TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 20.8.2025.
U intimnoj atmosferi Narodnog pozorišta, legendarni britanski glumac Ray Winstone otvorio nam je vrata svoje karijere, govoreći o ponosu, vjeri u umjetnost i tajni glume koju ni sam još nije do kraja odgonetnuo.
Na 31. Sarajevo Film Festivalu vidili smo razgovor sa Ray Winstoneom, britanskim glumačkim veteranom, čija je karijera obilježena nezaboravnim ulogama i večerašnjom projekcijom filma Ponuda.
Foto: Sarajevo Film Festival
Ray Winstone, glumac s karijerom dužom od četiri desetljeća, u Sarajevu će večeras primiti Počasno Srce Sarajeva, priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.
Jučerašnji Masterclass i večerašnja projekcija njegovog kultnog filma Ponuda iz 2005. godine su prilika da publika zaviri u njegov kreativni proces, čuje anegdote iz suradnje s rediteljima poput Martina Scorsesea i Jonathana Glazera, te doživi filmsku legendu uživo.
Sa Winstoneom smo razgovarali u prostorijama Narodnog pozorišta, gdje nam je otkrio kako vidi današnji film, šta savjetuje mladim autorima i zašto ni nakon 50 godina karijere nije ni sam siguran šta je to zapravo gluma.
Na početku razgovora pitali smo ga šta za njega znači Počasno Srce Sarajeva i kako doživljava njegovu prisutnost na Festivalu, a on je kroz osmijeh priznao da ga to priznanje čini veoma ponosnim, dodajući da mu je prva reakcija bila iznenađenje.
‘’Radim već 50 godina u filmu, znate. Iako me iznenadilo, osjećao sam se veoma ponosno. Postoje vrlo važne stvari, festivali poput ovog, širom svijeta, koji ne okupljaju samo lokalnu zajednicu, već i svjetsku, ne samo mlade autore već i one koji možda ranije nisu imali priliku da podijele svoj rad.
A ovdje to mogu. I onda vas primijete, i svi počnu gledati. Zato je to zaista važno.“
U svom Masterclassu dotakao se nestanka filmova poput Pokojnih i sve veće dominacije franšiza. Pitali smo ga vidi li još uvijek prostor za filmove koji istražuju kompleksnost likova, odgovorio je da vjeruje kako su takvi filmovi i dalje nužni.
‘’Ali važno je da postoji balans. Možda je to zato što starim, ne znam. Ali volim filmove s kojima sam započeo, zbog kojih smo ih i počeli praviti. Ali snimao sam i franšize.
Oni su mi finansijski pomogli da odem i radim druge projekte. Dakle, ne kritikujem ih. Samo kažem da bih volio da iz toga izađe više kulture. I mislim da je to tu.''
Tokom karijere radio je s mladim umjetnicima, glumcima, rediteljima. Kada smo ga pitali koje osobine današnji mladi glumci i autori najviše trebaju njegovati, odgovorio je kratko i jasno da je tu potrebna zapravo samo vjera.
‘’I kada vam ljudi kažu ne. Ne, ne, ne, to mi se ne sviđa. To vas mora pokrenuti, natjerati da nastavite, jer ne možete sve uraditi kao što je već urađeno. Morate izumiti svoje stvari. A ko su ti ljudi koji kažu ne? To su samo njihova mišljenja, zar ne?
Kada ste mladi autor ili umjetnik, morate ostati vjerni svojim uvjerenjima. To je dio toga da li ste dobri u onome što radite ili niste. Morate vjerovati u nešto. Ako ste dovoljno sretni, to će vas odvesti dalje.“
Na kraju smo razgovor usmjerili ka samoj glumi kako ju je razumijevao na početku, a kako je vidi danas gdje iskreno i sa dozom humora prepoznaje vlastiti put: od sirove, nesputane energije mladosti do današnje zrelosti u kojoj, kako kaže, s iskustvom dolazi i tehnika.
„Bio sam vrlo sirov, znate. Ali tehnički, da, naučio sam mnogo, tako i treba. Ali ako me pitate kako se glumi, ne znam. Zaista ne znam.
Mislim da je to jednostavno nešto što radite i nadate se da će ljudi povjerovati u to, pogledati i reći ‘’Da, shvatam to, vjerujem u svaki trenutak onoga što govorite i osjećate.''
Ne uspije uvijek. Ali tome težite. Ja zaista ne znam šta je to. Ako postoji neko tamo ko zna šta je gluma, neka mi kaže. Jer ja ne znam.“
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Na ZONA partyju uhvatili smo Ivonu Baković za nekoliko minuta pred našim objektivom, baš u periodu u kojem njena karijera sve prirodnije prelazi između Sarajeva, Minhena i evropskih filmskih setova.
Na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala nastavili smo našu malu Bonjour.portraits seriju s Ivonom Baković. Nekoliko minuta, jedan kratki editorial i jedno pitanje bili su dovoljni da zavirimo u karijeru koja se posljednjih godina poprilično proširila van Sarajeva.
Ivona je završila Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu 2021. godine, a danas je profesionalno bazirana u Minhenu. Ipak, njena veza sa Sarajevom nije ostala samo na studiju: igrala je u Narodnom pozorištu Sarajevo, Pozorištu mladih i Sarajevskom ratnom teatru, prije nego što je svoj rad počela paralelno graditi i na njemačkoj sceni.
Bosanski, hrvatski i srpski su joj maternji jezici, govori i engleski i njemački, a ta jezička širina već se vidi i u projektima koje bira.
Preseljenje u Minhen nije značilo samo novu adresu.
Ivona posljednjih godina sarađuje s rediteljicom Christiane Mudra i ekipom Investigative Theater. U predstavama Xploit i freiheit.exe igra na njemačkom jeziku, dok paralelno nastupa i s münchenskom improvizacijskom teatarskom grupom Bake This na engleskom.
To nam je možda i zanimljiviji dio njenog trenutnog profila od jednostavne podjele na „domaću“ i „međunarodnu“ karijeru. Kod nje se nekoliko scena razvija istovremeno: Sarajevo joj je dalo glumačku bazu, dok joj je Minhen otvorio prostor za novi jezik, drugačiju teatarsku formu i potpuno novu publiku.
Uz glumu, radi i kao edukatorica glume za djecu, a piše i poeziju.
Među njenim recentnim i nadolazećim projektima nalazi se četvrta sezona serije Državni službenik, u kojoj igra Elenu, kao i kratki film Danas Bjanke Pašić, gdje tumači Selmu.
Tu je i češki dugometražni film Kde končí láska Milana Cieslara iz 2025. godine, u kojem Ivona igra jednu od glavnih uloga, Kateřinu Tesařovu. Film je još jedan korak u njenom radu izvan regionalne produkcije i još jedan jezik i filmsko tržište u njenoj rastućoj filmografiji.
Njemačka televizija također je već dio tog CV-a. U ZDF-ovom dugovječnom formatu Aktenzeichen XY … Ungelöst pojavila se kao Amanda da Silva.
Triler, drama, evropski film, istraživački teatar, improvizacija: trenutno je možda lakše nabrojati registre kroz koje prolazi nego pokušati joj dodijeliti jedan.
Iza nje su vrlo različiti projekti, od Državnog službenika do kratke drame Danas, pa nas je zanimalo šta još nedostaje na toj listi.
Koji bi žanr Ivona Baković voljela istražiti idući?
Odgovor je stigao gotovo bez razmišljanja: nešto smješteno u srednji vijek.
Kada nakon toga pogledamo mačevanje, streličarstvo i historijski ples na njenom CV-u, čini nam se da je pola pripreme već riješeno.
Ostatak odgovora ostavljamo Ivoni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
