TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 8.3.2026.
Mart je idealan trenutak da se za Bonjour.DESIGN prisjetimo žena koje su mnogi nazivali “zaboravljenim ženama Bauhausa”, iako su njihovi radovi temelj savremenog dizajna.
U prvim godinama škole, među studentima je bilo čak 17 žena, broj koji je za to vrijeme bio gotovo revolucionaran. Ipak, uprkos progresivnoj retorici, mnoge su bile usmjeravane u ženske radionice poput tekstila, dok su arhitektura i metal ostajali dominantno muški prostori.
Ono što je nastalo iz tih ograničenja danas oblikuje naše domove, naše radne prostore i naš svakodnevni život.
Foto: @bauhaus.movement
Žene u Bauhausu: između ideala i realnosti
Kada je Walter Gropius 1919. godine osnovao Bauhaus, škola je nominalno bila otvorena i za muškarce i za žene. Međutim, društveni kontekst Weimarske Republike još uvijek je nosio snažne rodne podjele. Žene su formalno bile dobrodošle, ali su često bile poticane da se bave tekstilom i dekorativnim umjetnostima, dok su arhitektura, metal i konstrukcija smatrani “ozbiljnijim” disciplinama. 
Uprkos tome, upravo su kroz te radionice žene razvile neke od najinovativnijih ideja u oblasti materijala, funkcionalnosti i industrijske proizvodnje. Njihov rad nije bio samo estetski bio je sistemski, racionalan i usmjeren na novi način života. U nastavku izdvajamo pet imena čiji je utjecaj i danas prisutan u načinu na koji živimo prostor.
5 žena Bauhausa koje su oblikovale način na koji danas živimo
Marianne Brandt
Ako danas u kuhinji imate minimalistički čajnik od metala ili lampu bez dekorativnih viškova, tu je njen trag.
Marianne Brandt bila je jedna od rijetkih žena koja je uspjela ući u metalnu radionicu Bauhausa, kojom je upravljao László Moholy-Nagy . Njeni radovi, poput legendarnog čajnika iz 1924. godine, danas se smatraju ikonama industrijskog dizajna. Brandt je dokazala da funkcionalnost i estetika mogu koegzistirati bez suvišnog ukrasa. 

Čiste linije, geometrijski oblici i racionalna konstrukcija postali su standard modernog doma. Ako danas u kuhinji imamo minimalističke metalne predmete i rasvjetu svedenog dizajna, to je dijelom i njeno naslijeđe.
Anni Albers
Anni Albers transformirala je tekstil iz ženske discipline u polje eksperimenta i inovacije. Njeni radovi nisu bili samo dekorativni bavila se zvučnom apsorpcijom, funkcionalnošću i industrijskom proizvodnjom tkanina.
Nakon preseljenja Bauhausa u Dessau, njena istraživanja postaju ključna za razvoj modernih enterijera. Geometrijski uzorci i modularne kompozicije koje danas vidimo u tepisima, zavjesama i tapaciranim panelima imaju svoje korijene upravo u njenim eksperimentima. Tekstil je kod nje postao arhitektura.


Gunta Stölzl
Gunta Stölzl bila je jedina žena koja je postala Meister u Bauhausu. Kao voditeljica tekstilne radionice profesionalizirala je proizvodnju i pretvorila je u financijski najstabilniji dio škole.
Njeni radovi karakterizirani su snažnim bojama i strukturiranim kompozicijama koje su redefinirale odnos između površine i prostora. Umjesto ornamenta, nudila je sistem. Danas u otvorenim prostorima koristimo tekstil za zoniranje i akustiku koncept koji duguje mnogo njenom radu.
Lilly Reich
Iako se često spominje uz Ludwig Mies van der Rohe , Lilly Reich imala je ključnu ulogu u razvoju modernističkog interijera i izložbenog dizajna. Radila je na Njemačkom paviljonu u Barceloni 1929. godine, projektu koji je postao simbol modernizma.
Njen pristup luksuzu bio je suptilan kroz materijal, proporciju i prostornu jasnoću. Minimalizam koji danas povezujemo s visokom estetikom velikim dijelom nosi i njen potpis.
Foto: @bauhausarchiv


Foto: @miesvanderrohe
Otti Berger
Otti Berger, rođena na prostoru današnje Hrvatske, bila je jedna od najinovativnijih tekstilnih dizajnerica Bauhausa. Eksperimentisala je s novim industrijskim vlaknima i patentirala vlastite tekstilne proizvode što je u to vrijeme bilo gotovo nezamislivo za ženu. Njen rad fokusirao se na funkciju, trajnost i taktilno iskustvo materijala.
Danas kada govorimo o održivosti, industrijskoj proizvodnji i pametnim materijalima u interijeru, Berger je ime koje se mora spomenuti. Njena karijera je naglo prekinuta, ali njen utjecaj na moderni tekstil ostaje trajan.

Foto: @bauhausarchiv
TEKST: Ada Ćeremida
Slovenska ilustratorica i dizajnerica Alja Horvat već godinama gradi prepoznatljiv vizualni svijet koji se nalazi na granici između nostalgije i savremenog izraza.
Radovi Alje Horvat, inspirisani prirodom, muzikom i estetikom 60-ih i 70-ih, brzo su pronašli put do globalnih brendova poput Fila, Anthropologie i Disneyja, ali i do Forbes 30 Under 30 liste.
Ono što Alju izdvaja je način na koji njene ilustracije uvijek djeluju kao mali, zaokruženi svjetovi, gotovo kao scene koje možete zamisliti izvan papira. Upravo zato ne iznenađuje što je njen rad počeo prelaziti u prostor i formu.
U posljednjim projektima, Alja istražuje kako njene ideje mogu postati fizički objekti, a jedan od najzanimljivijih primjera je fotelja inspirisana djetelinom s četiri lista, komad koji jednako komunicira emociju, sjećanje i dizajn.
U razgovoru s Aljom Horvat dotakli smo se njenog kreativnog procesa, inspiracija i prelaska iz ilustracije u dizajn objekata. Posebno nas je zanimalo kako je nastala njena fotelja inspirisana djetelinom i šta za nju znači pretvoriti emociju u formu.
Volimo kako vaš rad uvijek djeluje kao ulazak u jedan vrlo ličan, gotovo nostalgičan svijet.
Kada ste prvi put shvatili da ilustracija može postati nešto više od same strasti?
Oduvijek sam sanjala da radim nešto kreativno za život, iako sam prvobitno mislila da ću postati fotografkinja ili grafička dizajnerica, budući da sam studirala grafički dizajn, a fotografija je tada bila moja glavna strast. Ipak, crtanje je dio mene otkad znam za sebe, to je uvijek bio moj bijeg u potpuno drugačiji svijet, mjesto gdje sam mogla u potpunosti isključiti sve oko sebe.
Počela sam dijeliti svoj rad na Instagramu oko 2017–2018. dok sam još bila na fakultetu, a do trenutka kada sam diplomirala, već sam imala nekoliko poslova dogovorenih.
To mi je omogućilo da otvorim vlastiti biznis iste godine kada sam završila studije, na čemu sam izuzetno zahvalna.
Naravno, ima svojih uspona i padova. U jednom trenutku crtanje je prestalo biti zabavno jer je postalo posao.
Ali naučila sam koliko je važno održavati balans između klijentskih projekata i ličnog rada, u suprotnom, izgubi se ona početna radost zbog koje ste uopće počeli.
Spominjete da vas inspirišu priroda, muzeji, čak i 60-e i 70-e.
Kada započinjete novi rad, da li on više počinje iz vizualne reference ili iz osjećaja koji pokušavate prenijeti?
Obično pokušavam ispričati priču kroz svoje ilustracije. Većinu vremena polazna tačka je osjećaj, a ne isključivo vizualna referenca. Često me inspirišu priroda, muzika i tekstovi pjesama ili mitologija, koju smatram posebno inspirativnom.
Kada ideja dolazi iz nečeg opipljivog, poput određenog cvijeta ili drveta, na primjer Angel’s Trumpet. volim ga reinterpretirati i transformirati u funkcionalni objekt, umjesto da ga prikazujem previše doslovno.
Zaista me privlači ideja prevođenja elemenata prirode u upotrebljive forme, uz zadržavanje doze mašte.
Vaše ilustracije već djeluju vrlo prostorno i imerzivno, pa prelazak u fizički objekt poput fotelje djeluje gotovo prirodno.
Kada vam je prvi put pala na pamet ta ideja prelaska iz slike u objekt?
Oduvijek sam zamišljala svoje ilustracije na namještaju. Jedna od mojih najvećih inspiracija je Josef Frank, divim se njegovom pristupu uzorcima, namještaju i objektima. Ideja o prevođenju mojih ilustracija u namještaj i dizajniranju vlastitih objekata tiho se razvijala u mojoj glavi posljednjih osam godina, ali tek nedavno sam se osjećala dovoljno sigurno da je zaista istražim.
Dizajniranje objekta je potpuno drugačije iskustvo od stvaranja ilustracije.
Ne razmišljate samo o formi i funkciji, već i o tome kako ilustracija komunicira s objektom. Kada dizajniram oboje istovremeno, osjećam da mogu mnogo potpunije izraziti ideju ili priču, jer se objekt i ilustracija nadopunjuju i postaju jedno.
Ova fotelja u obliku djeteline s četiri lista djeluje i razigrano i simbolično.
Šta vas je privuklo tom obliku i kakav ste osjećaj željeli da ljudi imaju kada je vide ili u njoj sjede?
Imam jedno vrlo specifično sjećanje iz djetinjstva, posebno iz vrtića. Imala sam oko pet ili šest godina kada je moja vrtićka grupa otišla na livadu. Završili smo tražeći djeteline s četiri lista, takmičeći se ko će je prvi pronaći, jer nam je odgajateljica rekla da donosi sreću.
To je tako živo i radosno sjećanje, topao, sunčan dan i osjećaj potpune bezbrižnosti i to je postalo osnova za ovu fotelju. Oblik prirodno prati djetelinu s četiri lista, ali osim toga, željela sam da djeluje mekano, utješno i gotovo kao topli zagrljaj.
Idealno, sjedenje u njoj trebalo bi probuditi isti osjećaj topline i nostalgije koji ja osjećam kada se sjetim tog trenutka.
Spomenuli ste da je fotelja tokom procesa otišla u drugačijem smjeru nego što ste prvobitno planirali.
Šta se promijenilo i da li mislite da je ta nepredvidivost dio onoga što konačni rezultat čini snažnijim?
U početku sam zamišljala fotelju s nogama u obliku djeteline s četiri lista, ali je to vrlo brzo postalo vizualno previše. Modelirala sam u Blenderu i verzija s dodatnim nogama mi nije imala mnogo smisla.
Više mi se sviđa finalna verzija bez vidljivih nogu, djeluje uravnoteženije.
Mislim da je ovakva nepredvidivost ključan dio procesa. Možete krenuti s jasnom idejom, ali tek kada počnete raditi, uočite stvari koje ranije niste mogli vidjeti.
Ovaj projekt je savršen primjer kako dopuštanje procesu da se razvija može dovesti do snažnijeg rezultata.
Zanimljivo je vidjeti isti oblik preveden i u meku ilustriranu verziju i u verziju od ratana.
Kako pristupate dizajnu nečega što je zamišljeno da postoji i vizualno i fizički?
Trenutno svi moji komadi još uvijek postoje samo kao vizualizacije, iako trenutno sarađujem s jednom kompanijom na realizaciji ratan verzije fotelje u obliku djeteline s četiri lista.
Trudim se da ne preopterećujem razmišljanjem o tehničkim aspektima finalnog proizvoda, umjesto toga fokusiram se na koncept, dizajn, vizualizaciju i priču.
Vjerujem da uz prave saradnike moje ideje mogu biti realizirane, ponekad uz manje prilagodbe kako bi komad bio funkcionalan i praktičan.
Primijetili smo da eksperimentišete s predmetima za dom, posebno imajući u vidu vlastiti prostor.
Da li to vidite kao prirodan nastavak svog rada ili kao potpuno novo poglavlje koje još istražujete?
Vidim to i kao prirodan nastavak svog rada i kao novo poglavlje. Ulazak u objekte i prostor omogućava mi da ideje izražavam na višedimenzionalan način, što mi je jako uzbudljivo.
Istovremeno, to je nešto što još uvijek istražujem i učim, a upravo taj osjećaj otkrivanja je veliki dio onoga što me privlači.
Ako je ovo tek početak prevođenja vašeg svijeta u namještaj, kakve biste komade ili prostore voljeli dizajnirati dalje?
Voljela bih istražiti sve, iskreno!
Moj proces obično počinje inspiracijom, često nečim iz prirode, što me dalje vodi u razradu ideja i promišljanje u koji bi se objekt ta inspiracija najbolje mogla pretočiti.

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!