TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.8.2025.
Jedan od najznačajnijih latinoameričkih autora današnjice ponovo je u Sarajevu i donosi trenutke koje istinski filmofili ne žele propustiti.
Usred užurbanog ritma četvrtog dana Sarajevo Film Festivala u prostorijama Narodnog pozorišta sjeli smo s Michelom Francom, meksičkim rediteljem čiji filmovi neumoljivo seciraju društvo i ljudsku prirodu, na razgovor o njegovom odnosu prema festivalu, filmu i gradu koji smatra svojom drugom kućom.
Njegova povezanost s festivalom traje već više od decenije još od prvog dolaska 2009. godine, preko uloge člana žirija Takmičarskog programa igranog filma, do masterclassa i nagrade „Srce Sarajeva“. 
Foto: Sarajevo Film Festival
Upravo ta dugogodišnja bliskost s publikom i organizatorima, kao i njegova otvorena fascinacija autentičnošću festivala, čini ga jednim od onih gostiju zbog kojih Sarajevo Film Festival svake godine potvrđuje status istinske proslave filma.
Večeras će upravo njegov najnoviji film Dreams prikazan u sklopu Open Air programa, čime je festivalskoj publici donio jedan od najiščekivanijih trenutaka ovog izdanja.
Ove godine Franco se vraća s novim povodom, a mi smo iskoristili trenutak da mu postavimo nekoliko pitanja o Sarajevu, filmu i onome što ga i dalje vuče nazad u ovaj grad.
Pitali smo ga kako opisuje Sarajevo Film Festival i šta ga čini posebnim. Franco ističe da je to vrlo ozbiljan festival, s pažljivo odabranom selekcijom i otvorenim pogledom na nove horizonte, ali koji istovremeno cijeni autore s istorijom i vezom s festivalom.
„Zato je ozbiljan, zato je zanimljiv, zato je i zabavan, i jednostavno ga volim. Veoma je važan za mene. skoro sve svoje filmove ovdje prikazujem“, rekao je.
Kada smo ga pitali o izboru tema za svoje filmove, istakao je da su one najčešće lična izražavanja inspirisana ličnim iskustvima ili događajima iz bliskog okruženja, ali da istovremeno vodi računa da film bude zanimljiv publici širom svijeta, jer, kako kaže, film je tu da putuje.
Razgovarali smo i o premijeri njegovog najnovijeg filma Dreams u Sarajevu, gradu koji je nazvao svojom drugom kućom. Franco je rekao da mu je privilegija prikazati film pred više od tri hiljade ljudi, te da nije nervozan, već ponosan i sretan što ga može podijeliti s publikom koja pamti njegove prethodne filmove.
Otkrio nam je i kako je došlo do saradnje s Jessicom Chastain, centralnom glumicom u Dreams. Njihova prva saradnja na filmu Memory bila je toliko dobra da je, kada je razgovarao o Dreams, ona odmah pristala, oduševljena izazovom koji joj je nova uloga pružala. „To je vrlo posebna glumica i raditi s njom je bila čista radost“, rekao je.
Franco je također otkrio da film nudi intimno putovanje puno iznenađenja i da donosi mnoge slojeve za publiku, uključujući i predivne baletne scene.
Ako želite saznati još detalja o razgovoru s Michelom Francom, uključujući njegove zanimljive anegdote i dublje uvide u Dreams, možete pogledati cijeli intervju u našem Reelsu ovdje.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.
Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.
A onda je ušla Iris Lebedeva.
Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.
U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.
Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.
Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…
Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.
„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.
Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“
Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.
„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.
Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.
Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’
Nije baš bio sretan zbog toga.“
Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.
„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.
Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
