TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2026.
Ako volite interijere koji imaju karakter, priču i pomalo nepredvidiv šarm, ovaj stan u Sarajevu će vas osvojiti već na prvi pogled.
U novom izdanju Bonjour.zaviruje pokucali smo na vrata Andrei Aković, pozorišnoj i filmskoj glumici, koju mnogi ovih dana prepoznaju i iz mjuzikla Sarajevo, moje drago. Njen stan, baš kao i njen umjetnički izraz, djeluje spontano, razigrano i vrlo lično.
U prošlom izdanju zavirili smo u dom njene prijateljice i kolegice Nadine Mičić, a nakon što smo vidjeli i Andrein stan, postalo je jasno da njih dvije ne dijele samo pozorišnu scenu, nego i vrlo sličan osjećaj za prostor. Kada prođete kroz ovaj stan, lako je povezati da su bliske, oba interijera nose onu istu energiju spontanosti, slojevitosti i života.
Zajedno s Andreom prošetali smo prostorom koji je nastao u saradnji sa studiom SPATIUM i arhitekticom Nejrom Durmišević, razgovarali o dizajnerskim odlukama, malim detaljima koji mijenjaju atmosferu i predmetima koji prostoru daju emociju.
A već na prvi pogled jasno je jedno: ovo je stan koji ne igra po pravilima minimalizma.
Stan se otkriva postepeno, poput scenografije koja se mijenja iz kadra u kadar. Svaka prostorija ima vlastitu energiju, ali boje, materijali i detalji stvaraju osjećaj jedinstvene priče.
Dok prolazimo kroz dnevni boravak, kuhinju, hodnik i intimnije dijelove stana, Andrea nam otkriva male tajne prostora koji je podjednako dizajniran za svakodnevni život i inspiraciju.
Ako želite vidjeti kako ovaj stan izgleda u pokretu i čuti još detalja o njegovom nastanku, cijeli obilazak možete pogledati u videu na našem YouTube kanalu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Andreom Aković, bh. glumicom
Prvi kadar stana, kako ga Andrea naziva, nalazi se upravo u hodniku.
Bijeli zidovi i plavi ugradbeni ormari stvaraju mirnu osnovu, ali pogled odmah odlazi prema plafonu. Tamo se nalazi šarena tapeta koja se proteže duž cijelog prostora i djeluje poput umjetničke instalacije.
„Htela sam da odmah poželi dobrodošlicu i da ljudi čim uđu shvate da su došli u jedan veseli stan.“ Tapeta, objašnjava Andrea, ima još jednu ulogu.
„Ona zapravo povezuje cijeli prostor bojama i daje mi slobodu da kasnije ubacim nove tonove.“
I zaista, hodnik djeluje kao uvod u priču koja se nastavlja kroz ostatak stana.
Dnevni boravak odmah otkriva karakter ovog interijera: svijetao, otvoren i slojevit. Veliki prozor propušta obilje prirodne svjetlosti koja naglašava toplinu drvenog poda i ugrađene biblioteke koja se proteže duž cijelog zida.
Ovaj element djeluje gotovo poput scenografije, kombinacija TV konzole, polica i skrivenog skladišnog prostora pretvara zid u vizuelni centar stana. Na policama se smjenjuju knjige, suveniri, fotografije i male umjetnine, stvarajući lični arhiv Andreinog života i interesovanja.
U prostoru se osjeti balans između reda i spontanosti, između dizajna i svakodnevnice.
Andrea nam otkriva i svoj omiljeni detalj: „Mislim da su to definitivno lusteri. Da, lusteri su zvijezda prostora.“
Veliki papirni lusteri iznad dnevnog boravka i trpezarije unose meko svjetlo i gotovo skulpturalni element koji cijeloj prostoriji daje poseban karakter.
Trpezarijski dio stana djeluje poput male galerije ideja. U centru prostora nalazi se sto sa skulpturalnom bazom u toploj koralnoj nijansi, čiji valoviti oblik odmah privlači pogled.
Ono što ovu zonu čini posebno zanimljivom jeste izbor stolica, nijedna nije ista. Kombinacija različitih modela, materijala i tonova stvara opuštenu, gotovo umjetničku kompoziciju.
Sto je povezan sa kuhinjskim poluotokom, rješenje koje u manjem prostoru istovremeno štedi mjesto i stvara prirodan tok kretanja.
Upravo ovdje stan pokazuje jednu od svojih ključnih kvaliteta: dizajn nije samo dekoracija, nego način da prostor bude funkcionalan i živ.
Kuhinja je jedna od najživopisnijih tačaka stana. Donji elementi u nježnoj plavoj nijansi stvaraju kontrast neutralnijim gornjim frontama i svijetloj radnoj ploči.
Otvorene police i male niše otkrivaju pažljivo birane detalje – šolje, boce, kuhinjske dodatke – koji prostoru daju osjećaj života i spontanosti.
Andrea nam priznaje da su odluke o bojama nastajale vrlo intuitivno.
„Vodila sam se osjećajem. Prva ideja je bila da kuhinja bude kombinacija žute, zelene i plave, ali smo shvatili da je bolje da se malo smiri. To nam je dalo slobodu da se poigramo bojama u ostatku stana.“
Centralna tačka kuhinje ipak je poluotok.
„Voljela bih da smo imali prostora za pravi otok, ali ovdje se zapravo najviše stvari dešava – tu se najčešće kuha i okuplja.“
Nakon živopisnog dnevnog dijela stana, spavaća soba djeluje poput tišeg kadra.
Dominantni element ovdje je veliko uzglavlje sa zaobljenim drvenim panelima koji stvaraju osjećaj topline i zaštite. Pastelna posteljina i mekane teksture dodatno pojačavaju atmosferu smirenosti.
Najveće iznenađenje skriva se iza vrata, veliki američki garderober koji zauzima cijeli zid. Ormari su diskretni, gotovo minimalistički, ali nude obilje prostora za odlaganje.
Ovaj dio stana pokazuje koliko je u Andreinom interijeru važan balans između izražajnog dizajna i funkcionalnog svakodnevnog života.
Kupatilo nastavlja priču o bojama, ali na suptilniji način. Roza komoda sa okruglim drvenim ručkama daje prostoru retro šarm, dok terrazzo zid iza umivaonika unosi teksturu i vizualnu dubinu.
Iznad komode nalazi se nepravilno ogledalo koje dodatno omekšava geometriju prostora.
Andrea potvrđuje da je upravo ta atmosfera bila cilj.
„Htjela sam da i kupatilo bude cozy kao i ostatak stana. Taj efekt smo najviše dobili kroz rasvjetu, imamo tri izvora svjetla i to daje baš lijepu atmosferu.“
Rezultat je kupatilo koje djeluje toplo i gotovo dnevno, a ne strogo funkcionalno.
Kao i svaki dobar interijer, Andrein stan skriva još mnogo malih priča koje nismo stigli ispričati u jednom obilasku.
Dok smo razgovarali o dizajnu, Andrea nam je otvorila i vrata svog garderobera, prostora u kojem njen modni stil postaje jednako zanimljiv kao i interijer koji je stvorila.
Zato ova priča dobija nastavak.
U sljedećim danima zavirit ćemo u Andrein ormar i zajedno s njom složiti outfit koji najbolje opisuje njen stil, onaj isti koji se osjeti i u svakom kutku njenog stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Arhitekti svakodnevno projektuju prostore prema tuđim navikama, ukusima i idejama o domu. Kuća Bilba García-Condea u Madridu pokazuje koliko arhitektura postaje lična kada klijent, projektant i budući stanar postanu ista osoba.
Casa Bilbo, koju je osnivač studija CDP Arquitectos projektovao za sebe, partnericu Ichi i njihova dva jazavčara, počela je kao jednostavna građevina od opeke iz 1930. godine u madridskom naselju San Diego u Vallecasu.
Bilbov dugogodišnji san bio je da industrijsku halu pretvori u dom, ali umjesto čekanja na savršenu nekretninu kupio je cijelu uglovnu zgradu i novu „halu“ postavio na njen vrh. Tako je iznad sačuvanog gradskog pročelja nastala pet metara visoka konstrukcija s dvostrešnim krovom, drvenom stropnom oblogom i sivim metalnim plaštom.
Renoviranje završeno 2019. godine obuhvatilo je konstruktivno ojačavanje, novu organizaciju prostorija i dogradnju gornje etaže. Kuća danas ima 263 kvadratna metra raspoređena kroz tri nivoa i podrum, ali njen karakter ne proizlazi iz veličine. Opeka, vidljive čelične konstrukcije, terrazzo, intenzivne boje i predmeti skupljani godinama pretvaraju je u prostorni autoportret jednog arhitekta.
Prvobitna građevina nekada je bila pekara, a zatim štamparska radionica sa stambenim prostorima na gornjim etažama. Tokom rekonstrukcije zadržana je historijska ovojnica prema ulici, dok je unutrašnjost gotovo potpuno reorganizovana.
Na nivou ulice dva odvojena ulaza vode prema iznajmljenom duplexu povezanom s podrumskim prostorom i prema glavnoj kući vlasnika.
Privatne prostorije, uključujući tri spavaće sobe s vlastitim kupatilima i garderoberima, nalaze se na nižoj stambenoj etaži. Dnevni život premješten je na sami vrh, gdje kuhinja, trpezarija i dnevni boravak zauzimaju jedan otvoren prostor. Uglovna pozicija zgrade omogućila je više fasadnih otvora, prirodnog svjetla i direktniju vezu između kuće i ulice.
Najviši nivo sastoji se od približno 60 kvadratnih metara otvorenog interijera i terase od 40 kvadratnih metara s grijanim bazenom. Bijeli čelični nosači ostavljeni su potpuno vidljivi, a njihove dijagonale prelaze preko zidova, stropa i velikih staklenih površina. Uz drvenu oblogu kosog krova, zidove od neobrađene opeke i zeleni terrazzo pod, konstrukcija postaje jedan od glavnih dekorativnih elemenata.
Kuhinja, trpezarijski sto i dvije sjedeće zone nižu se bez klasičnih pregrada. Bazen obložen tirkiznim pločicama vidi se iz gotovo cijelog dnevnog prostora, pa voda i refleksije postaju dio interijera. Ovaj nivo ne imitira industrijski loft samo izborom materijala; njegova visina, otvorenost i naglašena konstrukcija zaista stvaraju osjećaj života unutar male hale.
Velika crveno-bijela raketa iz Tintinovog svijeta prva privlači pogled, ali retrofuturistička ideja nije uvedena samo kroz jedan predmet. Zgrada je sagrađena 1930., iste godine kada je rođen Neil Armstrong, dok se Bilbo u kuću uselio 2019, na pedesetu godišnjicu slijetanja na Mjesec. Ta slučajnost postala je osnova za interijer inspirisan svemirskom erom, optimizmom 1960-ih i arhitektovom „neproživljenom nostalgijom“ za 1970-im.
Žute zglobne lampe, tirkizni kamin, plava sofa, sjajni metali i obojeni otvori raspoređeni su kroz prostor kao dijelovi iste priče. Bijela multitubularna konstrukcija podsjeća na mehaničke sisteme, biciklističke okvire i industrijske hale koje su obilježile Bilbovo rano zanimanje za arhitekturu. Ponavljanjem istih oblika i boja retrofuturizam postaje dosljedan jezik kuće, a ne scenografija postavljena oko rakete.
Uz vrlo izraženu konstrukciju stoji namještaj koji izgleda kao da je u kuću stigao iz različitih perioda i sa različitih adresa. Bilbo je koristio komade pronađene na ulici, kupljene na aukcijama i u second hand prodavnicama, uz elemente projektovane po mjeri. Modularne drvene komode, vitrina sa zaobljenim rubovima, stari audio uređaji, ploče, umjetnička djela i raznolika rasvjeta ublažavaju industrijsku osnovu.
I u mirnijim prostorijama ostaje ista logika. Kupatilo spaja bijele pločice, perforirani metal i zelene terrazzo površine, dok spavaća soba uz opeku donosi drvo, tekstil i nekoliko pažljivo raspoređenih slika. Dom je vizuelno odvažan, ali svaki prostor i dalje prati svakodnevne funkcije, od odlaganja i kuhanja do druženja i odmora.
Foto: @danielshaeferstudio
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
