TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.3.2026.
Narodno pozorište Sarajevo posljednjih godina donosi produkcije koje privlače veliku pažnju publike, od baleta Krcko Oraščić do velikih koncertnih i filharmonijskih projekata koji redovno pune salu.
Upravo zato i nova premijera, predstava Ubistvo u Orijent Ekspresu, već sada izaziva veliko interesovanje publike i ljubitelja teatra.
Inspirisana svijetom Agathe Christie, ova produkcija nosi sa sobom prepoznatljivu atmosferu elegancije, misterije i evropske kulture putovanja s početka 20. stoljeća. Upravo taj vizualno bogat univerzum predstavlja poseban izazov za kreativni tim predstave.
U središtu tog procesa nalazi se Adisa Vatreš Selimović, koja u ovoj produkciji potpisuje i scenografiju i kostimografiju, oblikujući prostor i likove koji zajedno grade cjelokupnu atmosferu predstave.
Foto: Velija Hasanbegović
U teatru scenografija i kostim često djeluju kao jedan organizam – prostor definiše atmosferu, dok kostim gradi karakter. Kada obje discipline potpisuje isti autor, vizualni identitet predstave dobija dodatnu slojevitost.
Upravo je to slučaj u predstavi Ubistvo u Orijent Ekspresu, gdje Adisa Vatreš Selimović oblikuje i scenografiju i kostime. Njeno dugogodišnje iskustvo u teatru vidljivo je u načinu na koji prostor, materijali i kostimi zajedno grade svijet predstave i karaktere koji se u njemu kreću.
U razgovoru za Bonjour otkriva kako pristupa adaptaciji jednog od najpoznatijih književnih univerzuma za pozorišnu scenu, ali i šta je za nju najuzbudljiviji dio procesa stvaranja.
Adisa Vatreš Selimović, kostimografkina i scenografkinja
“Ubistvo u Orijent Ekspresu” je jedna od onih priča čiji vizualni svijet publika već ima u glavi.
Koliko je izazovno kao autorici scenografije i kostimografije raditi na tako vizuelno prepoznatljivom univerzumu?
Kao i mnogim popularnim naslovima na kojima sam do sada radila, pristupam sa praznog papira. Pokušavam naći svoj rukopis u funkciji i estetici prostora koji publiku navodi na promišljanje.
U formiranju vizuala likova smatram bitnim ostati prepoznatljiv publici makar u detalju, kako bi se identificirala sa već upoznatim stereotipom.
Foto: Velija Hasanbegović
Tokom godina radili ste na različitim projektima i periodima. Da li postoji nešto što vam je posebno važno kada gradite historijski kostim za scenu?
Teatar danas je teatar podteksta, a ne teksta.
Gledajući iz te vizure, mnogo mi je izazovnije aktualizirati predstave koje predstavljaju jednu epohu dio prošlosti koji korespondira sa današnjicom. Upravo takav pristup stvara slojevitost i definiše podtekst sa kojim se publika identifikuje.
Svaki kostim ima svoju dramaturgiju.
Postoji li lik ili scena u ovoj predstavi čiji vam je vizualni identitet bio posebno zanimljiv za graditi?
Specifičnost većine likova u ovoj predstavi jeste da se poigravaju sa ličnim identitetom, pa samim tim je i kostim izazovan, jer prati transformaciju i stanja likova. Definitivno bih izdvojila radikalnu transformaciju kod lika gđe Hubbard (Vedrane Božinović).
Ako biste mogli izdvojiti jedan kostim iz predstave i ponijeti ga kući, koji bi to bio?
Cijeli proces stvaranja kostima u krojačnicama Narodnog pozorišta bio je izuzetno dinamičan i veseo. Izuzetne majstorice i majstor su napravili odličan posao u krojenju kostima, pa moram biti iskrena da su i na kostimskim probama, koje prikazuju nedovršen kostim, glumice i glumci izgledali atraktivno.
Iz takve atmosfere se rodio ansambl zadovoljan i sretan sa odjećom svojih likova, a estetika predstave se podigla na veći nivo. Radost glumca ili glumice koji se nalazi u kostimu sa kojim je sretan nezamjenjiv je osjećaj za kostimografa bili smo kao djeca koja oblače lutkice pred početak igre.
Foto: Velija Hasanbegović
Šta vas danas, nakon svih godina rada u teatru, još uvijek najviše uzbuđuje u procesu stvaranja kostima i scena?
Atraktivan crtež, jasna skica, zabrinut majstor, zadovoljan glumac, majstor svjetla koji voli svoj posao, reditelj koji mi vjeruje i aplauz publike.
Vizualni svijet predstave Ubistvo u Orijent Ekspresu, oblikovan kroz scenografiju i kostime Adise Vatreš Selimović, večeras prvi put će oživjeti pred publikom u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Premijera je već rasprodana, što potvrđuje veliko interesovanje publike za ovu novu produkciju inspirisanu svijetom Agathe Christie. Za one koji večeras nisu uspjeli doći do karata, naredna izvođenja zakazana su već dan nakon premijere, zatim 26. marta, dok je jedno igranje planirano i u aprilu.
Ako je suditi po atmosferi koja već prati predstavu, čini se da će Ubistvo u Orijent Ekspresu biti jedna od onih produkcija o kojima će se u Sarajevu govoriti još dugo nakon što se svjetla pozornice ugase.
Foto: Velija Hasanbegović
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana prije nego što krene na svoju prvu bh. turneju, proveli smo nekoliko sati s Kerimom Čutunom u Sarajevu.
Šetnja gradom brzo je postala nešto više od običnog razgovora, svakih par minuta neko ga prepozna, dobaci mu rečenicu iz skeča, nasmije se, zastane. Kerim svaki put odgovori istom energijom, kratkim pozdravom, osmijehom, ponekad i onim spontanim gestom koji govori da je ta relacija s publikom stvarna, a ne samo digitalna.
Imali smo priliku da pogledamo “Nebitno” još u februaru, u intimnom formatu, ali nećemo vam otkrivati previše, možemo reći jedno, naslov možda sugeriše nešto usputno, ali iskustvo koje ostaje poslije ide u potpuno drugom smjeru.
Tu negdje počinje razumijevanje “Nebitno” kao satirične monodrame, jer ovo nije nova priča, barem ne u potpunosti. Tekst predstave nastajao je kroz osam godina i tek je nedavno dobio svoj konačni oblik.
Četiri mjeseca pisanja bila su dovoljna da sve sjedne na svoje mjesto, ali materijal koji nosi na scenu dolazi iz mnogo dužeg procesa, iz različitih faza života, od poslova koji nemaju veze sa scenom do trenutka u kojem je odlučio da sve to pretoči u jednu cjelinu.
Ovo nije priča o nekome ko je “odjednom postao poznat” zbog društvenih mreža. Kerim je akademski formiran glumac, s iskustvom na pozorišnoj sceni, u filmovima i serijama i ta osnova se osjeti u svemu što radi.
Razlika je u tome što sada izlazi sam pred publiku, bez likova iza kojih se može sakriti, bez distance koju često pruža ansambl ili scenarij koji nije lično njegov.
U toj formi postoji određeni rizik, ali i sloboda. Govori o sebi, kroz satire, kroz humor koji već prepoznajemo, ali ga ovaj put razvija dalje. Smijeh je tu, očekivano, ali ispod njega se pojavljuju slojevi koji koji vas natjeraju da se nasmijete, a onda vas zadrže u toj misli sekundu duže.
Možda zvuči kao kliše, ali postoji dublje značenje koje se provlači kroz sve to. Kerim se igra s granicama našeg humora, testira koliko daleko može ići, koliko publika želi prepoznati sebe u tim situacijama. Sve to radi bez cinizma koji često prati takav pristup, već s nekom vrstom topline i pozitivne energije koja ga, kako svi vidimo, čini sve prepoznatljivijim.
Pred njim je turneja kroz više od 15 gradova u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga sreli neposredno prije početka, u trenutku kada se sve još slaže, ali je već dovoljno jasno da ovo neće biti samo još jedna predstava na repertoaru.
Kerim Čutuna, bh. glumac sa Tesnim Ališah, social media menadžericom i Adom Ćeremidom, novinarkom Bonjour.ba portala
“Nebitno” dolazi kao autobiografska predstava, koliko ti je bilo čudno (ili prirodno) staviti sebe kao “materijal” na scenu?
Nije mi bilo čudno, bilo me strah da ne ispadnem dosadan. Danas sam sretan jer sam uspio realizovati ideju koju sam dugo imao.
S obzirom na to da si već radio film, serije i teatar, šta ti je ova forma donijela novo, nešto što nisi mogao izraziti kroz druge medije?
Socijalna mreža mi je donijela publiku koju prije nisam mogao dosegnuti, razlika je u činu potpunog autorstva nad procesom koji radiš.
Film, serija i teatar ovise od čitavog tima ljudi.
Tvoji skečevi često balansiraju između humora i realnosti koju svi prepoznajemo, gdje ti lično povlačiš granicu između ta dva?
Ne povlačim granicu, uživam u činjenici da ljudi, prepoznavajući određene likove i situacije, izvlače različite poruke iz sadržaja koji objavljujem.
Realnost doprinosi prepoznavanju, prepoznavanje izaziva reakciju.
Ako bi morao opisati ovu fazu svoje karijere jednom rečenicom, pred predstavu, pred turneju, kako bi ona glasila?
Biti ili ne biti. Možda najbolja.
Već si imao iskustva s projektima koji izlaze i van BiH, kako vidiš svoj dalji put?
Cilj je ostvariti zacrtano na domaćem terenu, ne planirati predaleko u budućnost, vjerovati u Boga i ostati svoj.
Dok smo razgovarali, Kerim je usput iz džepova izvlačio sitnice koje uvijek nosi sa sobom. Taj mali uvid zabilježili smo u formatu “Mojih 7”, koji uskoro dijelimo i na našem Instagramu.
Turneja počinje već sutra, 10. aprila u Gračanici, a nastavlja se kroz gradove širom Bosne i Hercegovine, a karte su dostupne preko entrio.ba.
Mi ćemo ga, sigurno ponovo gledati u Sarajevu 17. juna u BKC-u jer je takav format da ga želite vidjeti više puta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
