TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.3.2026.
Konkurs za Zvono nagradu 2026 ponovo otvara prostor mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da iz Bihaća naprave korak prema međunarodnoj sceni.
U prostoru nekadašnjeg tekstilnog kombinata Kombiteks u Bihaću danas djeluje jedan od najzanimljivijih centara savremene kulture u Bosni i Hercegovini. Upravo tu djeluje KRAK, kulturni centar koji spaja industrijsko naslijeđe grada s novim umjetničkim praksama i društveno angažiranim projektima. 
Jedan od najvažnijih programa koji se ovdje razvija je Zvono nagrada, priznanje namijenjeno mladim vizuelnim umjetnicima iz BiH koje postoji još od 2006. godine. Osim profesionalne reference, nagrada donosi i dvomjesečni umjetnički boravak u njujorškom Residency Unlimited, iskustvo koje otvara vrata međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Za 2026. godinu KRAK ponovo raspisuje konkurs, pozivajući umjetnike i umjetnice do 33 godine da prijave svoje radove i projekte. Riječ je o prilici koja svake godine okuplja novu generaciju autora čiji radovi reflektuju društvene teme, savremene medije i kritičko promišljanje stvarnosti.
Platforma koja povezuje lokalnu scenu i svijet
Zvono nagrada tokom godina izgradila je reputaciju jednog od najvažnijih priznanja za mlade umjetnike u Bosni i Hercegovini. Program ne završava samom dodjelom nagrade on uključuje mentorski proces, međunarodnu rezidenciju i izložbu finalista koja okuplja radove različitih umjetničkih praksi.
Upravo ta kombinacija lokalne platforme i međunarodnih veza čini ovu nagradu važnim mostom između domaće umjetničke scene i globalnog konteksta.
Bihać se na taj način svake godine pretvara u mjesto susreta umjetnika, kustosa i kulturnih radnika koji prate nove generacije autora.
Kako je izgledalo prošlogodišnje izdanje?
Na posljednjem izdanju Zvono nagrade predstavljeni su radovi finalista koji su kroz različite medije istraživali društvene, političke i lične teme. Izložba je pokazala širok raspon umjetničkih pristupa od instalacija i fotografije do performativnih projekata i istraživanja kolektivnog sjećanja.
Dobitnica nagrade bila je umjetnica Milena Ivić, čiji radovi kroz feminističke i participativne metode istražuju nasilje, empatiju i društvenu odgovornost. Jedan od njenih radova, projekt „Pisma Ireni“, mnogi su mogli vidjeti i u javnom prostoru Sarajeva kroz prepoznatljiv neonski natpis „Draga Irena“.
Takvi projekti pokazuju kako savremena umjetnost sve češće izlazi iz galerija i postaje dio svakodnevnog urbanog prostora.
Konkurs za Zvono nagradu 2026
Na konkurs za 2026. godinu mogu se prijaviti umjetnici i umjetnice iz Bosne i Hercegovine do 33 godine starosti koji djeluju u području vizuelnih umjetnosti. To uključuje širok spektar praksi od slikarstva, grafike i skulpture do fotografije, videa, instalacija i novih medija.
Prijava se vrši putem online obrasca na engleskom jeziku, a rok za slanje aplikacija je 30. april 2026. godine do 23:59. Nakon evaluacije prijava u maju, žiri će odabrati finaliste, dok će zajednička izložba biti održana u KRAK centru u Bihaću tokom jeseni.
Pobjednik ili pobjednica nagrade dobit će i dvomjesečni umjetnički boravak u New Yorku, što ostaje jedna od najvažnijih prilika koje ova nagrada nudi mladim umjetnicima iz BiH.
Zvono nagrada tokom godina pokazala je koliko je važno stvarati prostor za nove umjetničke glasove. Upravo kroz ovakve programe lokalna scena dobija priliku za vidljivost, razmjenu ideja i povezivanje s međunarodnim kontekstom.
Zato ćemo i ove godine pratiti konkurs, izbor finalista i završnu izložbu u Bihaću jer upravo ovdje često nastaju radovi i autori o kojima će se u regionalnoj umjetničkoj sceni tek govoriti.
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
