TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.11.2025.
U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.
U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.
U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.
Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.
I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.
Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.
Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.
Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?
Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja.
Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.
Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave.
Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.
Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.
Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.
Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?
Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija.
U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.
Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.
Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?
Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram.
Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.
Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.
Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?
Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.
U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.
Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.
Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?
Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove.
Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.
Foto: Monika Andrić
Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?
Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.
U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.
Foto: Amna Geljo
TEKST: Ada Ćeremida
Konkurs za Zvono nagradu 2026 ponovo otvara prostor mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da iz Bihaća naprave korak prema međunarodnoj sceni.
U prostoru nekadašnjeg tekstilnog kombinata Kombiteks u Bihaću danas djeluje jedan od najzanimljivijih centara savremene kulture u Bosni i Hercegovini. Upravo tu djeluje KRAK, kulturni centar koji spaja industrijsko naslijeđe grada s novim umjetničkim praksama i društveno angažiranim projektima. 
Jedan od najvažnijih programa koji se ovdje razvija je Zvono nagrada, priznanje namijenjeno mladim vizuelnim umjetnicima iz BiH koje postoji još od 2006. godine. Osim profesionalne reference, nagrada donosi i dvomjesečni umjetnički boravak u njujorškom Residency Unlimited, iskustvo koje otvara vrata međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Za 2026. godinu KRAK ponovo raspisuje konkurs, pozivajući umjetnike i umjetnice do 33 godine da prijave svoje radove i projekte. Riječ je o prilici koja svake godine okuplja novu generaciju autora čiji radovi reflektuju društvene teme, savremene medije i kritičko promišljanje stvarnosti.
Platforma koja povezuje lokalnu scenu i svijet
Zvono nagrada tokom godina izgradila je reputaciju jednog od najvažnijih priznanja za mlade umjetnike u Bosni i Hercegovini. Program ne završava samom dodjelom nagrade on uključuje mentorski proces, međunarodnu rezidenciju i izložbu finalista koja okuplja radove različitih umjetničkih praksi.
Upravo ta kombinacija lokalne platforme i međunarodnih veza čini ovu nagradu važnim mostom između domaće umjetničke scene i globalnog konteksta.
Bihać se na taj način svake godine pretvara u mjesto susreta umjetnika, kustosa i kulturnih radnika koji prate nove generacije autora.
Kako je izgledalo prošlogodišnje izdanje?
Na posljednjem izdanju Zvono nagrade predstavljeni su radovi finalista koji su kroz različite medije istraživali društvene, političke i lične teme. Izložba je pokazala širok raspon umjetničkih pristupa od instalacija i fotografije do performativnih projekata i istraživanja kolektivnog sjećanja.
Dobitnica nagrade bila je umjetnica Milena Ivić, čiji radovi kroz feminističke i participativne metode istražuju nasilje, empatiju i društvenu odgovornost. Jedan od njenih radova, projekt „Pisma Ireni“, mnogi su mogli vidjeti i u javnom prostoru Sarajeva kroz prepoznatljiv neonski natpis „Draga Irena“.
Takvi projekti pokazuju kako savremena umjetnost sve češće izlazi iz galerija i postaje dio svakodnevnog urbanog prostora.
Konkurs za Zvono nagradu 2026
Na konkurs za 2026. godinu mogu se prijaviti umjetnici i umjetnice iz Bosne i Hercegovine do 33 godine starosti koji djeluju u području vizuelnih umjetnosti. To uključuje širok spektar praksi od slikarstva, grafike i skulpture do fotografije, videa, instalacija i novih medija.
Prijava se vrši putem online obrasca na engleskom jeziku, a rok za slanje aplikacija je 30. april 2026. godine do 23:59. Nakon evaluacije prijava u maju, žiri će odabrati finaliste, dok će zajednička izložba biti održana u KRAK centru u Bihaću tokom jeseni.
Pobjednik ili pobjednica nagrade dobit će i dvomjesečni umjetnički boravak u New Yorku, što ostaje jedna od najvažnijih prilika koje ova nagrada nudi mladim umjetnicima iz BiH.
Zvono nagrada tokom godina pokazala je koliko je važno stvarati prostor za nove umjetničke glasove. Upravo kroz ovakve programe lokalna scena dobija priliku za vidljivost, razmjenu ideja i povezivanje s međunarodnim kontekstom.
Zato ćemo i ove godine pratiti konkurs, izbor finalista i završnu izložbu u Bihaću jer upravo ovdje često nastaju radovi i autori o kojima će se u regionalnoj umjetničkoj sceni tek govoriti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
