TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
Postoje brendovi koji grade proizvode i postoje oni koji grade kontekst. GAZZDA već godinama pripada ovoj drugoj kategoriji, ne samo kao proizvođač namještaja, već kao jedan od ključnih nosilaca savremenog bosanskohercegovačkog dizajna.
U trenutku kada pokrećemo Bonjour.DESIGN, platformu posvećenu arhitekturi, interijeru i produkt dizajnu, činilo se prirodnim započeti upravo ovdje sa Salihom Teskeredžićem, suosnivačem GAZZDE i autorom brojnih komada koji su definisali njegov identitet.
Njihova najnovija fotelja, Aska, predstavljena u Parizu i Milanu, nije samo novi proizvod u kolekciji. Ona je kontinuitet jedne dizajnerske filozofije koja balansira između tradicije i savremenosti, zanata i precizne proporcije, emocije i racionalne konstrukcije.
Zato smo zamolili Saliha da nas povede kroz proces njenog nastanka, ali i kroz širi kontekst u kojem danas djeluje bosanskohercegovačka produkt scena.
Aska Lounge Chair je komad iza kojeg stoji proces koji objedinjuje akademsko iskustvo, dugogodišnji rad sa drvetom i jasnu dizajnersku poziciju.
U razgovoru, Salih Teskeredžić govori nam o razvoju bosanskohercegovačke produkt scene, o međunarodnom kontekstu predstavljanja brenda te o skulpturalnom odnosu prema drvetu koji oblikuje estetiku GAZZDE.
Kao profesor i mentor generacijama mladih dizajnera, kako vidite današnji trenutak bosanskohercegovačke produkt dizajn scene?
Gdje u tom kontekstu pozicionirate GAZZDA brend danas?
Produkt dizajn, kao dio kreativne industrije, direktno je povezan s razvojem industrijske i zanatske proizvodnje. To je ujedno i područje djelovanja mladih produkt dizajnera koji se obrazuju uglavnom na Odsjeku za produkt dizajn Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Paleta djelovanja je široka, od industrije namještaja, unikatne proizvodnje, mode itd.
Ako analiziramo proizvodnju u Bosni i Hercegovini, često čujemo podatak da je industrija namještaja jedna od rijetkih izvozno suficitarnih grana, što već mnogo govori o perspektivi i uspjehu tog sektora. Kao izvozno orijentirana industrija, proizvodnja namještaja je jedna od rijetkih industrijskih grana koja je ponudila uspješne komercijalne proizvode na svjetskom tržištu.
Iz tog razloga mnogi dizajneri danas djeluju u toj industriji na različite načine. Tako je i uloga produkt dizajna u afirmaciji industrije namještaja i njenom brendiranju bila odlučujuća u periodu od 2010. godine do danas.
U tom relativno kratkom vremenu formiran je prepoznatljiv nukleus bosanskohercegovačke proizvodnje namještaja zasnovan na originalnim dizajnerskim konceptima u kompanijama Artisan iz Tešnja, Rukotvorine (Zanat) iz Konjica te sarajevskom brendu GAZZDA, koji su na svojevrstan način utrli put BiH dizajnu na evropsku scenu.
Navedene kompanije, kao i brend GAZZDA, prepoznate su kroz originalni dizajn i ujedno predstavljaju jednu vrstu kreativne matrice koja se može primijeniti u mnoštvu drugih proizvodnih djelatnosti. Proizvod koji nudi dodanu vrijednost kroz kreativnost dizajnera konkurentan je i nalazi se u višem cjenovnom segmentu na zahtjevnom evropskom i svjetskom tržištu.
U tom kontekstu, brend GAZZDA razvijao se svojim prepoznatljivim purističkim dizajnerskim konceptom baziranim na “domaćem dizajnu”, s jasnim stavom i minimalističkim izrazom, kao jedan od najprepoznatljivijih brendova BiH industrije namještaja u ovom dijelu Evrope.
Kao profesor i mentor generacijama studenata, nastojao sam uključiti dizajnere, alumnije naše Akademije, u živ i pulsirajući dizajnerski proces kreiranja brenda. Već godinama okosnicu dizajn tima u GAZZDA-i čine moji bivši studenti s ALU, danas produkt dizajneri: Mustafa Čohadžić, Berin Spahić, Elvira Ćosić te grafički dizajner i fotograf Adi Kubur.
To je ujedno i svojevrsni fenomen brenda GAZZDA, orijentacija na „domaće dizajnerske snage“, alumnije Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Na taj način otvoren je prostor djelovanja mladih kreativnih profesionalaca obrazovanih u BiH, koji danas djeluju unutar savremene evropske dizajnerske scene. Iz te perspektive, to možemo nazvati i „originalnim BiH proizvodom“.
Aska je predstavljena na sajmovima u Parizu i Milanu.
Šta vam je to iskustvo pokazalo o mjestu koje bosanskohercegovački dizajn danas zauzima na međunarodnoj sceni?
Izlaganje na sajmovima u Parizu bilo je izuzetno pozitivno iskustvo predstavljanja ovog proizvoda međunarodnoj dizajnerskoj publici. Meni kao dizajneru bio je izazov ponuditi vlastitu interpretaciju tradicionalnog dizajnerskog klasika koji je u svojoj verziji proizvodio Šipad, a dizajnirao profesor Zdenko Praskač.
Fotelja Aska svojevrsni je omaž ovčici Aski iz priče Aska i vuk našeg pisca Ive Andrića, koja svojom igrom očarava vuka i odgađa vlastitu sudbinu. Slično liku Šeherzade iz zbirke Hiljadu i jedna noć, koja pripovijedanjem simbolizira moć umjetničkog izraza, Aska utjelovljuje ideju kreativnosti kao sredstva transformacije stvarnosti.
Vaš odnos prema drvetu često se opisuje kao gotovo skulpturalan. Kako je taj pristup oblikovao razvoj Aske, posebno u načinu na koji su omekšane linije i proporcije okvira?
Estetika GAZZDA namještaja odraz je filozofije brenda. Ona uključuje prepoznatljive dizajnerske elemente bazirane na minimalističkoj formi i racionalnom odnosu prema upotrebi materijala, prvenstveno masivnog drveta, uz naglašene elemente lakoće, transparentnosti i taktilnosti prirodnog materijala.
Tako oblikovan namještaj predstavlja spoj tradicionalne stolarske tradicije i savremene visoke tehnologije. Aska je prepoznatljiv proizvod GAZZDA estetike, ali i reminiscencija klasične tipologije fotelje oblikovane laganim konstruktivnim elementima drvenog masiva, s lebdećom „školjkom“ sjedišta i naslona na toj konstrukciji.
Mekoća oblikovanih elemenata naglašava prirodnost materijala i poziva na taktilni kontakt s drvenim naslonjačima. Skulpturalnost fotelje Aska svakako je u fokusu; dizajnerska ambicija slijedi moto oblikovanja proizvoda s kojim se emotivno identificiramo, na kojem udobno sjedimo i na kojem se rado opuštamo.
Naglašeni stolarski spojevi su, s jedne strane, konstruktivno rješenje na klasičan stolarski način, a s druge strane naglašeni estetski detalj spoj noge s rukonaslonom realiziran drvenom kajlom u drugoj boji drveta. Ta igra “konstruktivnog i estetskog” kreativni je spoj tradicionalnog zanatskog rada i modernog oblikovanja s jednim od najljepših prirodnih materijala drvetom.
TEKST: Ada Ćeremida
Za launch Bonjour.DESIGN-a znali smo da moramo ciljati visoko, upravo zato nam je posebno drago što novo poglavlje otvaramo razgovorom s Karimom Rashidom.
Prije dvanaest godina, 2014., kada je digitalni svijet još uvijek bio sporiji, Instagram tek u usponu, a MODA.MO tek počinjao graditi svoj glas, arhitektica Martina Milićević je razgovarala s Karimom Rashidom o pink bojama, DJ setovima i demokratskom dizajnu.
Od tada do danas, svijet je prošao kroz ubrzanja koja nismo mogli predvidjeti. Algoritmi su preuzeli vizuelni prostor. Umjetna inteligencija generiše milijarde slika dnevno. Tržišta su postala globalna, ali estetika često uniformna, a mi smo od modnog portala izrasli u platformu koja razumije da je dizajn mnogo više od objekta, on je arhitektura iskustva.
Danas, dok pokrećemo Bonjour.DESIGN kao novu, posvećenu arhitektonsku i dizajnersku vertikalu unutar Bonjour.ba, činilo nam se gotovo simboličnim da krug zatvorimo i otvorimo, upravo s Karimom Rashidom.
Ako je 2014. bila o estetici, 2026. je o sintezi.
Karim Rashid je jedan od najutjecajnijih dizajnera savremenog doba, autor više od 4.000 realizovanih projekata širom svijeta, poznat po spoju tehnologije, humanosti i optimizma u dizajnu.
U ovom razgovoru dotakli smo se transformacije dizajnerske profesije, Memoria kolekcije, iskustvenih prostora i odgovornosti dizajnera u 2026. godini. Zanimljivo, riječ koju Karim koristi da opiše trenutnu fazu svoje karijere je “ekspanzija” na simboličan način opisuje i našu, iz Bonjour.ba u Bonjour.DESIGN.
Možda je upravo u toj paraleli razlog zašto se ovaj razgovor čini kao prirodan nastavak, a ne povratak.
Bonjour Karim, prošlo je više od decenije od našeg prethodnog razgovora s vama.
Sada, kada se ponovo povezujemo povodom lansiranja naše posvećene dizajnerske platforme, kako gledate na svoj put u proteklih deset godina kreativno i filozofski?
Decenija je neobična mjera vremena. U dizajnu, deset godina može djelovati kao treptaj, a ipak sadržavati čitave živote ideja. Moj put nije bio o reinvenciji, već o destilaciji. Postepenom reduciranju ka jasnoći. Manje buke, više suštine. Moj rad je postao tiši u formi, ali dublji u emociji. Više ne jurim novinu; tražim rezonancu.
I možda najvažnije, svjesno sam se vratio dječijem stanju, onoj rijetkoj teritoriji o kojoj je Picasso govorio gdje je radoznalost neustrašiva, a mašta instinktivna. Za mene, dizajnirati znači štititi tu nevinost. Godine ne bi trebale učvrstiti viziju; trebale bi je omekšati. Učiniti nas perceptivnijima, osjetljivijima, slobodnijima.
Filozofski, moje uvjerenje je samo ojačalo: dizajn nije o objektima; on je o oblikovanju iskustva, ponašanja i osjećaja.
On je nevidljiva arhitektura svakodnevnog života. Vrijeme nije umanjilo moju radoznalost. Pojačalo ju je.
Vaš rad je oduvijek bio duboko ukorijenjen u optimizmu i senzornom iskustvu.
U vremenu obilježenom globalnom nesigurnošću i digitalnom prezasićenošću, vjerujete li da dizajn i dalje ima moć oblikovati emocionalno blagostanje? Ili se njegova uloga suštinski promijenila?
Živimo u dobu preopterećenosti digitalna buka, vizuelna repetitivnost, beskrajne distrakcije i oko 1,4 milijarde slika generisanih dnevno. Ipak, ljudsko tijelo ostaje analogno. I dalje osjećamo teksturu. I dalje reagujemo na boju. Dodirujemo hladno i toplo. I dalje žudimo za ljepotom.
Dizajn nikada nije bio važniji. U nestabilnim vremenima, emocionalna jasnoća postaje nužnost. Svijetao prostor, mekana površina, krivina koja pristaje ruci to nisu površni gestovi. To su psihološka sidrišta.
Dizajn oblikuje raspoloženje. Oblikuje samopouzdanje. Oblikuje dostojanstvo. Njegova uloga nije umanjena. Produbljena je.
Ali problem danas, u poređenju s periodom od prije deset godina, jeste što sam tada bio slobodniji da se izrazim, dok danas većina brendova i kompanija kopira i prati trendove, pa svjedočimo uniformnosti širom svijeta.
Imate li lična pravila kreativnosti ili je sama kreativnost pobuna protiv pravila?
Koje discipline ili ograničenja namećete sebi na početku projekta?
Kreativnost nije haos. Ona je disciplinirana sloboda. Namećem redukciju. Pitam se: Može li ovo biti lakše? Može li biti senzualnije? Može li biti inteligentnije? Uklanjam dok objekt ne prodiše.
Ograničenja su darovi. Ona tjeraju na izum. Potpuna sloboda je paraliza. Unutar granica, mašta ubrzava. Ali jedno pravilo stoji iznad svih: nikada ne ponavljati sebe.
Navika je neprijatelj originalnosti.
Vaša recentna kolekcija Memoria nosi snažnu emocionalnu dimenziju u formi i narativu.
Šta za vas znači sjećanje u prostornom i produkt dizajnu i na koji način je taj koncept oblikovao ovu kolekciju?
Sjećanje je nevidljivo, ali moćno. Ono je tihi sloj unutar svakog objekta i prostora. U kolekciji Memoria nisam bio zainteresovan za nostalgiju. Ne dizajniram prošlost.
Dizajniram kontinuitet emocije. Forma može pokrenuti prepoznavanje bez imitacije. Krivina može djelovati poznato, a da nije historijska. Proporcija može evocirati ugodu bez reference. Sjećanje je, za mene, emocionalna inteligencija ugrađena u materijal. To je način na koji dizajn postaje intiman.
Kada posmatrate svoje najnovije projekte, šta vas najviše uzbuđuje u budućnosti senzornog i iskustvenog dizajna?
Ulazimo u fazu u kojoj se granice brišu između fizičkog i digitalnog, između objekta i atmosfere, između tehnologije i emocije i to pokušavam komunicirati kroz svoj rad.
Ono što me uzbuđuje jeste imerzija. Prostori koji djeluju fluidno. Materijali koji djeluju živo. Okruženja koja angažuju sva čula, ne samo oko.
Budućnost dizajna nije ni minimalna ni maksimalna. Ona je iskustvena. Ona je relacijska. Ona je duboko ljudska.
Kada biste trenutnu fazu svoje karijere morali opisati jednom riječju, koja bi to bila i zašto?
Ekspanzija.
Ne ekspanzija u količini, već u dubini. Širenje percepcije.
Dublja integracija tehnologije, emocije, proizvodnje i humanosti.
Koji biste savjet dali mladim dizajnerima koji djeluju u kontekstima u razvoju, gdje resursi mogu biti ograničeni, ali mašta obilna?
Ograničenja su katalizatori. Ne čekajte idealne uslove. Oni ne postoje. Stvarajte s onim što imate. Oskudica često proizvodi najoriginalnije glasove.
Najvažnije, zaštitite svoju jedinstvenost.
Svijetu ne treba još jedna imitacija bež minimalizma. Potrebna mu je hrabrost. Potreban mu je optimizam.
Potrebna mu je vaša vizija i originalnost.
Koja je odgovornost dizajnera u 2026. godini? Da li je ona estetska, ekološka, društvena ili nešto sasvim drugo?
Odgovornost dizajnera danas je sinteza. Ljepota bez etike je prazna. Održivost bez emocije je nepotpuna. Društvena osviještenost bez estetske inteligencije nema uticaj.
Ne oblikujemo samo objekte. Oblikujemo kulturu. Dizajn je potpis civilizacije.
Gledajući unazad na vlastitu evoluciju, koje ste uvjerenje o dizajnu u potpunosti promijenili?
Rano u svojoj karijeri vjerovao sam da će tehnologija definisati budućnost dizajna. Sada razumijem: čovječnost je ta koja je definiše, a tehnologija je alat. Emocija je odredište. Empatija je temelj. Senzorno bogatstvo je bezvremensko.
Budućnost neće biti hladnija.
Bit će osjetljivija, senzualno minimalnija, interaktivnija i poetičnija.
Naš razgovor završava jednostavno. Bez velike tačke. Bez dramatične izjave. Samo jedna riječ:
Globalove.
Karim tako potpisuje mailove, objave, pa i intervjue. Nije to tipfeler. Nije ni slogan. To je kondenzovana filozofija.
Globalove je spoj riječi global i love ali u njegovom slučaju to je mnogo više od lingvističke igre. To je ideja da dizajn mora biti univerzalan, inkluzivan i emocionalno inteligentan. Da nadilazi granice tržišta, geografije i kulture. Da ne postoji samo kao objekt, već kao sila povezivanja.
Globalove je Rashidova humanistička estetika dizajna: dizajn koji povezuje, dizajn koji uključuje, dizajn koji šalje poruku ljubavi i povezanosti širom svijeta.
U eri u kojoj algoritmi stvaraju vizuale bez konteksta, a trendovi se šire brzinom svjetlosti, Karim nas poziva da ne zaboravimo na ono što je najvažnije: na ljubav kao filozofiju i praksu dizajna. Dizajn nije samo estetika dizajn je poruka, emocija, ljudska potreba za povezivanjem, a u toj poruci leži snaga koju Karim gradi više od trideset godina
Ta poruka rezonuje i s nama u Bonjour.DESIGN-u: ekspanzija znači dublje razumijevanje uloge dizajna u društvu.
Ako je zadnji razgovor iz 2014. bio o formi i energiji, ovaj iz 2026. je o empatiji, globalnoj povezanosti i budućnosti osjećanja i možda je upravo Globalove najbolji sažetak onoga što dizajn može i treba biti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
