TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 27.6.2026.
Dok Hollywood još uvijek računa na nastavke, remakeove i velike franšize, dva horora su ovog ljeta pokazala da publika želi nešto čudnije, svježije i puno bliže internet generaciji. Obsession i Backrooms nisu samo filmovi o kojima se priča, nego mali dokaz da Gen Z kreativci mijenjaju način na koji horor izgleda, nastaje i dolazi do publike.
Ako vam se čini da su najzanimljiviji filmovi trenutno oni koji ne izgledaju kao “sigurna” studijska formula, niste sami.
Nakon što su arthouse naslovi i autorski filmovi sve glasnije zauzeli centralno mjesto na festivalima poput Cannesa, sličan pomak se dešava i kod mlađe publike, samo kroz jezik interneta, horora i viralnih priča.
Obsession i Backrooms su dva naslova koja se stalno pojavljuju u filmskim razgovorima, TikTok preporukama i box office analizama, ali njihov hype nije nastao slučajno. 
Oba filma dolaze od autora koji nisu prošli klasičnu hollywoodsku rutu, nego su publiku prvo gradili online.
Zato ova priča nije samo o hororu, nego o tome kako nova generacija autora koristi YouTube, digitalni storytelling i jako specifične strahove savremenog života da bi napravila filmove koje publika zaista želi gledati u kinu.
U nastavku donosimo zašto su Obsession i Backrooms postali toliko veliki, ko stoji iza njih, kakve su ocjene i gdje ih trenutno možete gledati. 
Obsession je film koji na prvu zvuči kao jednostavna horor premisa, ali upravo tu leži njegova snaga. U centru priče je Bear, mladić koji uz pomoć misterioznog predmeta “One Wish Willow” poželi da se njegova simpatija Nikki zaljubi u njega, a onda vrlo brzo shvati da želja nije romantika nego noćna mora. 
Film je napisao, režirao i montirao Curry Barker, 26-godišnji autor koji je ranije gradio publiku kroz YouTube i kratke horor projekte.
Ono što je publiku najviše zakačilo nije samo krvavi ili supernatural dio priče, nego tema kontrole, neuzvraćene ljubavi i onog neprijatnog pitanja: šta se desi kada neko tuđu emociju počne tretirati kao nešto što mu pripada?
Zato se Obsession čita i kao horor o modernim vezama, granicama, entitlementu i opsesiji koja se maskira kao “velika ljubav”. 
Hype je dodatno eksplodirao jer je film snimljen s mikro budžetom, a zaradio je stotine miliona dolara i postao jedan od najprofitabilnijih naslova godine.
Trenutno ima vrlo jake ocjene publike i kritike, uključujući visoke Rotten Tomatoes i IMDb rezultate, a za gledanje je još uvijek najviše vezan za kino distribuciju, dok se digitalno iznajmljivanje očekuje ili postepeno uvodi zavisno od regije, posebno preko platformi poput Apple TV i Prime Video. 
Foto: IMDb
Ako je Obsession horor o opsesiji i kontroli, Backrooms je horor o prostoru iz kojeg ne znate kako izaći. Film režira Kane Parsons, autor poznat online kao Kane Pixels, koji je kao tinejdžer napravio viralnu YouTube seriju inspirisanu Backrooms internet mitologijom i estetikom liminalnih prostora. 
Sve počinje od ideje da se može “ispasti” iz realnosti i završiti u beskrajnim, fluorescentnim, praznim hodnicima i sobama koje izgledaju kao napušteni ured, tržni centar ili skladište iz nečijeg lošeg sjećanja.
A24 je taj online fenomen pretvorio u dugometražni film, ali njegov uspjeh nije samo u tome što je preuzeo popularan meme, nego u tome što ga je shvatio ozbiljno kao jezik nove generacije straha. 
Za publiku koja je odrasla uz creepypaste, videoigre, glitch estetiku i osjećaj da je internet istovremeno dom i labirint, Backrooms djeluje skoro prirodno.
Film je dobio odlične reakcije kritike, a posebno se hvali način na koji Parsons koristi prostor, arhitekturu i digitalnu nelagodu kao glavne izvore horora. 
Trenutno se Backrooms primarno gleda u kinima, dok streaming još nije aktivan u većini regija; očekuje se da će u SAD-u kasnije doći na HBO Max zbog A24 distribucijskog modela, a originalna YouTube serija Kane Pixels i dalje je dostupna online za sve koji žele vidjeti odakle je fenomen krenuo. 
Foto: IMDb
TEKST: Ada Ćeremida
Treća sezona serije Kimler Geldi Kimler Geçti stigla je na Netflix i da, ovo je članak sa spoilerima. Ako ste već bingeali Leylin novi dating haos, znate da ovo nije sezona koju samo pogledate i nastavite dan kao da se ništa nije desilo.
Znate onaj tip serije koju pustite “samo jednu epizodu”, a onda odjednom gledate ending u 2 ujutro i šaljete screenshot outfita u grupni chat?
To je za nas i dalje Kimler Geldi Kimler Geçti . Treća sezona se vraća sa svim onim zbog čega smo zavoljeli prve dvije: glossy Istanbul kadrovi, dating haos, prijateljstva koja spašavaju stvar, previše lijepih ljudi u previše dobrim outfitima i ona struktura epizoda koja vas stalno tjera da kliknete “next episode”. 
Foto: IMDb
Ovaj put, ipak, sve djeluje malo teže, malo zrelije i malo više kao sezona u kojoj Leyla pokušava shvatiti šta znači prestati bježati. Naravno, to ne znači da je drama nestala.
Naprotiv, samo je sada upakovana u još bolju garderobu, još više emocionalnih pitanja i finale koje jasno kaže: naravno da ovo nije kraj. 
Foto: @netflixturkiye
Treća sezona odmah nas vraća u onaj poznati ritam serije: nešto se desilo, mi ne znamo sve, a epizode nas vode prema posljednjem komadu slagalice.
To je jedan od najboljih trikova Kimler Geldi Kimler Geçti i razlog zbog kojeg se serija tako lako bingeuje.
Svaka epizoda počinje kao mali emocionalni teaser, a onda se polako vraćamo unazad i shvatamo ko je šta rekao, ko je šta prešutio i zašto Leyla opet stoji na ivici velike odluke.
Ostalo je i ono što smo voljeli u prve dvije sezone: način na koji je Istanbul snimljen kao moodboard, a ne samo lokacija.
Sve izgleda kao da pripada u lifestyle editorijal, čak i kada likovi emocionalno potpuno pucaju. 
Leyla je u trećoj sezoni najzanimljivija upravo zato što nije odjednom “popravljena”. Ona pokušava da bude osoba koja bira sebe, ali i dalje nosi stare obrasce, stare želje i onu vrlo modernu potrebu da sigurnost zamijeni za ljubav ili ljubav za dramu.
Tu serija najbolje hvata savremeni dating: svi pričaju o granicama, healingu i samopoštovanju, ali kada se pojavi neko ko aktivira poznati haos, teorija pada u vodu. 
Serenay Sarıkaya dobro nosi taj kontrast jer Leyla nikad nije samo “jaka žena” niti samo “djevojka koja bira pogrešne muškarce”. Ona je baš ono što moderni dating često napravi od ljudi: pametna, svjesna, zabavna, ali i umorna od vlastitih emocija.
Ne možemo pričati o ovoj seriji bez mode, jer iskreno, pola iskustva gledanja je pauziranje scena zbog outfita.
Treća sezona nastavlja u istom ritmu: Leyla izgleda kao osoba koja bi otišla na emocionalni breakdown u savršeno krojenom blejzeru i sa torbom koja sve govori umjesto nje. 
Ono što je posebno zabavno jeste da mnogi outfiti nisu samo “nedostižni luksuz”, nego imaju elemente koje se lako mogu rekreirati: oversized košulje, slip suknje, neutralni tonovi, dobar nakit, sunčane naočale, city girl haljine i taj Istanbul office-to-drinks vibe. Serija baš razumije da moda ovdje nije dodatak radnji, nego dio karaktera.
Leyla se oblači kao neko ko pokušava kontrolisati barem jedan dio svog života, čak i kada je sve ostalo u potpunom rasulu. 
Ali kao novi love interest donosi potpuno drugačiju energiju od muškaraca koji su ranije dominirali Leylinim životom.
Nije stvar u tome da je on “manje privlačan” ili manje zanimljiv, nego u tome da djeluje kao neko ko nudi mir, strukturu i emotivnu sigurnost. 
Problem je što Leyla nije nužno u fazi života u kojoj zna šta da radi s mirom. Tu sezona postaje najzrelija, jer postavlja pitanje koje svi prepoznajemo: da li biramo osobu jer nas zaista pomjera na dobro mjesto ili zato što je dovoljno sigurna nakon previše loših iskustava?
Leyla i Ali zato nisu samo romansa, nego test toga koliko je healing stvaran kada drama više ne vodi glavnu riječ. 
Cem je i dalje lik oko kojeg serija gradi najviše tenzije, jer nije napisan kao obični “bad choice”.
On ima karizmu, povredu, prošlost i onu vrstu prisustva zbog koje razumijete zašto Leyla ne može samo zatvoriti vrata i otići. Međutim, treća sezona jasno pokazuje da razumjeti nekoga nije isto što i pustiti ga nazad u svoj život. 
Tu se nalazi jedna od najboljih lekcija sezone: nisu svi ljudi koji nas duboko dirnu ljudi s kojima trebamo ostati. Cem možda ima svoje razloge, ali Leyla prvi put djeluje kao da zna da njena empatija ne smije postati dozvola za novi krug istog bola. 
Posljednja scena je baš onaj Netflix cliffhanger zbog kojeg odmah provjeravate da li je najavljena četvrta sezona. Nakon svega što se desilo s Alijem i Cemom, pojavljivanje Johna djeluje kao novi početak, ali i kao mala crvena zastavica u obliku savršenog susreta.
Nije to You energija u smislu Joe Goldberg mračnog trilera, naravno, niko ne govori o tome da imamo novog ubicu u priči.
Više je to ona pop culture opsesija: novi muškarac ulazi u kadar i serija nas odmah tjera da pitamo da li je on “the one” ili samo nova verzija starog obrasca.
Ako je Leyla zaista u eri iscjeljenja, pitanje nije samo ko je sljedeći muškarac, nego da li ona ovaj put ulazi u priču drugačije. 
Foto: @netflixturkiye
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
