U punom amfiteatru Bosanskog kulturnog centra, Willem Dafoe nas je podsjetio da je gluma mnogo više od profesije, ona je zanat, poezija tijela i života.

Sedmi dan 31. Sarajevo Film Festivala obilježio je dolazak glumca Willem Dafoea, koji je publici u amfiteatru Bosanskog kulturnog centra priredio dvosatni masterclass vođen britanskim piscem, kustosom i filmskim kritičarem Neil Youngom. 

Atmosfera je bila ispunjena očekivanjem, dok je prostorijom odjekivala pjesma Rapture od Anohni i Anthony and the Johnsons, numera korištena u filmu Animal Factory, s kojim je Dafoe stigao na Festival prvi put 2000 - te godine. 

U tonu nostalgije i topline, ali i humora kojim se Neil Young našalio da će masterclass zapravo biti lekcija "Kako glumiti poput Willema Dafoea", započelo je putovanje kroz sedam decenija života i više od stotinu filmskih uloga ovog izuzetnog glumca.





Danas u Sarajevu, Willem je pokazao da se najveće lekcije često kriju u najjednostavnijim riječima, biti otvoren, ranjiv i spreman da primiš ono što dolazi. Mi smo bili tamo zabilježili sve i izdvajamo 10 stvari koje smo naučili iz njegovog masterclassa.





Put iz Appletona do Njujorka

Rođen u Appletonu u Wisconsinu, Dafoe priznaje da u djetinjstvu nije poznavao nijednog umjetnika. Još kao tinejdžer znao je da želi pobjeći u New York, a ta umjetnička scena 70 - ih godina bila je epicentar energije koju je tražio. 

Tu je postao dio Wooster Group, eksperimentalne pozorišne trupe u kojoj je proveo 27 godina. "Nismo bili školovani glumci, ali je bilo puno ljubavi i mladalačke energije," rekao je. Upravo tada je naučio poštovati tehničare i kolektivni rad, lekciju koju nosi i danas kada kameru vidi kao vlastiti produžetak: "Kamera je ekstenzija menei ja sam ekstenzija kamere."






Prvi film i ranjivost početaka

Filmski debi doživio je 1979. u ostvarenju The Loveless rediteljice Kathryn Bigelow. Iskreno je priznao da tada nije znao ništa o industriji, između ostalog, ni koliko tražiti za honorar.

"Jedino se sjećam ugovora s tog filma. Sve ostalo pamtim po iskustvu koje mi je donio." 

Publika je osjetila ranjivost i iskrenost trenutka, jer njegova poruka nije vrijedila samo za glumu: prvi koraci u bilo kojoj karijeri traže od nas da budemo spremni da učimo iz neznanja i da cijenimo proces više od rezultata.





Ne želi biti reditelj, jer najbolje nastaje u neznanju

Na pitanje da li bi se okušao kao reditelj, Dafoe je iskreno priznao da za to nema osobnost. "Da bi bio reditelj, moraš ljude voditi ka nečemu. Mene zanima da budem vođen kroz ulogu." 

Najbolje stvari, kaže, nastaju iz neznanja i istraživanja, a upravo je to ono što glumu čini živom, riječima u kojima je sažeo vlastiti umjetnički credo.

Filmovi kao lične uspomene

Tokom razgovora prikazani su i isječci iz njegovih filmova, među njima i scena iz Lynchovog Wild at Heart. Dafoe je priznao da rijetko gleda vlastite filmove, jer ih ne doživljava kao gotova djela, već kao podsjetnik na lične trenutke. 

"Ne sjećam ih se kroz ono što je na ekranu, već kroz to šta sam tada učio, čega sam se bojao, gdje sam bio u životu." Njegove uloge su, kaže, produžetak životnih iskustava, a filmovi mapa njegovog unutrašnjeg puta.





Kada lik pronađe glumca

Prisjećajući se uloge Bobbyja Perua u filmu Wild at Heart, otkrio je da su mu upravo proteze za zube, zbog kojih nije mogao zatvoriti usta, otvorile potpuno novi osjećaj. 

"Nisam ja vozio, vozilo je nešto drugo, a ja sam samo bio tu da to primim." 

Za njega, vanjski detalji poput frizure, kostima ili fizičkog ograničenja postaju vrata ka mašti. Likovi ne nastaju naporom, već kroz prepuštanje i spremnost da ih primiš.





Kopiranje nije problem, jer je nemoguće

Govoreći o Shadow of the Vampire i svom ponovnom utjelovljenju lika u novom Eggersovom Nosferatu, Dafoe je priznao da je inspiraciju crpio direktno iz originalnog klasika iz 1922. godine. 

“Jesam li ga gledao? Kopirao sam ga”, rekao je kroz smijeh, dodavši da u kopiranju nema ničeg lošeg, jer je ono zapravo nemoguće. Uz kostim i šminku, kaže, dolazi oslobođenje od sebe samog, trenutak u kojem postaje neko potpuno drugi.





Instinktivno traženje novih glasova

Moderator Neil Young istakao je da nije slučajno što Dafoe često radi s novim, mladim autorima. Sam glumac objasnio je da ga često privuče plakat ili kadar nekog nepoznatog reditelja, pa poželi da ga upozna. 

Tako je započela i saradnja s Robertom Eggersom. “Vidim nešto i pomislim, volio bih upoznati tu osobu.”





Ljepota rada s amaterskim glumcima

Film The Florida Project donio mu je nominaciju za Oscara, ali i novo iskustvo rada s djecom i amaterskim glumcima. Oduševilo ga je što kod njih nema “glumačkog ega” oni samo reaguju i stvaraju, bez kalkulacije. 

“Oni vas natjeraju da se prilagodite njihovom ritmu i u tome je posebna ljepota,” rekao je, dodajući da ga je ta čista, nesputana energija duboko inspirisala.



 

Favourites don’t help you

Na pitanje o omiljenoj ulozi, Dafoe je odgovorio da “Favoriti ne pomažu, oni vas vuku nazad.” Ipak, izdvojio je rad na filmu At Eternity’s Gate, gdje je igrao Van Gogha. 

Kroz pripreme je učio slikati, čitao Van Goghova pisma i otkrivao da nije bio “ludi genije”, već nježan i duboko osjećajan čovjek. 

“Pročitajte njegova pisma, vidjet ćete ga drugim očima,” poručio je publici.





Zašto voli modnu fotografiju?

Dafoe je posljednjih godina postao neočekivana zvijezda modnih pista i kampanja od Pradine revije 2012. do Miu Miu kolekcije za proljeće 2025. 

Na pitanje zašto mu to prija, odgovorio je da voli trenutnost i igru tijela. “Dobijete te sulude komade odjeće, ništa nalik onome što inače nosim i onda samo pravite oblike tijelom. To je zabavno, konkretno i instantno naročito kada radite s dobrim fotografom.”





Masterclass Willema Dafoea u Sarajevu bio je podsjetnik da istinska umjetnost nastaje iz otvorenosti i radoznalosti, a ne iz gotovih recepata. 

Deset lekcija koje smo ponijeli s njegovog predavanja svjedoče o karijeri oblikovanoj strašću, igrom i neprestanim učenjem. Ono što ga čini nezaboravnim nije samo gluma, već i sposobnost da nas podsjeti kako se vrijednost krije u procesu, a ne u rezultatu.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Produkcija: Bonjour.ba 

Džejla Ramović, prepoznatljiva po emotivnim interpretacijama na muzičkoj sceni, sada debituje u igranom filmu u režiji bh. režisera Harisa Dubice.

Riječ je o projektu koji obećava da će bh. filmografiju predstaviti s umjetničkom elegancijom uz sugestivnu priču, bajkovite lokacije, te balans između nostalgične poetičnosti i savremenog izraza. 

Sve je počelo knjigom. Haris Dubica je prije nekoliko godina napisao „Pisma snova“, intimnu priču koja se ubrzo našla u rukama mnogih čitatelja i izrasla u svojevrsni bestseler. Roman, satkan od nostalgije, ljubavi i osjećaja pripadnosti, sada dobija novu, filmsku, dimenziju.

 

Foto: @safet_hadzimusic

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Adna (@adnica_adnica)

Šta znamo o produkciji do sada?

Haris Dubica je prvobitno je pisao scenarij, koji je potom prerastao u knjigu, a sada je ta knjiga ponovno adaptirana u filmski materijal. Snimanje je započelo 3. augusta 2025. u Cazinu na lokacijama kao što su Alagića kuće i Stari grad Ostrožac, a nastavlja se u Sarajevu, drugim dijelovima BiH, pa čak i u Švicarskoj, što priči daje transcendentnu dimenziju iseljeničkog i povratničkog iskustva.







Priča je smještena na prijelazu osamdesetih u devedesete, u vremenu kada se svijet oko junaka mijenjao brže nego što su oni sami stizali odrastati. Upravo ta emotivna nit, između prošlosti i budućnosti, između odlaska i povratka, ono je što Dubica sada prenosi na veliko platno.

Film nosi snažnu poruku očuvanja identiteta, povezanosti s rodnim krajem i hrabrog stvaranja budućnosti u BiH, uz emotivnu priču o odrastanju, ljubavi i povratku kući.

Foto: @jeffrey.dzn  

Likovi i lica koja nose priču  

Što je privuklo pažnju na produkciju jeste i glumačka ekipa. Džejla Ramović, do sada poznata po muzičkom talentu i moćnom vokalu, ovim projektom se prvi put okušava pred filmskom kamerom. Sama priznaje da je osjećala tremu, ali i da je nova uloga otkrila drugačiju vrstu umjetničkog izražavanja. Na svom Instagramu ponosno je objavila fotografije sa seta i naglasila: „Septembar je u znaku novih početaka“.

Foto: @safet_hadzimusic

Njoj na sceni društvo pravi Tarik Filipović, dobro poznato lice regionalne publike, koji u filmu utjelovljuje poštara, "dobrog duha Sarajeva", tihog čuvara pisama i sjećanja. Njegova figura postaje simbol topline i upornosti u vremenu promjena. 

Foto: @jeffrey.dzn  

Uz njih, Harun Ćehović donosi mladalačku energiju i slojevitu interpretaciju, oblikujući lik čije dileme i strahovi lako pronalaze odjek kod publike.







Ono što isčekujemo je projekat koji spaja umjetničku naraciju i autentične bosanskohercegovačke motive snimanje širom zemlje, emotivna dubina i glumački spoj poznatih lica i svježih talenta.  On spaja generacije, podsjeća na snagu pripovijedanja i otvara nova vrata domaćem filmu.

Foto: @safet_hadzimusic

Za Džejlu Ramović ovo je početak jedne drugačije karijerne putanje, za Tarika Filipovića još jedan izazov koji potvrđuje njegovu svestranost, a za Harisa Dubicu prilika da svoju priču pretoči u kolektivno filmsko sjećanje. 

Ono što ostaje jeste očekivanje hoće li ova ekranizacija uspjeti uhvatiti onaj isti osjećaj koji je roman pretvorio u priču koja putuje od čitatelja do čitatelja, a sada i na platnu.
 

Foto: @jeffrey.dzn , @safet_hadzimusic