festivala, čini ga jednim od onih gostiju zbog kojih Sarajevo Film Festival svake godine potvrđuje status istinske proslave filma. 

Večeras će upravo njegov najnoviji film Dreams prikazan u sklopu Open Air programa, čime je festivalskoj publici donio jedan od najiščekivanijih trenutaka ovog izdanja.







Ove godine Franco se vraća s novim povodom, a mi smo iskoristili trenutak da mu postavimo nekoliko pitanja o Sarajevu, filmu i onome što ga i dalje vuče nazad u ovaj grad.





Pitali smo ga kako opisuje Sarajevo Film Festival i šta ga čini posebnim. Franco ističe da je to vrlo ozbiljan festival, s pažljivo odabranom selekcijom i otvorenim pogledom na nove horizonte, ali koji istovremeno cijeni autore s istorijom i vezom s festivalom.

 „Zato je ozbiljan, zato je zanimljiv, zato je i zabavan, i jednostavno ga volim. Veoma je važan za mene. skoro sve svoje filmove ovdje prikazujem“, rekao je. 

Kada smo ga pitali o izboru tema za svoje filmove, istakao je da su one najčešće lična izražavanja inspirisana ličnim iskustvima ili događajima iz bliskog okruženja, ali da istovremeno vodi računa da film bude zanimljiv publici širom svijeta, jer, kako kaže, film je tu da putuje.





Razgovarali smo i o premijeri njegovog najnovijeg filma Dreams u Sarajevu, gradu koji je nazvao svojom drugom kućom. Franco je rekao da mu je privilegija prikazati film pred više od tri hiljade ljudi, te da nije nervozan, već ponosan i sretan što ga može podijeliti s publikom koja pamti njegove prethodne filmove. 

Otkrio nam je i kako je došlo do saradnje s Jessicom Chastain, centralnom glumicom u Dreams. Njihova prva saradnja na filmu Memory bila je toliko dobra da je, kada je razgovarao o Dreams, ona odmah pristala, oduševljena izazovom koji joj je nova uloga pružala. „To je vrlo posebna glumica i raditi s njom je bila čista radost“, rekao je. 

Franco je također otkrio da film nudi intimno putovanje puno iznenađenja i da donosi mnoge slojeve za publiku, uključujući i predivne baletne scene.

Ako želite saznati još detalja o razgovoru s Michelom Francom, uključujući njegove zanimljive anegdote i dublje uvide u Dreams, možete pogledati cijeli intervju u našem Reelsu ovdje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Produkcija: Bonjour.ba 

Džejla Ramović, prepoznatljiva po emotivnim interpretacijama na muzičkoj sceni, sada debituje u igranom filmu u režiji bh. režisera Harisa Dubice.

Riječ je o projektu koji obećava da će bh. filmografiju predstaviti s umjetničkom elegancijom uz sugestivnu priču, bajkovite lokacije, te balans između nostalgične poetičnosti i savremenog izraza. 

Sve je počelo knjigom. Haris Dubica je prije nekoliko godina napisao „Pisma snova“, intimnu priču koja se ubrzo našla u rukama mnogih čitatelja i izrasla u svojevrsni bestseler. Roman, satkan od nostalgije, ljubavi i osjećaja pripadnosti, sada dobija novu, filmsku, dimenziju.

 

Foto: @safet_hadzimusic

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Adna (@adnica_adnica)

Šta znamo o produkciji do sada?

Haris Dubica je prvobitno je pisao scenarij, koji je potom prerastao u knjigu, a sada je ta knjiga ponovno adaptirana u filmski materijal. Snimanje je započelo 3. augusta 2025. u Cazinu na lokacijama kao što su Alagića kuće i Stari grad Ostrožac, a nastavlja se u Sarajevu, drugim dijelovima BiH, pa čak i u Švicarskoj, što priči daje transcendentnu dimenziju iseljeničkog i povratničkog iskustva.







Priča je smještena na prijelazu osamdesetih u devedesete, u vremenu kada se svijet oko junaka mijenjao brže nego što su oni sami stizali odrastati. Upravo ta emotivna nit, između prošlosti i budućnosti, između odlaska i povratka, ono je što Dubica sada prenosi na veliko platno.

Film nosi snažnu poruku očuvanja identiteta, povezanosti s rodnim krajem i hrabrog stvaranja budućnosti u BiH, uz emotivnu priču o odrastanju, ljubavi i povratku kući.

Foto: @jeffrey.dzn  

Likovi i lica koja nose priču  

Što je privuklo pažnju na produkciju jeste i glumačka ekipa. Džejla Ramović, do sada poznata po muzičkom talentu i moćnom vokalu, ovim projektom se prvi put okušava pred filmskom kamerom. Sama priznaje da je osjećala tremu, ali i da je nova uloga otkrila drugačiju vrstu umjetničkog izražavanja. Na svom Instagramu ponosno je objavila fotografije sa seta i naglasila: „Septembar je u znaku novih početaka“.

Foto: @safet_hadzimusic

Njoj na sceni društvo pravi Tarik Filipović, dobro poznato lice regionalne publike, koji u filmu utjelovljuje poštara, "dobrog duha Sarajeva", tihog čuvara pisama i sjećanja. Njegova figura postaje simbol topline i upornosti u vremenu promjena. 

Foto: @jeffrey.dzn  

Uz njih, Harun Ćehović donosi mladalačku energiju i slojevitu interpretaciju, oblikujući lik čije dileme i strahovi lako pronalaze odjek kod publike.







Ono što isčekujemo je projekat koji spaja umjetničku naraciju i autentične bosanskohercegovačke motive snimanje širom zemlje, emotivna dubina i glumački spoj poznatih lica i svježih talenta.  On spaja generacije, podsjeća na snagu pripovijedanja i otvara nova vrata domaćem filmu.

Foto: @safet_hadzimusic

Za Džejlu Ramović ovo je početak jedne drugačije karijerne putanje, za Tarika Filipovića još jedan izazov koji potvrđuje njegovu svestranost, a za Harisa Dubicu prilika da svoju priču pretoči u kolektivno filmsko sjećanje. 

Ono što ostaje jeste očekivanje hoće li ova ekranizacija uspjeti uhvatiti onaj isti osjećaj koji je roman pretvorio u priču koja putuje od čitatelja do čitatelja, a sada i na platnu.
 

Foto: @jeffrey.dzn , @safet_hadzimusic