TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.1.2026.
Sarajevo je početkom godine dobilo novi teatarski prostor koji ne pokušava imitirati velike scene, već svjesno bira intimnost, bliskost i direktan susret s publikom.
Teatar 071, smješten u stanu u centru grada, nastaje kao nezavisna inicijativa vođena idejom umjetničke slobode i potrebe za otvorenim dijalogom.
Iza projekta stoji glumac i producent Senad Alihodžić, koji u ovom teatru spaja dugogodišnje iskustvo sa željom da se vrati osnovnim vrijednostima teatra: hrabrosti, iskrenosti i odgovornosti prema društvu.
Foto: Velija Hasanbagović
Razgovarali smo s Senadom o motivima za osnivanje Teatra 071, fokusirali smo se na razloge zbog kojih je Teatar 071 nastao upravo sada, zašto je smješten u stanu, kakvu vrstu teatarskih priča želi razvijati te šta publiku očekuje već u narednim mjesecima.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Teatar 071 dolazi kao odgovor na jednu novu energiju i potrebu za bližim susretom publike i teatra.
Šta je bio onaj lični okidač koji je rekao: „Sada je pravo vrijeme?“
Lični okidač je jednostavno: potreba, ljudska i profesionalna. Želimo gradu podariti jedan novi teatar, jednu novu viziju, lišenu bilo kakvog uticaja sa strane koji njeguje prije svega umjetničku slobodu. Ovaj teatar je pokrenula neprofitna organizacija, dakle Udruženje, prema tome imamo tu slobodu da možemo kreirati prostor i repertoar kako mi smatramo da treba. 
Naziv 071 nije slučajan. To je stari pozivni broj Sarajeva. Mene to vrijeme asocira na neke osnove koje lagano s godinama iščezavaju. Govorim o manirima, bontonu, poštovanju, iskrenom dijalogu, hrabrosti, kritičkom promišljanju, a da ne govorim o riječima poput saosjećanje i empatija.
Nekako mi se čini kao da te riječi u našem rječniku više i ne postoje. Kao da su izbrisane. U društvu generalno vlada lični interes ispred svega ovoga gore što sam nabrojao. Ljudi su prestali biti hrabri i to mi je fascinatno. Danas se bojimo reći svoje mišljenje, dakle strah nas i je i reć' nešto, a kamoli da se borimo za ideale. 
Probat ćemo biti hrabri i to nekako dokazujemo već sa predstavom Snajper, autora Damira Karakaša u režiji Dine Mustafića. Nismo slučajno otvorili teatar sa tematikom kojom se bavi predstava. Ali smo uvijek, kao Udruženje u prošlosti pokušali ukazivati na aktuelna dešavanja.
Pa smo radili ambijentalnu predstavu Tramvaj koja govori o ubistvu u tramvaju. Tako da je Snajper nastavak nečega u šta vjerujemo da ima itekako smisla kroz predstave progovarati. Nastavit ćemo se baviti ključnim i releavntnim temama. 
Ono što mi je divno, jeste da evo u prvoj predstavi dvije glavne uloge igraju dva mlada glumca Anastasija Dunjić i Vedad Čano. Dakle imamo dva mlada glumca, a sa druge strane renomirane autore: Dino Mustafić, Adisa Vatreš Selimović, Adnan Lugonić, Velija Hasanbegović, Almir Kurt. Težit ćemo i u budućnosti ka nekom balansu generacija, mladi i etablirani umjetnici, zatim oni koji nisu toliko poznati široj javnosti sa onima koji su već da kažem i regionalno etablirani umjetnici.
S obzirom da je pozivni broj 071 prepoznatljiv i u regiji sigurno ćemo se okrenuti sa određenim projektima i koprodukcijama iz regije.
Foto: @teatar071
Prostor Teatra 071 nije klasična teatarska sala.
Kako intimnost prostora mijenja odnos između glumca i publike i šta publika ovdje dobija, a što ne može doživjeti u velikim teatrima?
Publika i akteri na sceni su jedno, nema barijera. Oni su i dio predstave, ne samo posmatrači već i sudionici. Na sceni glumci trebaju biti iskreni, ne bi trebalo biti laži. Jer publika baš zato što je blizu, primijeti sve. Govorim sad kao glumac, koji je član ansambla u Kametrnom teatru 55, koji je da kažem „navikao „ na tu blizinu sa publikom. Ali ovo je još intimnije. Izazovno je jako i osnovati ovakav jedan teatar u stanu, a i glumiti u njemu.
Imamo jako puno upita kolega koji žele da rade predstave u ovom prostoru. I ono što mi je lijepo, ali to nam je i bila namjera: da publika ostaje u prostorijama nakon odigrane predstave u jednom opušteno razgovoru sa glumcima. Želimo da budemo dobri domaćini. Jako nam je bitna vidljivost, da publika ima dobar pregled, temperatura prostora, udobnost stolica itd. To je nešto na šta i ja kao gledalac obraćam pažnju.
Jednostavno želimo postići da je dolazak u naš teatar jedan lijep večernji događaj i da je to više od samog gledanja predstave.
Foto: @adisavatres
Koju vrstu teatarskih priča i autorskih glasova želite dugoročno razvijati?
Nisam neko ko preferira jednu vrstu teatra, ili pojedine žanrove filmske ili teatarske. Najviše ovom prostoru, jer je u stanu, pripada realizam, naturalizam. Al nećemo bježati od različitih žanrova, stilova, formi. Predstava Snjaper je drama, politicki triler. Veliki sam ljubitelj komedije , gledaćemo da i to radimo. Ono na šta ćemo insistirati je tema. Eksperimentisati ćemo.
Sloboda umjetnička nam je jako bitna. Želimo da se autori i ostatak ekipe osjećaju lijepo, poštovano, uostalom kao i publika.
Koja je vaša dugoročna vizija ovog prostora i šta nas već od naredne godine očekuje na sceni?
Imamo u planu dvije do četiri premejere. Nešto smo već fiksirali, sa određenim autorima smo u pregovorima, vidjet ćemo, to je proces. Sve zavisi sve od finansija naravno. Teatar je osnovalo Udruženje, i podigli smo ga na noge svojim vlastitim sredstvima, donacijama, te entuzijazmom i predanim radom svih uključenih u proces, ovih zadnjih 6 mjeseci.
Iskreno se nadam da će organi vlasti prepoznati bitnost rađanja jednog novog, alternativnog teatra koji pored etabliranih autora, daje priliku i mladima. Ovo je model koji postoji u svim većim gradovima u svijetu. Prema tome zašto Sarajevo ne bi moglo imati jedan ovakav teatar. 
Foto: Velija Hasanbagović
Meni lično je ovo izazov, ušao sam u neke zrele godine, u kojima želim da nešto dam ovom Gradu, da prenesom svoje iskustvo budućim generacijama, Vidim ovo kao ličnu misiju. Imao sam sreću kao glumac da radim preko 20 godina u najljepšem teatru za mene,a to je Kamerni teatar 55, pa sam sa filmovima išao u Cannes, Berlin, Venezia.. Sad je došao trenutak da se okrenem Sarajevu i pokušam nešto lijepo da uradim ovdje. Tako da taj naziv teatar071 nije slučajan.
Ovo je „teatarska beba“ i želim joj da odrsate u jedno pristojno odgojeno zrelo pozorište
Teatar 071 se već u svojim prvim koracima pozicionira kao prostor koji ne traži distancu, već prisustvo i od publike i od umjetnika. Smješten u stanu, lišen barijera, ovaj teatar svjesno bira bliskost, dijalog i teme koje ne ostavljaju gledaoce ravnodušnima. Snajper, kao njegova prva predstava, jasno postavlja ton: teatar koji ne bježi od društvene odgovornosti, ali ni od lične iskrenosti.
Upravo zato januarska igranja nisu samo reprize, već nastavak razgovora koji je tek započeo. Predstava Snajper, u režiji Dine Mustafića, bit će izvedena 25. i 26. januara u 20:00 sati, u prostoru teatra 071 na adresi Sime Milutinovića Sarajlije 2 na drugom spratu.
Ako je suditi po idejama s kojima je ovaj prostor otvoren, ovo je teatar kojem se ne dolazi slučajno nego s razlogom i s namjerom da se ostane.
TEKST: Ada Ćeremida
Ušli smo u Pozorište mladih Sarajevo na zatvorenu probu mjuzikla Be More Chill bez velikih očekivanja, a izašli s osjećajem kao da smo upravo gledali pravi mali Broadway trenutak.
Scena je već bila postavljena, ekipa je završavala posljednje tonske provjere, a atmosfera je imala onu posebnu energiju koju prepoznate samo kada se sprema nešto veliko.
Ono što nas je najviše iznenadilo nije bio samo talent ansambla, nego osjećaj radosti koji predstava budi, čak i ako niste tipičan fan mozičkog teatra.
Priča prati tinejdžera koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu srednjoškolskih pravila, simpatija, rivalstava i želje da bude “cool”. Na papiru to zvuči kao poznata priča odrastanja, ali Be More Chill je pretvara u brzu, duhovitu i vrlo savremenu muzičku avanturu koja se obraća generaciji Z, ali u kojoj će se lako prepoznati i oni koji su srednju školu davno završili.
Prije nego što su se svjetla ugasila, a zavjesa zatvorila, ansambl se okupio u krug oko režisera Sanjina Arnautovića i muzičke redateljice Nikoline Vujić. Bio je to kratak, gotovo intiman trenutak zajedničke koncentracije i podrške, onaj tip pozorišne tišine u kojoj osjetite koliko je ljubavi i rada uloženo u predstavu.
Onda je proba počela. Energija ansambla, humor koji prirodno dolazi iz priče i pop-rock muzika koja nosi čitavu radnju stvaraju osjećaj predstave koja je istovremeno razigrana, emotivna i nevjerovatno zarazna.
Iza ove produkcije stoji veliki interdisciplinarni projekat koji okuplja studente i mlade umjetnike Akademije scenskih umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Muzičke akademije u Sarajevu.
Pod vodstvom režisera Sanjina Arnautovića i muzičke direktorice Nikoline Vujić, projekt ima ambiciju razviti dugoročnu platformu za muzički teatar u Bosni i Hercegovini.
Sanjin Arnautović, glumac i režiser sa Nikolinom Vujić, kantautoricom i muzičkom redateljicom
Nikolina, kako je uopće počela ideja da se mjuzikl Be More Chill postavi na scenu u Sarajevu?
Ideja o režiranju mjuzikla i uspostavljanju ovakve produkcije „kuhala“ se već dugo. Sanjin i ja smo razmišljali o mnogim drugim naslovima prije nego što smo donijeli konačnu odluku da to bude upravo Be More Chill.
Shvatili smo da želimo kreirati program koji će spojiti studente i mlade umjetnike triju akademija, Akademije scenskih umjetnosti, Muzičke akademije i Akademije likovnih umjetnosti. Ne samo da ih poveže, nego da im ponudi platformu za usavršavanje vještina, ali i za izgradnju profesionalne mreže.
Pored toga, Be More Chill govori generaciji za koju smatramo da nema dovoljno kulturnih sadržaja namijenjenih upravo njima. Teme mjuzikla su one s kojima se tinejdžeri lako mogu poistovijetiti, ali vjerujem da se u likovima i situacijama iz ove priče može prepoznati svako od nas.
Mjuzikl ima vrlo specifičan pop-rock zvuk. Kako ste pristupili muzičkom identitetu predstave u ovoj lokalnoj produkciji?
Muzički identitet Be More Chill već u originalu nosi snažan spoj pop-rocka, synth zvuka i elemenata punk energije. Taj zvuk nosi određenu vrstu pobune i sirove emocije, što mi je bilo posebno zanimljivo.
Najveći izazov bio je prepjev – kako ga uraditi a da se ne izgubi autentičnost likova, ritmičnost i energija numera, ali ni ono što je u mjuziklu najvažnije: storytelling. U muzičkom teatru pjesma nikada nije samo pjesma – ona je nastavak dramske radnje.
Glumac mora istovremeno voditi misao lika, razmišljati o situaciji, pjevati tehnički zahtjevnu muziku i biti potpuno prisutan u odnosu s partnerima na sceni. Zbog toga mi je bilo važno da tekst u prepjevu ostane prirodan za govor, ali i precizan u ritmu i namjeri.
Jedna od odluka bila je da u pojedinim numerama zadržimo engleske izraze ili čak cijele fraze, jer je to realnost jezika u kojem današnji tinejdžeri, ali i mi odrasli, zapravo komuniciramo.
Kako izgleda rad s mladim izvođačima na ovako zahtjevnom formatu kao što je mjuzikl?
Rad na mjuziklu je uvijek vrlo intenzivan, a za neke od umjetnika ovo je bio i prvi profesionalni projekat. Ono što nam je bilo važno kroz cijeli proces jeste da, uz sav rad i disciplinu, zadržimo entuzijazam i autentičnost izvođača.
Upravo su zaigranost i međusobno razumijevanje bili moje najveće gorivo tokom rada. Imali smo sreću da je čitav tim pristupio procesu otvorenog srca, sa mnogo strpljenja i podrške.
Sanjin i ja smo zajedno s timom ostvarili jedan dugogodišnji san, da imamo svoj prvi company. To je za nas velika stvar, jer smo još kao djeca maštali da jednog dana stvaramo ovakav kolektiv na sceni.
Postoji li neka pjesma iz mjuzikla koju jednostavno ne možete čuti a da je ne zapjevate?
S obzirom na to da sam posljednjih godinu dana najviše slušala Be More Chill, pjesma koja mi trenutno ne izlazi iz glave je “Smartphone Hour”.
Sanjine, ova priča govori o identitetu, pripadanju i pritisku okoline – temama koje su vrlo bliske mlađim generacijama. Kako ste pristupili tim motivima u režiji predstave?
Pričanju ove priče pristupio sam vrlo lično, jer mislim da su teme identiteta, pripadanja i pritiska okoline danas gotovo egzistencijalno pitanje za mlade, ali i za one sa malo više godina.
Nije me zanimalo da ih „ilustrujem“, želio sam da ih proživimo na sceni kroz svaki glumački izbor, kroz situacije, buku i tišinu.
Kada smo tek počinjali zajednički rad, sa ansamblom sam radio na tome da svako pronađe vlastiti odnos prema ovim temama. Tek tada naša priča prestaje biti priča o mladima i postaje priča mladih.
U režiji sam tragao za istinom, ranjivošću i hrabrošću da se pokaže nesigurnost, jer upravo tada dolazi do prepoznavanja i konekcije sa publikom.
Mjuzikl kao forma zahtijeva vrlo preciznu koordinaciju glume, muzike i pokreta. Šta je za vas bio najveći režijski izazov u ovom projektu?
Najveći izazov bio je kako zadržati emociju u formi koja traži tehničku perfekciju. Mjuzikl ne oprašta „otprilike“. Svaki pokret, svaki ton, svaki pogled mora imati razlog.
Moj zadatak bio je da ne izgubimo srce predstave dok gradimo jednu kompleksnu strukturu koja mora funkcionisati besprijekorno.
Tragali smo za organskim spojevima svih elemenata mjuzikla kako bismo postigli da pjesma ne bude prekid radnje nego njen vrhunac, a koreografija produžetak unutrašnjeg života svakog lika.
Koji vam je mjuzikl lično uvijek na vrhu liste favorita, onaj koji biste mogli gledati ili režirati iznova i iznova?
Privlače me naslovi koji spajaju pop-kulturu i emotivne priče: Hadestown, Kosa, Rent, Next to Normal… Lista je zapravo prilično duga, a to je vjerovatno i razlog zašto je mjuzikl moja najdraža teatarska forma.
Kada biste morali opisati energiju ove predstave u tri riječi, koje bi to bile?
Eksplozivna.
Intimna.
Oslobađajuća.
Premijera mjuzikla Be More Chill u Pozorištu mladih Sarajevo zakazana je za 13. mart u 20:00 sati i već je rasprodana, dok su reprize planirane 14. i 15. marta, što ovaj vikend čini savršenim trenutkom za večer u teatru.
Ako je suditi po onome što smo vidjeli na zatvorenoj probi, publiku čeka predstava koja je istovremeno smiješna, emotivna i muzički izuzetno snažna.
Signurni smo da ćete prepoznati isto što smo i mi, to je možda je njen najveći kvalitet, što u vama probudi onu malu iskru radosti zbog koje smo se mnogi i zaljubili u mjuzikle i teatar.
Zato ne čudi što su prve izvedbe već izazvale veliko interesovanje, jer kada se ovakva energija pojavi na sceni, publika to vrlo brzo prepozna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
