TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 27.4.2026.
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
TEKST: Ada Ćeremida
Danas smo u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu obišli izložbu posvećenu Erdoanu Morankiću, mladom umjetniku čiji su radovi nastajali tokom studija na Akademiji. Postavka okuplja djela koja nude uvid u njegov slikarski izraz, interese i način na koji je promišljao umjetnost, dok istovremeno otvara prostor za sjećanje na autora kroz ono što je iza sebe ostavio – svoj rad.
Izložba, relizovana u saradnji sa studentima i profesorima Akademije likovnih umjetnosti, okuplja radove koje je Erdoan Morankić stvarao tokom svog obrazovanja. Umjesto da govori o jednom trenutku, postavka prati proces nastajanja umjetničkog identiteta kroz slike, skice i motive kojima se vraćao. 
Za mnoge prisutne ovo je bila prilika da se prisjete kolege i prijatelja, ali i da njegov rad predstave široj publici. Kroz svaki izloženi rad može se pratiti razvoj autorskog rukopisa koji je ostavio snažan utisak među ljudima koji su s njim dijelili atelje, učionice i svakodnevni život Akademije.
Posjetioci kroz izložbu mogu pratiti različite faze Morankićevog stvaralaštva. Od intimnijih kompozicija do radova snažnijeg kolorita, postavka pokazuje umjetnika koji je istraživao formu, prostor i emociju. 
Pojedina djela posebno privlače pažnju zbog načina na koji balansiraju između figuracije i apstrakcije, dok druga otkrivaju interes za svakodnevne prizore i detalje koji su ga okruživali. Upravo ta raznolikost danas pruža širu sliku njegovog umjetničkog razvoja.
Za one koji su s njim provodili dane na Akademiji, izložba nosi i dodatnu emocionalnu dimenziju. Kroz razgovore s profesorima i kolegama ponavljala se ista misao da je iza radova stajala osoba koju su pamtilli po predanosti, energiji i odnosu prema umjetnosti.
Otvarajući izložbu, profesorica Ema Mazrak istaknula je da ova postavka nije samo čin sjećanja, nego i svjedočanstvo o talentu, posvećenosti i umjetničkoj zrelosti koju je Erdoan Morankić pokazivao tokom studija.
"Tokom nepune tri godine studija ostvario je zapažen umjetnički razvoj, demonstrirajući duboko razumijevanje medija i kombinirajući tehničku preciznost s intuitivnom ekspresijom", rekla je profesorica Mazrak, osvrćući se na radove okupljene u postavci. 
‘’Tragom velikih slikara ekspresionizma i apstraktnog ekspresionizma, Morankić je odabrao slikarsku poetiku koja otvara brojna pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta.
Taj put, vođen emocijom, intuicijom i vizijom, zrcali tanana i slojevita stanja svijesti te duboko promišljanje, pri čemu autor vješto koristi kolorističke i svjetlosne orkestracije potencirajući osjećaj sklada ili nesklada.'' nastavila je profesorica Mazrak. 
Krećući se od akademskih figuralnih studija prema sve slobodnijim i ekspresivnijim slikarskim rješenjima, Morankić je razvijao autorski izraz koji je istraživao pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta. Njegovi radovi karakterizirani su snažnim koloritom, promišljenim odnosom svjetla i forme te spremnošću da emociju stavi u središte umjetničkog procesa. 
Profesorica je podsjetila i da se njegova radoznalost nije zaustavljala na granicama slikarskog medija. Kroz teorijske predmete pokazivao je interes za filozofiju, književnost, historiju umjetnosti i širi kulturni kontekst, promatrajući umjetnička djela ne samo kao vizualne forme nego i kao nosioce ideja, značenja i priča. 
Postavka ostaje otvorena do 19. juna 2026. godine, pružajući publici priliku da se upozna s radovima koje je Erdoan Morankić stvarao tokom studija na Akademiji.
Za kolege, profesore i zaposlenike Akademije ostao je upamćen po otvorenosti, kolegijalnosti i iskrenom interesu za ljude oko sebe.
Upravo zato izložba ne funkcionira samo kao pregled studentskih radova, već i kao dokument jednog stvaralačkog puta koji je, iako prerano prekinut, dosegao izuzetnu razinu autorske prepoznatljivosti. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
