U intimnoj atmosferi Narodnog pozorišta, legendarni britanski glumac Ray Winstone otvorio nam je vrata svoje karijere, govoreći o ponosu, vjeri u umjetnost i tajni glume koju ni sam još nije do kraja odgonetnuo.

Na 31. Sarajevo Film Festivalu vidili smo razgovor sa Ray Winstoneom, britanskim glumačkim veteranom, čija je karijera obilježena nezaboravnim ulogama i večerašnjom projekcijom filma Ponuda.

Foto: Sarajevo Film Festival

Ray Winstone, glumac s karijerom dužom od četiri desetljeća, u Sarajevu će večeras primiti Počasno Srce Sarajeva, priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. 

Jučerašnji Masterclass i večerašnja projekcija njegovog kultnog filma Ponuda iz 2005. godine su prilika da publika zaviri u njegov kreativni proces, čuje anegdote iz suradnje s rediteljima poput Martina Scorsesea i Jonathana Glazera, te doživi filmsku legendu uživo.





Sa Winstoneom smo razgovarali u prostorijama Narodnog pozorišta, gdje nam je otkrio kako vidi današnji film, šta savjetuje mladim autorima i zašto ni nakon 50 godina karijere nije ni sam siguran šta je to zapravo gluma.





Na početku razgovora pitali smo ga šta za njega znači Počasno Srce Sarajeva i kako doživljava njegovu prisutnost na Festivalu, a on je kroz osmijeh priznao da ga to priznanje čini veoma ponosnim, dodajući da mu je prva reakcija bila iznenađenje.

‘’Radim već 50 godina u filmu, znate. Iako me iznenadilo, osjećao sam se veoma ponosno. Postoje vrlo važne stvari, festivali poput ovog, širom svijeta, koji ne okupljaju samo lokalnu zajednicu, već i svjetsku, ne samo mlade autore već i one koji možda ranije nisu imali priliku da podijele svoj rad. 

A ovdje to mogu. I onda vas primijete, i svi počnu gledati. Zato je to zaista važno.“





U svom Masterclassu dotakao se nestanka filmova poput Pokojnih i sve veće dominacije franšiza. Pitali smo ga vidi li još uvijek prostor za filmove koji istražuju kompleksnost likova, odgovorio je da vjeruje kako su takvi filmovi i dalje nužni. 

‘’Ali važno je da postoji balans. Možda je to zato što starim, ne znam. Ali volim filmove s kojima sam započeo, zbog kojih smo ih i počeli praviti. Ali snimao sam i franšize.

Oni su mi finansijski pomogli da odem i radim druge projekte. Dakle, ne kritikujem ih. Samo kažem da bih volio da iz toga izađe više kulture. I mislim da je to tu.''





Tokom karijere radio je s mladim umjetnicima, glumcima, rediteljima. Kada smo ga pitali koje osobine današnji mladi glumci i autori najviše trebaju njegovati, odgovorio je kratko i jasno da je tu potrebna zapravo samo vjera. 

‘’I kada vam ljudi kažu ne. Ne, ne, ne, to mi se ne sviđa. To vas mora pokrenuti, natjerati da nastavite, jer ne možete sve uraditi kao što je već urađeno. Morate izumiti svoje stvari. A ko su ti ljudi koji kažu ne? To su samo njihova mišljenja, zar ne? 

Kada ste mladi autor ili umjetnik, morate ostati vjerni svojim uvjerenjima. To je dio toga da li ste dobri u onome što radite ili niste. Morate vjerovati u nešto. Ako ste dovoljno sretni, to će vas odvesti dalje.“





Na kraju smo razgovor usmjerili ka samoj glumi kako ju je razumijevao na početku, a kako je vidi danas gdje iskreno i sa dozom humora prepoznaje vlastiti put: od sirove, nesputane energije mladosti do današnje zrelosti u kojoj, kako kaže, s iskustvom dolazi i tehnika.

 „Bio sam vrlo sirov, znate. Ali tehnički, da, naučio sam mnogo, tako i treba. Ali ako me pitate kako se glumi, ne znam. Zaista ne znam.

 Mislim da je to jednostavno nešto što radite i nadate se da će ljudi povjerovati u to, pogledati i reći ‘’Da, shvatam to, vjerujem u svaki trenutak onoga što govorite i osjećate.''

 Ne uspije uvijek. Ali tome težite. Ja zaista ne znam šta je to. Ako postoji neko tamo ko zna šta je gluma, neka mi kaže. Jer ja ne znam.“

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Produkcija: Bonjour.ba 

Džejla Ramović, prepoznatljiva po emotivnim interpretacijama na muzičkoj sceni, sada debituje u igranom filmu u režiji bh. režisera Harisa Dubice.

Riječ je o projektu koji obećava da će bh. filmografiju predstaviti s umjetničkom elegancijom uz sugestivnu priču, bajkovite lokacije, te balans između nostalgične poetičnosti i savremenog izraza. 

Sve je počelo knjigom. Haris Dubica je prije nekoliko godina napisao „Pisma snova“, intimnu priču koja se ubrzo našla u rukama mnogih čitatelja i izrasla u svojevrsni bestseler. Roman, satkan od nostalgije, ljubavi i osjećaja pripadnosti, sada dobija novu, filmsku, dimenziju.

 

Foto: @safet_hadzimusic

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Adna (@adnica_adnica)

Šta znamo o produkciji do sada?

Haris Dubica je prvobitno je pisao scenarij, koji je potom prerastao u knjigu, a sada je ta knjiga ponovno adaptirana u filmski materijal. Snimanje je započelo 3. augusta 2025. u Cazinu na lokacijama kao što su Alagića kuće i Stari grad Ostrožac, a nastavlja se u Sarajevu, drugim dijelovima BiH, pa čak i u Švicarskoj, što priči daje transcendentnu dimenziju iseljeničkog i povratničkog iskustva.







Priča je smještena na prijelazu osamdesetih u devedesete, u vremenu kada se svijet oko junaka mijenjao brže nego što su oni sami stizali odrastati. Upravo ta emotivna nit, između prošlosti i budućnosti, između odlaska i povratka, ono je što Dubica sada prenosi na veliko platno.

Film nosi snažnu poruku očuvanja identiteta, povezanosti s rodnim krajem i hrabrog stvaranja budućnosti u BiH, uz emotivnu priču o odrastanju, ljubavi i povratku kući.

Foto: @jeffrey.dzn  

Likovi i lica koja nose priču  

Što je privuklo pažnju na produkciju jeste i glumačka ekipa. Džejla Ramović, do sada poznata po muzičkom talentu i moćnom vokalu, ovim projektom se prvi put okušava pred filmskom kamerom. Sama priznaje da je osjećala tremu, ali i da je nova uloga otkrila drugačiju vrstu umjetničkog izražavanja. Na svom Instagramu ponosno je objavila fotografije sa seta i naglasila: „Septembar je u znaku novih početaka“.

Foto: @safet_hadzimusic

Njoj na sceni društvo pravi Tarik Filipović, dobro poznato lice regionalne publike, koji u filmu utjelovljuje poštara, "dobrog duha Sarajeva", tihog čuvara pisama i sjećanja. Njegova figura postaje simbol topline i upornosti u vremenu promjena. 

Foto: @jeffrey.dzn  

Uz njih, Harun Ćehović donosi mladalačku energiju i slojevitu interpretaciju, oblikujući lik čije dileme i strahovi lako pronalaze odjek kod publike.







Ono što isčekujemo je projekat koji spaja umjetničku naraciju i autentične bosanskohercegovačke motive snimanje širom zemlje, emotivna dubina i glumački spoj poznatih lica i svježih talenta.  On spaja generacije, podsjeća na snagu pripovijedanja i otvara nova vrata domaćem filmu.

Foto: @safet_hadzimusic

Za Džejlu Ramović ovo je početak jedne drugačije karijerne putanje, za Tarika Filipovića još jedan izazov koji potvrđuje njegovu svestranost, a za Harisa Dubicu prilika da svoju priču pretoči u kolektivno filmsko sjećanje. 

Ono što ostaje jeste očekivanje hoće li ova ekranizacija uspjeti uhvatiti onaj isti osjećaj koji je roman pretvorio u priču koja putuje od čitatelja do čitatelja, a sada i na platnu.
 

Foto: @jeffrey.dzn , @safet_hadzimusic