TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 20.12.2025.
Već godinama, kroz našu rubriku Kultura, ulazimo tamo gdje publika rijetko ima priliku biti: iza zavjese, iza reflektora, iza savršenog trenutka na sceni.
Donosimo priče o ljudima, procesima i prostorima koji oblikuju kulturni život naše regije, često u tišini i bez aplauza. Upravo taj naš behind-the-scenes format, ulazak u proces, a ne samo rezultat, ove godine je prepoznat i nagrađen.
Danas vam donosimo još jednu takvu priču. Tamo gdje je najtiše, ali i najuzbudljivije.
Uoči praznične sezone, dok se grad puni svjetlima i Sarajevo poprima onu prepoznatljivu decembarsku toplinu, pažnju privlači i osvijetljena fasada Narodnog pozorišta Sarajevo.
Iza tih vrata, nekoliko sati prije večerašnje prve izvedbe i neposredno pred posljednju generalnu probu otvorenu za publiku, zatekli smo svijet u punom pogonu: svijet baleta Krcko Oraščić.
Ulazak u pozorište u tim satima nosi posebnu tišinu. Hodnici su polumračni, tek povremeno presječeni svjetlom iz garderoba i zvukom koraka po drvenim podovima. Iza zatvorenih vrata scene, balerine već satima rade. Čuju se stopala koja klize po parketu, kratki šapati, šuštanje kostima. Scena je još prazna, ali energiju osjete i zidovi.
Unutra je neobično toplo, gotovo ljetno. Temperatura u cijelom teatru podignuta je s razlogom: tijela moraju ostati zagrijana, mišići spremni, pokret siguran.
Ta toplina, gotovo fizički opipljiva, postaje dio atmosfere. Ona govori o disciplini, ali i o brizi, o ritualu koji se ponavlja iz generacije u generaciju.
Iza zavjese, između kostima koji čekaju svoj red i balerina koje se zagrijavaju, osjeća se koncentracija, ali i uzbuđenje.
Generalna proba nije samo tehnički prolaz nego trenutak kada se sve sastavlja u cjelinu, posljednji put prije nego što bajka večeras prvi put stane pred publiku za generalnu probu.
Tu. Na sceni. Nakon 133 godine u Sarajevu.
Krcko Oraščić je balet koji nadilazi vrijeme. Komponovao ga je Petar Iljič Čajkovski, a prvi put je izveden 19. decembra 1892. godine, u koreografiji Mariusa Petipe.
Tačno 133 godine kasnije, istog datuma, zatekli smo se iza scene Narodnog pozorišta Sarajevo, nekoliko sati prije generalne probe svjesni da prisustvujemo nastavku jedne iste priče koja se, uprkos vremenu, ne prekida.
Posebno je simbolično to što je Krcko Oraščić u Sarajevu svoju pozorišnu tradiciju započeo još sedamdesetih godina i od tada ostao neizostavni dio baletne sezone i kolektivnog pamćenja grada.
Priča o djevojčici Klari, drvenoj krckalici Orašaru i svijetu koji se otvara između sna i stvarnosti, generacijama je prvi susret s baletom. Dok sjedimo iza scene i posmatramo publiku kako polako ulazi u salu, jasno je da se taj krug nastavlja. U prvim redovima su djeca neka još u vrtićkom uzrastu, u tilskim suknjama, s očima punim iščekivanja.
Možda su došla zbog sestre na sceni, možda zbog svog prvog susreta s baletom, ali energija je ista ona koju smo i sami nekada osjećali onaj trenutak kada bajka prvi put postane stvarna.
Na sceni se smjenjuju generacije i iskustva. U ovoj postavci susreću se imena koja već godinama oblikuju baletnu scenu regije, poput Ekaterine Vereshchagine i Albine Huskić, čiji pokret nosi sigurnost i zrelost, ali i nova lica koja donose svježinu i drugačiju energiju. Uloga Drosselmeyera, koju tumači Mihail Mateescu, unosi dodatni sloj narativne napetosti, dok Maša u interpretaciji Tamare Ljubičić nosi emotivnu osu cijele priče.
Iza scene, nema hijerarhije, svi su dio istog ritma. Kostimi se popravljaju u hodu, trake na špicama se ponovo vežu, tijela se zagrijavaju do posljednje minute. Bajka se ne dešava sama od sebe, ona se gradi precizno i strpljivo.
Kako se generalna proba privodi kraju, scena se polako prazni, ali osjećaj da se nalazimo usred nečega važnog ostaje.
Za svega nekoliko sati, publika će po prvi put ove sezone ući u bajku večerašnja izvedba označava početak ovogodišnjeg ciklusa baleta Krcko Oraščić, prvog od tri planirana izvođenja.
Mi smo je, ovaj put, posmatrali iznutra.
Dok se zavjesa spušta, znamo da ovo nije kraj naše priče o Krcku Oraščiću. Generalna proba je završena, ali mi nismo. Već početkom naredne sedmice vraćamo se iza scene, još dublje u proces, prateći one čija se lica ne vide pod reflektorima, ali bez kojih čarolija ne bi postojala.
Do tada, neka bajka počne.
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana prije nego što krene na svoju prvu bh. turneju, proveli smo nekoliko sati s Kerimom Čutunom u Sarajevu.
Šetnja gradom brzo je postala nešto više od običnog razgovora, svakih par minuta neko ga prepozna, dobaci mu rečenicu iz skeča, nasmije se, zastane. Kerim svaki put odgovori istom energijom, kratkim pozdravom, osmijehom, ponekad i onim spontanim gestom koji govori da je ta relacija s publikom stvarna, a ne samo digitalna.
Imali smo priliku da pogledamo “Nebitno” još u februaru, u intimnom formatu, ali nećemo vam otkrivati previše, možemo reći jedno, naslov možda sugeriše nešto usputno, ali iskustvo koje ostaje poslije ide u potpuno drugom smjeru.
Tu negdje počinje razumijevanje “Nebitno” kao satirične monodrame, jer ovo nije nova priča, barem ne u potpunosti. Tekst predstave nastajao je kroz osam godina i tek je nedavno dobio svoj konačni oblik.
Četiri mjeseca pisanja bila su dovoljna da sve sjedne na svoje mjesto, ali materijal koji nosi na scenu dolazi iz mnogo dužeg procesa, iz različitih faza života, od poslova koji nemaju veze sa scenom do trenutka u kojem je odlučio da sve to pretoči u jednu cjelinu.
Ovo nije priča o nekome ko je “odjednom postao poznat” zbog društvenih mreža. Kerim je akademski formiran glumac, s iskustvom na pozorišnoj sceni, u filmovima i serijama i ta osnova se osjeti u svemu što radi.
Razlika je u tome što sada izlazi sam pred publiku, bez likova iza kojih se može sakriti, bez distance koju često pruža ansambl ili scenarij koji nije lično njegov.
U toj formi postoji određeni rizik, ali i sloboda. Govori o sebi, kroz satire, kroz humor koji već prepoznajemo, ali ga ovaj put razvija dalje. Smijeh je tu, očekivano, ali ispod njega se pojavljuju slojevi koji koji vas natjeraju da se nasmijete, a onda vas zadrže u toj misli sekundu duže.
Možda zvuči kao kliše, ali postoji dublje značenje koje se provlači kroz sve to. Kerim se igra s granicama našeg humora, testira koliko daleko može ići, koliko publika želi prepoznati sebe u tim situacijama. Sve to radi bez cinizma koji često prati takav pristup, već s nekom vrstom topline i pozitivne energije koja ga, kako svi vidimo, čini sve prepoznatljivijim.
Pred njim je turneja kroz više od 15 gradova u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga sreli neposredno prije početka, u trenutku kada se sve još slaže, ali je već dovoljno jasno da ovo neće biti samo još jedna predstava na repertoaru.
Kerim Čutuna, bh. glumac sa Tesnim Ališah, social media menadžericom i Adom Ćeremidom, novinarkom Bonjour.ba portala
“Nebitno” dolazi kao autobiografska predstava, koliko ti je bilo čudno (ili prirodno) staviti sebe kao “materijal” na scenu?
Nije mi bilo čudno, bilo me strah da ne ispadnem dosadan. Danas sam sretan jer sam uspio realizovati ideju koju sam dugo imao.
S obzirom na to da si već radio film, serije i teatar, šta ti je ova forma donijela novo, nešto što nisi mogao izraziti kroz druge medije?
Socijalna mreža mi je donijela publiku koju prije nisam mogao dosegnuti, razlika je u činu potpunog autorstva nad procesom koji radiš.
Film, serija i teatar ovise od čitavog tima ljudi.
Tvoji skečevi često balansiraju između humora i realnosti koju svi prepoznajemo, gdje ti lično povlačiš granicu između ta dva?
Ne povlačim granicu, uživam u činjenici da ljudi, prepoznavajući određene likove i situacije, izvlače različite poruke iz sadržaja koji objavljujem.
Realnost doprinosi prepoznavanju, prepoznavanje izaziva reakciju.
Ako bi morao opisati ovu fazu svoje karijere jednom rečenicom, pred predstavu, pred turneju, kako bi ona glasila?
Biti ili ne biti. Možda najbolja.
Već si imao iskustva s projektima koji izlaze i van BiH, kako vidiš svoj dalji put?
Cilj je ostvariti zacrtano na domaćem terenu, ne planirati predaleko u budućnost, vjerovati u Boga i ostati svoj.
Dok smo razgovarali, Kerim je usput iz džepova izvlačio sitnice koje uvijek nosi sa sobom. Taj mali uvid zabilježili smo u formatu “Mojih 7”, koji uskoro dijelimo i na našem Instagramu.
Turneja počinje već sutra, 10. aprila u Gračanici, a nastavlja se kroz gradove širom Bosne i Hercegovine, a karte su dostupne preko entrio.ba.
Mi ćemo ga, sigurno ponovo gledati u Sarajevu 17. juna u BKC-u jer je takav format da ga želite vidjeti više puta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
