TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.8.2026.
Skoro tri decenije nakon što je Welcome to Sarajevo stigao pred festivalsku publiku, Woody Harrelson ponovo je u Sarajevu, a ovog puta smo ga slušali kako bez scenarija govori o životu ispred i iza kamere.
Ako ste ikada imali osjećaj da je Woody Harrelson oduvijek negdje u vašem filmskom životu, vrlo vjerovatno ste u pravu. Možda ga prvo pamtite kao Woodyja iz Cheersa, možda kao Martyja Harta iz True Detectivea, možda iz Natural Born Killers, No Country for Old Men, Three Billboards Outside Ebbing, Missouri ili ste ga posljednjih godina upoznali kroz potpuno drugačiji svijet Triangle of Sadness. Njegova karijera traje više od četiri decenije i prelazi iz komedije u dramu, s televizije na film i pozorište toliko prirodno da ponekad zaboravimo koliko je neobična.
Ali Sarajevo u toj filmografiji zauzima sasvim drugo mjesto. Michael Winterbottomov Welcome to Sarajevo, u kojem Harrelson igra jednu od glavnih uloga, prikazan je na 3. Sarajevo Film Festivalu 1997. godine, a gotovo trideset godina kasnije Festival ga ponovo vraća na veliko platno dok Harrelson prima Počasno Srce Sarajeva. Zato je njegov dolazak na Masterclass imao osjećaj nečega između filmskog susreta i zatvaranja jednog vrlo dugog kruga.
Ušli smo u BKC očekujući priče iz jedne nevjerovatno duge karijere, a izašli s Notesima punim mnogo manjih stvari: o glumi, greškama, ljudima, riziku, humoru i onome što se dešava kada prestanete pokušavati sve kontrolisati. Ovo je naših 10 bilješki.
Dok mnogi glumci karakter grade iznutra prema van, Woody Harrelson radi obrnutim putem. Kostim, cipele, način na koji tijelo izgleda i fizički detalji lika za njega mogu biti početna tačka iz koje se otvara ostatak uloge.
Govoreći o filmu LBJ, prisjetio se višesatnog procesa stavljanja protetike, ali upravo mu je ona pomogla da drugačije razmišlja o liku. Tokom tih priprema slušao je i originalne snimke Lyndona B. Johnsona, spajajući fizičku transformaciju s načinom na koji je govorio i kretao se.
Harrelson nema problem priznati da njegova prva glumačka reakcija često bude velika. Zapravo, kaže da prirodno ima tendenciju otići preko granice i prepustiti reditelju da ga kasnije vrati tamo gdje scena treba biti.
To za njega nije greška procesa nego njegov način da pronađe mjeru. Radije prvo istraži koliko daleko nešto može ići nego da od početka ostane u sigurnoj zoni. Na jednom od posljednjih snimanja Jason Bateman se čak našalio s njim koliko je daleko otišao u jednoj sceni, što je Harrelson na Masterclassu ispričao kao još jedan primjer koliko mu je taj impuls prirodan.
Pripremajući Natural Born Killers, Harrelson je mnogo vremena posvetio preciznom akcentu istočnog Kentuckyja i razlikama između njega i govora iz dijelova Texasa. Tek kasnije je zaključio da je vjerovatno otišao mnogo dalje nego što je bilo potrebno.
Njegova današnja lekcija mladim glumcima bila je mnogo opuštenija: nije svaki detalj koji glumac primijeti jednako važan publici. Nekada temeljita priprema ima smisla, ali jednako je važno prepoznati trenutak kada preciznost više ne mijenja ono što gledatelj dobija iz lika.
Na pitanje kada je prvi put shvatio da želi glumiti, Harrelson nije ponudio veliku teoriju o pozivu. Sebe je jednostavno opisao kao nekoga ko je oduvijek volio izvoditi nešto pred drugima i nasmijavati ih.
Prvi pravi trenutak došao je sasvim slučajno, još u srednjoj školi. Nakon što su ga prijatelji nagovorili da u školskoj biblioteci imitira Elvisa, oko njega se okupila publika, a jedna djevojka iz dramskog kluba predložila mu je da dođe na audiciju za predstavu. Do tada nikada nije nastupao, ali taj spontani mali performans postao je prvi korak prema glumi.
Kada je dobio priliku za audiciju za Cheers, Harrelson je već očekivao da će se vratiti u New York i igrati na Broadwayu. Televizija ga tada čak nije posebno zanimala, pa u prostoriju nije ušao s osjećajem da mu od te audicije nešto zavisi.
I upravo je to promijenilo sve. Prisjećajući se ranijih audicija, rekao je da se kod njega previše osjećala želja da dobije ulogu i da ga je to često blokiralo. Za Cheers nije imao šta izgubiti, bio je opušten i spontan, a audicija koja mu u tom trenutku nije djelovala presudno završila je mijenjajući čitav tok njegove karijere.
Kada se razgovor dotakao Kingpina i Billa Murrayja, Harrelson je razbio onu lijepu ideju da najbolji komični trenuci jednostavno nastanu niotkuda. Murray jeste mnogo improvizirao tokom snimanja, ali Woody ga pamti i po onome što se dešavalo između kadrova.
Dok bi ostali čekali sljedeći take, Murray je nastavljao razmišljati, zapisivati i raditi na materijalu. Harrelson je to povezao i s Leonardom DiCaprijem te zaključio da su ljudi koje je upoznao, a koji su postigli najviše, ujedno bili među onima koji su najviše radili. Ono što na ekranu izgleda potpuno spontano vrlo često iza sebe ima mnogo više pripreme nego što možemo vidjeti.
Jedan od primjera iz vlastitog rada izdvojio je iz filma The Messenger. U sceni s Benom Fosterom primijetio je da njegov partner cijelo vrijeme gleda prema podu, pa je spontano reagirao i tražio od njega da ga pogleda dok mu govori.
Ta rečenica nije bila u scenariju, ali je ostala u filmu jer je odgovarala onome što se zaista događalo između dvojice glumaca u tom trenutku. Za Harrelsona improvizacija tu nije značila mijenjanje scene radi efekta, nego reagovanje na partnera i pronalaženje detalja koji odnos čini uvjerljivijim.
Govoreći o The Messengeru, Harrelson se posebno vratio načinu na koji je Oren Moverman radio s glumcima. Nije volio probe i često bi im ostavljao prostor da tek pred kamerom otkriju kako će se scena fizički odvijati.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka filma, scena Bena Fostera i Samanthe Morton, snimljen je u jednom kontinuiranom kadru od devet minuta. Nakon prvog takea Moverman je smatrao da već imaju ono što im treba. Harrelson je taj trenutak izdvojio i kao primjer glumačkog rada koji vrijedi pogledati upravo zato što nema rezova iza kojih se izvedba može sakriti ili ponovo sastaviti.
O The Messengeru nije govorio samo kroz ulogu ili nominaciju koja je kasnije došla uz film. Gotovo jednako važno bilo mu je to što su Oren Moverman i Ben Foster nakon snimanja ostali dio njegovog života.
Kada je tokom produkcije postojala mogućnost da Moverman bude uklonjen s projekta, Harrelson, Foster, Samantha Morton i ostatak ekipe stali su iza reditelja. Harrelson se Masterclassu nije vraćao toj priči kao nekoj velikoj filmskoj legendi, nego kao iskustvu iz kojeg su ostala prijateljstva i film koji mu je i danas posebno drag.
Posljednje pitanje iz publike vratilo je razgovor na dio glumačkog života o kojem se manje govori: odbijanja i periode kada posao jednostavno uspori. Harrelson kaže da nikada nije ozbiljno razmišljao o tome da potpuno prestane glumiti, ali jeste osjetio potrebu da se udalji na neko vrijeme.
Napravio je višegodišnju pauzu krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, uz poneki pozorišni angažman i manji posao. Danas na to gleda bez dramatiziranja. Nije mu važna ideja neprekidnog napredovanja, ali jeste ona da se poslu na kraju vrati, jer glumu i dalje želi raditi što je duže moguće.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Na ZONA partyju uhvatili smo Ivonu Baković za nekoliko minuta pred našim objektivom, baš u periodu u kojem njena karijera sve prirodnije prelazi između Sarajeva, Minhena i evropskih filmskih setova.
Na ZONA partyju tokom 32. Sarajevo Film Festivala nastavili smo našu malu Bonjour.portraits seriju s Ivonom Baković. Nekoliko minuta, jedan kratki editorial i jedno pitanje bili su dovoljni da zavirimo u karijeru koja se posljednjih godina poprilično proširila van Sarajeva.
Ivona je završila Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu 2021. godine, a danas je profesionalno bazirana u Minhenu. Ipak, njena veza sa Sarajevom nije ostala samo na studiju: igrala je u Narodnom pozorištu Sarajevo, Pozorištu mladih i Sarajevskom ratnom teatru, prije nego što je svoj rad počela paralelno graditi i na njemačkoj sceni.
Bosanski, hrvatski i srpski su joj maternji jezici, govori i engleski i njemački, a ta jezička širina već se vidi i u projektima koje bira.
Preseljenje u Minhen nije značilo samo novu adresu.
Ivona posljednjih godina sarađuje s rediteljicom Christiane Mudra i ekipom Investigative Theater. U predstavama Xploit i freiheit.exe igra na njemačkom jeziku, dok paralelno nastupa i s münchenskom improvizacijskom teatarskom grupom Bake This na engleskom.
To nam je možda i zanimljiviji dio njenog trenutnog profila od jednostavne podjele na „domaću“ i „međunarodnu“ karijeru. Kod nje se nekoliko scena razvija istovremeno: Sarajevo joj je dalo glumačku bazu, dok joj je Minhen otvorio prostor za novi jezik, drugačiju teatarsku formu i potpuno novu publiku.
Uz glumu, radi i kao edukatorica glume za djecu, a piše i poeziju.
Među njenim recentnim i nadolazećim projektima nalazi se četvrta sezona serije Državni službenik, u kojoj igra Elenu, kao i kratki film Danas Bjanke Pašić, gdje tumači Selmu.
Tu je i češki dugometražni film Kde končí láska Milana Cieslara iz 2025. godine, u kojem Ivona igra jednu od glavnih uloga, Kateřinu Tesařovu. Film je još jedan korak u njenom radu izvan regionalne produkcije i još jedan jezik i filmsko tržište u njenoj rastućoj filmografiji.
Njemačka televizija također je već dio tog CV-a. U ZDF-ovom dugovječnom formatu Aktenzeichen XY … Ungelöst pojavila se kao Amanda da Silva.
Triler, drama, evropski film, istraživački teatar, improvizacija: trenutno je možda lakše nabrojati registre kroz koje prolazi nego pokušati joj dodijeliti jedan.
Iza nje su vrlo različiti projekti, od Državnog službenika do kratke drame Danas, pa nas je zanimalo šta još nedostaje na toj listi.
Koji bi žanr Ivona Baković voljela istražiti idući?
Odgovor je stigao gotovo bez razmišljanja: nešto smješteno u srednji vijek.
Kada nakon toga pogledamo mačevanje, streličarstvo i historijski ples na njenom CV-u, čini nam se da je pola pripreme već riješeno.
Ostatak odgovora ostavljamo Ivoni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
