TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.11.2025.
Sedmica koja je počela tihim šuškanjem u holu Kamernog, završila je sinoć potpuno drugačijom energijom, onom koja se desi samo nakon što prođe pet predstava, nekoliko razgovora sa publikom i gomila utisaka koje nismo stigli ni posložiti.
Ako ste pratili naše prethodne tekstove, onda već znate: ovo je bio festival koji je od publike tražio fokus, a zauzvrat joj dao emociju, preciznost i priče koje ostaju i poslije aplauza.
Sinoć je, 21. novembra, održana svečana dodjela nagrada IX Internacionalnog festivala „Dani Jurislava Korenića“. Ona završna okupljanja uvijek imaju neku posebnu mješavinu malo svečanosti, malo umora, malo one tihe euforije koju prepoznaju samo oni koji su proveli sedmicu zatvoreni između scene i gledališta.
Mi jesmo. Gledali smo ‘’Sve dobre barbike'', „Sjaj zvezda na plafonu“, gledali smo i„Kiselinu“, pisali vam o njima, pričali s ljudima u foajeu, povezivali teme. Sinoć je, konačno, sve dobilo svoju završnu liniju.
Ko je ove godine birao najbolje?
Žiri je ove godine bio sastavljen tako da pokrije sve slojeve teatra od glume, do dramaturgije i režije. Glumac svjetske karijere Zijah Sokolović, ikona bh. pozorišta Jasna Ornela Bery, scenograf Osman “Oma” Arslanagić, dramaturginja i scenaristica Stela Mišković i reditelj Ivan Planinić vodili su glavnu riječ.
Zajedno s njima, nagrade je uručivao i novinar i publicista Danijel Hadžović, koji je dodijelio specijalnu nagradu medijskog pokrovitelja „Avazov zmaj“. Jedna lijepa kombinacija iskustva, stila i teatralne preciznosti.
Ko je ponio priznanja i kakvu priču grade ove nagrade?
Ovogodišnji festival je imao samo pet predstava, ali pet potpuno različitih svjetova. Ako ste prošli kroz naš pregled ranijih izvedbi, onda znate da su se teme kretale od porodičnih pukotina do generacijskih strahova i od intimnih monodrama do kolektivnih glasova mladih glumica.
Nagradu za najbolju režiju, „Jurislav Korenić“, ponio je Jug Đorđević za „Ljudski glas“. Potpuno zasluženo, njegova monodrama je sinoć bila najčešća referenca u publici.
Režija koja ne pokušava impresionirati formom, već precizno gradi unutrašnju napetost, bila je jedan od najjačih trenutaka festivala. 
Nagrada za najbolju glumicu, „Dragan Jovičić“, otišla je Dijani Vidušin također za „Ljudski glas“. Njena izvedba bila je primjer koliko se daleko može otići u monodrami kada su emocija i tehnika potpuno usklađeni.
Najbolje mlade glumice? To je bila odluka na koju je publika reagovala s osmijehom trio iz „Sve dobre barbike“: Aleksandra Arizanović, Julija Petković i Nevena Kočović. Ako ste gledali otvaranje, znate o čemu govorimo energija između njih bila je prepoznatljiva od prve scene.
Najbolji glumac, u istoj kategoriji, bio je Mirvad Kurić za „Kiselinu“ predstavu o kojoj smo vam već pisali. Njegov raspon, od tihih trenutaka do eksplozija osjećaja, bio je jedan od razloga zbog kojih je ta predstava imala tako snažan razgovor sa publikom nakon izvedbe.
A publika? Publika se nije dvoumila. „Sjaj zvezda na plafonu“ je odnijela nagradu za najbolju predstavu i to dvostruko sa glasovima publike i žirija.
Kako izgleda kraj jedne festivalske sedmice?
Nakon dodjele, scena se prebacila u nešto mekše nastup Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55, koji je bio idealan most između ozbiljnosti ceremonije i opuštenosti koja je uslijedila.
Završni tempo je podigao DJ Lemandier, a publika se razlila kroz hol onako kako to obično biva: još uvijek govoreći o likovima, replikama, trenucima, a ne o tome ko je šta obukao.
Festival je zatvoren, ali ne kao kraj više kao zaključak poglavlja. Ove godine potvrdio je ono što se već znalo: da je naslijeđe Jurislava Korenića i dalje živo, glasno i važno i da je Kamerni teatar jedan od rijetkih prostora u kojima se publika i umjetnici i dalje zaista sreću.
Ako ste bili tu tokom sedmice znate, a ako niste iduće godine znate adresu na kojoj trebate biti.
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana prije nego što krene na svoju prvu bh. turneju, proveli smo nekoliko sati s Kerimom Čutunom u Sarajevu.
Šetnja gradom brzo je postala nešto više od običnog razgovora, svakih par minuta neko ga prepozna, dobaci mu rečenicu iz skeča, nasmije se, zastane. Kerim svaki put odgovori istom energijom, kratkim pozdravom, osmijehom, ponekad i onim spontanim gestom koji govori da je ta relacija s publikom stvarna, a ne samo digitalna.
Imali smo priliku da pogledamo “Nebitno” još u februaru, u intimnom formatu, ali nećemo vam otkrivati previše, možemo reći jedno, naslov možda sugeriše nešto usputno, ali iskustvo koje ostaje poslije ide u potpuno drugom smjeru.
Tu negdje počinje razumijevanje “Nebitno” kao satirične monodrame, jer ovo nije nova priča, barem ne u potpunosti. Tekst predstave nastajao je kroz osam godina i tek je nedavno dobio svoj konačni oblik.
Četiri mjeseca pisanja bila su dovoljna da sve sjedne na svoje mjesto, ali materijal koji nosi na scenu dolazi iz mnogo dužeg procesa, iz različitih faza života, od poslova koji nemaju veze sa scenom do trenutka u kojem je odlučio da sve to pretoči u jednu cjelinu.
Ovo nije priča o nekome ko je “odjednom postao poznat” zbog društvenih mreža. Kerim je akademski formiran glumac, s iskustvom na pozorišnoj sceni, u filmovima i serijama i ta osnova se osjeti u svemu što radi.
Razlika je u tome što sada izlazi sam pred publiku, bez likova iza kojih se može sakriti, bez distance koju često pruža ansambl ili scenarij koji nije lično njegov.
U toj formi postoji određeni rizik, ali i sloboda. Govori o sebi, kroz satire, kroz humor koji već prepoznajemo, ali ga ovaj put razvija dalje. Smijeh je tu, očekivano, ali ispod njega se pojavljuju slojevi koji koji vas natjeraju da se nasmijete, a onda vas zadrže u toj misli sekundu duže.
Možda zvuči kao kliše, ali postoji dublje značenje koje se provlači kroz sve to. Kerim se igra s granicama našeg humora, testira koliko daleko može ići, koliko publika želi prepoznati sebe u tim situacijama. Sve to radi bez cinizma koji često prati takav pristup, već s nekom vrstom topline i pozitivne energije koja ga, kako svi vidimo, čini sve prepoznatljivijim.
Pred njim je turneja kroz više od 15 gradova u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga sreli neposredno prije početka, u trenutku kada se sve još slaže, ali je već dovoljno jasno da ovo neće biti samo još jedna predstava na repertoaru.
Kerim Čutuna, bh. glumac sa Tesnim Ališah, social media menadžericom i Adom Ćeremidom, novinarkom Bonjour.ba portala
“Nebitno” dolazi kao autobiografska predstava, koliko ti je bilo čudno (ili prirodno) staviti sebe kao “materijal” na scenu?
Nije mi bilo čudno, bilo me strah da ne ispadnem dosadan. Danas sam sretan jer sam uspio realizovati ideju koju sam dugo imao.
S obzirom na to da si već radio film, serije i teatar, šta ti je ova forma donijela novo, nešto što nisi mogao izraziti kroz druge medije?
Socijalna mreža mi je donijela publiku koju prije nisam mogao dosegnuti, razlika je u činu potpunog autorstva nad procesom koji radiš.
Film, serija i teatar ovise od čitavog tima ljudi.
Tvoji skečevi često balansiraju između humora i realnosti koju svi prepoznajemo, gdje ti lično povlačiš granicu između ta dva?
Ne povlačim granicu, uživam u činjenici da ljudi, prepoznavajući određene likove i situacije, izvlače različite poruke iz sadržaja koji objavljujem.
Realnost doprinosi prepoznavanju, prepoznavanje izaziva reakciju.
Ako bi morao opisati ovu fazu svoje karijere jednom rečenicom, pred predstavu, pred turneju, kako bi ona glasila?
Biti ili ne biti. Možda najbolja.
Već si imao iskustva s projektima koji izlaze i van BiH, kako vidiš svoj dalji put?
Cilj je ostvariti zacrtano na domaćem terenu, ne planirati predaleko u budućnost, vjerovati u Boga i ostati svoj.
Dok smo razgovarali, Kerim je usput iz džepova izvlačio sitnice koje uvijek nosi sa sobom. Taj mali uvid zabilježili smo u formatu “Mojih 7”, koji uskoro dijelimo i na našem Instagramu.
Turneja počinje već sutra, 10. aprila u Gračanici, a nastavlja se kroz gradove širom Bosne i Hercegovine, a karte su dostupne preko entrio.ba.
Mi ćemo ga, sigurno ponovo gledati u Sarajevu 17. juna u BKC-u jer je takav format da ga želite vidjeti više puta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
