TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.6.2026.
Ulice Toronta jučer su bile obojene u plavo i žuto, a među hiljadama navijača koji su stigli bodriti reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je i fotograf Gabriel Iličić. Za Bonjour.ba donosi fotografije i priču o danu koji nije trebao završiti na tribinama stadiona, ali je zahvaljujući jednoj nesvakidašnjoj gesti ipak završio upravo tamo.
Dok se još uvijek sabiraju utisci nakon sinoćnjeg remija Bosne i Hercegovine protiv Kanade na otvaranju grupe B Svjetskog prvenstva, odlučili smo zabilježiti jednu drugačiju priču. Ne onu koja se odvijala na terenu, već onu koja je počela mnogo prije prvog sudijskog zvižduka.
Ekskluzivno za Bonjour, fotograf Gabriel Iličić ili poznatije, onajstofotka na Instagramu, podijelio je svoje iskustvo putovanja u Toronto, susreta s navijačima i trenutaka koji su ga, sasvim neočekivano, doveli do mjesta na kojem je godinama želio biti.
Njegove fotografije donose atmosferu grada, navijačke euforije i prve utakmice Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu iz ugla mladog fotografa.
Sinoćnji susret Bosne i Hercegovine i Kanade završen je rezultatom 1:1, čime je reprezentacija osvojila prvi bod na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina povela je u prvom poluvremenu pogotkom Jove Lukića nakon odličnog perioda igre, dok je Kanada do izjednačenja stigla u nastavku susreta. Iako će se narednih dana analizirati taktika, šanse i propuštene prilike, za mnoge navijače najveća uspomena ostat će atmosfera koja je jučer preplavila Toronto.
A među njima je i Gabriel, koji je na ovo putovanje krenuo bez ulaznice, a završio ga na stadionu u Torontu sa fotografijama i pričom koju će pamtiti mnogo duže od konačnog rezultata.
Malo ko bi rekao da je priča koja će završiti na tribinama Svjetskog prvenstva počela uređivanjem terase u Bosni. Gabriel uopće nije planirao putovati u Kanadu, a još manje pratiti reprezentaciju uživo.
Ideja je bila da prvenstvo gleda iz svog doma, uz društvo i dobro pripremljen navijački kutak. Jedan telefonski poziv promijenio je planove u svega nekoliko minuta.
"Iskreno, cijela priča je počela desetak dana prije puta. U tom trenutku sam sređivao terasu na kojoj sam planirao gledati Svjetsko prvenstvo iz Bosne. Uopšte nije bio plan da idem.
Kad sam sve sredio, Amila iz CentroToursa me pozvala na putovanje. Naravno da nisam puno razmišljao, takva prilika se ne odbija.", rekao nam je Gabrijel.
Iako nije imao osigurane ulaznice za utakmice, odlučio je krenuti. Toronto, Los Angeles i Las Vegas bili su dovoljan razlog za avanturu koja je već tada počela ličiti na nešto mnogo veće od običnog navijačkog putovanja.
Dok su se drugi radovali utakmici, Gabriel je imao samo jednu brigu: nije imao kartu. Većinu vremena pred polazak proveo je pokušavajući pronaći ulaznicu za susret protiv Kanade, ali bez uspjeha. Kako su dani prolazili, postalo je jasno da će utakmicu vjerovatno pratiti izvan stadiona.
"Jedini problem bio je što nismo imali osigurane ulaznice za utakmice. Ipak, rekao sam sebi da nema veze. Već sama činjenica da idem na Svjetsko prvenstvo i da ću posjetiti gradove poput Toronta, Las Vegasa i Los Angelesa bila je dovoljno velika stvar."
Do trenutka dolaska u Kanadu već se pomirio s činjenicom da će propustiti historijski nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Ponekad najljepše uspomene ne nastanu na terenu nego među ljudima. Tokom razgovora u grupi putnika s kojima je stigao u Toronto, tema je ponovo bila ulaznica za utakmicu. Kada su ostali saznali da je jedini bez karte, dogodilo se nešto što nije mogao očekivati.
"Kasnije, dok smo svi zajedno razgovarali o utakmici i kartama, ostali putnici su saznali da nemam ulaznicu. Na moje veliko iznenađenje, odlučili su dati cijeli iznos umjesto mene kako bi mi kupili kartu."
Jedna putnica iz grupe pristala je spustiti cijenu svoje ulaznice, a ostali su prikupili novac kako bi Gabriel mogao prisustvovati utakmici. Ono što je nekoliko sati ranije izgledalo nemoguće pretvorilo se u jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog putovanja.
"To je bio jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja i gest koji nikada neću zaboraviti. Njihova dobrota i nesebičnost omogućili su mi da ostvarim dječački san i uživo gledam reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu."
Osim utakmice, putovanje je donijelo i priliku da upozna grad koji će ostati upamćen kao domaćin jednog od prvih nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je posebno fascinantno jeste činjenica da se najveća euforija nije osjećala na stadionu, nego na ulicama kojima su danima prije utakmice dominirale plavo-žute zastave, pjesma i navijačke kolone.
Za mnoge koji su stigli u Toronto činilo se kao da je dio Bosne i Hercegovine nakratko preseljen na drugi kontinent.
Kroz objektiv i šetnje gradom Gabriel je bilježio upravo te trenutke, susrete navijača, spontane proslave i atmosferu koja je grad učinila mnogo bližim nego što to kilometri između dvije zemlje sugerišu.
"Što se Toronta tiče, grad me zaista oduševio. Ljudi su veoma ljubazni, susretljivi i komunikativni. Grad je čist, uređen i odlično povezan javnim prijevozom."
Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bio je odnos lokalnog stanovništva prema samom prvenstvu.
"Zanimljivo je i to da se u samom Torontu ne osjeti pretjerana euforija zbog Svjetskog prvenstva. Kanađanima su hokej i baseball mnogo važniji sportovi."
Za Gabriela je ovo tek prva stanica putovanja koje se nastavlja prema Los Angelesu, gdje reprezentaciju očekuje novi izazov, a njega nove priče iza kulisa Svjetskog prvenstva. Mi ćemo ih, naravno, pratiti iz prvog reda, kroz njegov objektiv.
TEKST: Ada Ćeremida
Danas smo u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu obišli izložbu posvećenu Erdoanu Morankiću, mladom umjetniku čiji su radovi nastajali tokom studija na Akademiji. Postavka okuplja djela koja nude uvid u njegov slikarski izraz, interese i način na koji je promišljao umjetnost, dok istovremeno otvara prostor za sjećanje na autora kroz ono što je iza sebe ostavio – svoj rad.
Izložba, relizovana u saradnji sa studentima i profesorima Akademije likovnih umjetnosti, okuplja radove koje je Erdoan Morankić stvarao tokom svog obrazovanja. Umjesto da govori o jednom trenutku, postavka prati proces nastajanja umjetničkog identiteta kroz slike, skice i motive kojima se vraćao. 
Za mnoge prisutne ovo je bila prilika da se prisjete kolege i prijatelja, ali i da njegov rad predstave široj publici. Kroz svaki izloženi rad može se pratiti razvoj autorskog rukopisa koji je ostavio snažan utisak među ljudima koji su s njim dijelili atelje, učionice i svakodnevni život Akademije.
Posjetioci kroz izložbu mogu pratiti različite faze Morankićevog stvaralaštva. Od intimnijih kompozicija do radova snažnijeg kolorita, postavka pokazuje umjetnika koji je istraživao formu, prostor i emociju. 
Pojedina djela posebno privlače pažnju zbog načina na koji balansiraju između figuracije i apstrakcije, dok druga otkrivaju interes za svakodnevne prizore i detalje koji su ga okruživali. Upravo ta raznolikost danas pruža širu sliku njegovog umjetničkog razvoja.
Za one koji su s njim provodili dane na Akademiji, izložba nosi i dodatnu emocionalnu dimenziju. Kroz razgovore s profesorima i kolegama ponavljala se ista misao da je iza radova stajala osoba koju su pamtilli po predanosti, energiji i odnosu prema umjetnosti.
Otvarajući izložbu, profesorica Ema Mazrak istaknula je da ova postavka nije samo čin sjećanja, nego i svjedočanstvo o talentu, posvećenosti i umjetničkoj zrelosti koju je Erdoan Morankić pokazivao tokom studija.
"Tokom nepune tri godine studija ostvario je zapažen umjetnički razvoj, demonstrirajući duboko razumijevanje medija i kombinirajući tehničku preciznost s intuitivnom ekspresijom", rekla je profesorica Mazrak, osvrćući se na radove okupljene u postavci. 
‘’Tragom velikih slikara ekspresionizma i apstraktnog ekspresionizma, Morankić je odabrao slikarsku poetiku koja otvara brojna pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta.
Taj put, vođen emocijom, intuicijom i vizijom, zrcali tanana i slojevita stanja svijesti te duboko promišljanje, pri čemu autor vješto koristi kolorističke i svjetlosne orkestracije potencirajući osjećaj sklada ili nesklada.'' nastavila je profesorica Mazrak. 
Krećući se od akademskih figuralnih studija prema sve slobodnijim i ekspresivnijim slikarskim rješenjima, Morankić je razvijao autorski izraz koji je istraživao pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta. Njegovi radovi karakterizirani su snažnim koloritom, promišljenim odnosom svjetla i forme te spremnošću da emociju stavi u središte umjetničkog procesa. 
Profesorica je podsjetila i da se njegova radoznalost nije zaustavljala na granicama slikarskog medija. Kroz teorijske predmete pokazivao je interes za filozofiju, književnost, historiju umjetnosti i širi kulturni kontekst, promatrajući umjetnička djela ne samo kao vizualne forme nego i kao nosioce ideja, značenja i priča. 
Postavka ostaje otvorena do 19. juna 2026. godine, pružajući publici priliku da se upozna s radovima koje je Erdoan Morankić stvarao tokom studija na Akademiji.
Za kolege, profesore i zaposlenike Akademije ostao je upamćen po otvorenosti, kolegijalnosti i iskrenom interesu za ljude oko sebe.
Upravo zato izložba ne funkcionira samo kao pregled studentskih radova, već i kao dokument jednog stvaralačkog puta koji je, iako prerano prekinut, dosegao izuzetnu razinu autorske prepoznatljivosti. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
