TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.4.2026.
Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.
Šejla Kamerić
Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.
Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.
U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.
Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?
AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.
Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.
AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?
Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.
Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?
Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.
Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.
Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?
Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.
Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?
I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.
U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?
Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.
Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.
Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?
Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.
Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.
Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?
Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a Vile će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.
Fotografije: Monika Andrić
TEKST: Ada Ćeremida
Danas smo u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu obišli izložbu posvećenu Erdoanu Morankiću, mladom umjetniku čiji su radovi nastajali tokom studija na Akademiji. Postavka okuplja djela koja nude uvid u njegov slikarski izraz, interese i način na koji je promišljao umjetnost, dok istovremeno otvara prostor za sjećanje na autora kroz ono što je iza sebe ostavio – svoj rad.
Izložba, relizovana u saradnji sa studentima i profesorima Akademije likovnih umjetnosti, okuplja radove koje je Erdoan Morankić stvarao tokom svog obrazovanja. Umjesto da govori o jednom trenutku, postavka prati proces nastajanja umjetničkog identiteta kroz slike, skice i motive kojima se vraćao. 
Za mnoge prisutne ovo je bila prilika da se prisjete kolege i prijatelja, ali i da njegov rad predstave široj publici. Kroz svaki izloženi rad može se pratiti razvoj autorskog rukopisa koji je ostavio snažan utisak među ljudima koji su s njim dijelili atelje, učionice i svakodnevni život Akademije.
Posjetioci kroz izložbu mogu pratiti različite faze Morankićevog stvaralaštva. Od intimnijih kompozicija do radova snažnijeg kolorita, postavka pokazuje umjetnika koji je istraživao formu, prostor i emociju. 
Pojedina djela posebno privlače pažnju zbog načina na koji balansiraju između figuracije i apstrakcije, dok druga otkrivaju interes za svakodnevne prizore i detalje koji su ga okruživali. Upravo ta raznolikost danas pruža širu sliku njegovog umjetničkog razvoja.
Za one koji su s njim provodili dane na Akademiji, izložba nosi i dodatnu emocionalnu dimenziju. Kroz razgovore s profesorima i kolegama ponavljala se ista misao da je iza radova stajala osoba koju su pamtilli po predanosti, energiji i odnosu prema umjetnosti.
Otvarajući izložbu, profesorica Ema Mazrak istaknula je da ova postavka nije samo čin sjećanja, nego i svjedočanstvo o talentu, posvećenosti i umjetničkoj zrelosti koju je Erdoan Morankić pokazivao tokom studija.
"Tokom nepune tri godine studija ostvario je zapažen umjetnički razvoj, demonstrirajući duboko razumijevanje medija i kombinirajući tehničku preciznost s intuitivnom ekspresijom", rekla je profesorica Mazrak, osvrćući se na radove okupljene u postavci. 
‘’Tragom velikih slikara ekspresionizma i apstraktnog ekspresionizma, Morankić je odabrao slikarsku poetiku koja otvara brojna pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta.
Taj put, vođen emocijom, intuicijom i vizijom, zrcali tanana i slojevita stanja svijesti te duboko promišljanje, pri čemu autor vješto koristi kolorističke i svjetlosne orkestracije potencirajući osjećaj sklada ili nesklada.'' nastavila je profesorica Mazrak. 
Krećući se od akademskih figuralnih studija prema sve slobodnijim i ekspresivnijim slikarskim rješenjima, Morankić je razvijao autorski izraz koji je istraživao pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta. Njegovi radovi karakterizirani su snažnim koloritom, promišljenim odnosom svjetla i forme te spremnošću da emociju stavi u središte umjetničkog procesa. 
Profesorica je podsjetila i da se njegova radoznalost nije zaustavljala na granicama slikarskog medija. Kroz teorijske predmete pokazivao je interes za filozofiju, književnost, historiju umjetnosti i širi kulturni kontekst, promatrajući umjetnička djela ne samo kao vizualne forme nego i kao nosioce ideja, značenja i priča. 
Postavka ostaje otvorena do 19. juna 2026. godine, pružajući publici priliku da se upozna s radovima koje je Erdoan Morankić stvarao tokom studija na Akademiji.
Za kolege, profesore i zaposlenike Akademije ostao je upamćen po otvorenosti, kolegijalnosti i iskrenom interesu za ljude oko sebe.
Upravo zato izložba ne funkcionira samo kao pregled studentskih radova, već i kao dokument jednog stvaralačkog puta koji je, iako prerano prekinut, dosegao izuzetnu razinu autorske prepoznatljivosti. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
