TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.8.2026.
Botanika je od potpuno praznog lokala u Banjoj Luci kreirala cvjećaru u kojoj su boja, cvijeće i vizuelni identitet dio iste priče.
Kada se u jednom prostoru svakodnevno smjenjuju različite boje, teksture i oblici cvijeća, njegov interijer mora imati dovoljno karaktera da bude prepoznatljiv, ali i dovoljno mirnu pozadinu da ne konkurira aranžmanima. U Botanici su tu ravnotežu pronašle u vizuelnom identitetu koji se nastavlja od izloga do ambalaže. 
Foto: Suzana Vujić
Iza njegove transformacije nije stajalo samo pitanje kako će cvjećara izgledati, već i kako će funkcionisati tokom izrade buketa, svakodnevnih isporuka i cvjetnih radionica. Svaki ugao morao je dobiti praktičnu namjenu, a istovremeno ostati dio atmosfere zbog koje se posjetitelji žele zadržati. Upravo zbog toga priču o Botanici nismo željele svesti samo na bukete. Zanimalo nas je kako je nastao njen interijer, koji detalji vlasnicama znače najviše i šta su kroz svakodnevni rad naučile o čuvanju i aranžiranju cvijeća tokom ljeta.
Na fotografijama prije i poslije vidi se potpuna transformacija prostora. Kako ste od praznog lokala došle do vizije današnje Botanike?
Ideja o Botanici je zapravo dugo tinjala i čekala svoj pravi trenutak. Mjesecima smo bezuspješno tražili adekvatan prostor i u nekom momentu smo čak i odustali, a onda se, potpuno neočekivano, pojavio ovaj lokal. Čim smo ušli, osjetili smo da je to to. Iako je Botanika od samog početka Slobodankina velika želja, sam put do realizacije jako brzo je postao pravi porodični projekat u koji smo svi bili potpuno uključeni.
Kada smo ušli u prostor bio je početak februara. Shvatili smo da do 8. marta, najdinamičnijeg datuma u ovom poslu, imamo tačno mjesec dana. Odlučili smo da se bacimo u vatru. Htjeli smo sami sebi zadati taj izazov i vidjeti kako ćemo se snaći. Ono na šta smo najviše ponosni jeste da je cijeli proces uređenja odrađen potpuno in-house – apsolutno nijedan segment prostora nije radio niko van našeg kruga porodice i prijatelja. Sve je nastalo u našem dvorištu, u porodičnim radionicama, uz nesebičnu pomoć ljudi koji nas okružuju. Radilo se punom parom, a rezultat te nevjerovatne sloge i brze, uigrane akcije je današnja Botanika.
Tamne zelene nijanse postale su jedan od najupečatljivijih elemenata interijera. Kako ste odabrale paletu boja i kakvu ste atmosferu njome željele postići?
Atmosfera koju smo željeli postići u Botanici je direktan odraz našeg doma. Naša kuća i dvorište su oduvijek bili mjesta okupljanja i druženja i tu porodičnu toplinu smo htjeli da prenesemo svima koji uđu u cvjećaru. Zbog toga je odabir palete boja došao sasvim prirodno. Uvijek smo težili prirodnim tonovima, pa smo prostorom provukli tamnozelene zidove koji imitiraju duboke nijanse iz prirode, pločice u boji terakote i toplo drvo. 
Ti elementi daju prostoru specifičnu ušuškanost. Nismo željeli da Botanika bude mjesto gdje se samo 'stane u hodu' i kupi cvijet, već prostor koji ljude zadržava, smiruje i pruža predah od svakodnevice. Nedavno nam je jedna mušterija rekla predivnu stvar, da od nas nije izašla samo sa cvijećem, već sa mirom i inspiracijom, te da je Botanika mjesto kom poželiš da se vratiš.
To je upravo ona vizija koju smo od početka gradili bojama i materijalima.
Postoji li neki komad namještaja, predmet ili ilustracija u prostoru iza kojeg se krije posebna priča?
Teško nam je da izdvojimo samo jedan komad, jer je Botanika kao cjelina prostor iza kojeg se krije jedna posebna priča. Gotovo svaki djelić namještaja, svaka slika i svaki predmet koji se tu nalazi je nešto što smo mi lično izabrali, pronašli, restaurirali ili napravili od nule i samim tim sve to za nas ima posebnu čar i neprocjenjivu vrijednost.
Ako bismo ipak morali da izdvojimo jedan detalj, to bi definitivno bio kutak sa stolicama i ogledalom. Za njega je bio zadužen muški dio porodice, stolice su restaurirane, dok su drveni elementi ogledala i stola ručno napravljeni. Nama je taj kutak posebno drag jer je izrađen od punog drveta i zaista je upečatljiv element u enterijeru. Ipak, ono što mu daje najveću draž jeste činjenica da je postao apsolutni favorit naših mušterija. Mnogi od njih tu zastanu, sjednu i često ostanu mnogo duže nego što su planirali; taj dio prostora jednostavno zrači toplinom i redovno izaziva predivne reakcije.
Kada danas pogledate prve fotografije praznog lokala, koji vam trenutak iz procesa uređenja prvi pada na pamet?
Prve fotografije praznog lokala nas momentalno vrate u noć pred samo otvaranje. Imali smo neke neplanirane zastoje s radovima, a otvaranje je već bilo najavljeno za sutra, tako da odgađanja prosto nije bilo. Scena je bila nadrealna – s jedne strane se buši plafon i kače se lusteri, prašina leti na sve strane, a mi u isto vrijeme ispred vrata otpakujemo i slažemo naše prvo cvijeće. Taj prvi susret s cvijećem usred svog tog haosa bio je zaista nevjerovatan.
Svi smo bili tu, pomalo nervozni zbog trke s vremenom, ali beskrajno srećni i zadovoljni što se sve to konačno dešava. Iz lokala smo izašli tek negdje oko tri, četiri ujutru, ali kada smo se okrenuli, sve je bilo pod konac. Taj osjećaj ponosa što smo uspjeli izvući sve do kraja i pripremiti prostor za sutrašnji dan nećemo nikad zaboraviti.
Koje rezano cvijeće najbolje podnosi ljetne temperature i preporučujete ga osobama koje žele da buket traje što duže?
Ljetne temperature svakako predstavljaju izazov za rezano cvijeće, ali za osobe koje žele da njihov buket u kućnim uslovima traje što duže, uvijek postoje pouzdani favoriti. Karanfili su apsolutni rekorderi kada je u pitanju izdržljivost; njihove čvrste stabljike i bogate latice odlično podnose ljetne dane. 
S druge strane, za ljubitelje nešto romantičnijeg i prozračnijeg izgleda, lizijantus je savršen izbor jer vizuelno djeluje izrazito krhko, a u stvarnosti je jedan od najizdržljivijih ljetnih cvjetova. Uz dodatak kvalitetnog zelenila poput eukaliptusa, koji čak i procesom sušenja zadržava svoj oblik, ovakvi buketi prkose visokim temperaturama znatno duže od klasičnih proljetnih vrsta.
Koje su najčešće greške zbog kojih cvijeće tokom ljeta brzo uvene?
Najčešće greške zbog kojih rezano cvijeće ljeti prebrzo uvene svode se na tri ključna faktora: bakterije, dehidraciju i loše pozicioniranje. Prije svega, često se zaboravi na redovno mijenjanje vode i ostavljanje listova ispod njenog nivoa. Ti listovi brzo trunu, stvaraju bakterije i doslovno 'začepe' stabljiku. Druga česta zamka je izostanak podrezivanja. 
Ako stabljike ne skratite dijagonalno pri svakom mijenjanju vode, cvijet jednostavno ne može da pije i brzo dehidrira. Treća greška je pogrešno mjesto u prostoriji. Izlaganje buketa direktnom ljetnom suncu ili udaru hladnog vazduha iz klime je pogubno. Takođe, jedan mali trik – vazu ne bi trebalo držati blizu svježeg voća! Voće tokom zrenja ispušta etilen, plin koji direktno ubrzava uvenuće i opadanje latica. Dakle, tajna je zapravo jednostavna: čista voda, redovan svjež rez i mjesto zaštićeno od sunca i klime.
Za osobu koja nema mnogo iskustva s aranžiranjem, koja je najjednostavnija formula za skladan kućni buket?
Da bismo napravili skladan kućni buket, najvažnije je shvatiti da to nije nikakav nedostižan zadatak, već igra u kojoj treba da uživate. Upravo su nas česta pitanja naših mušterija o aranžiranju podstakla da prije nekoliko mjeseci u našu cvjećaru uvrstimo koncept cvjetnih radionica.
Do sada smo ih održali pet, a na njima detaljno prolazimo kroz cijeli proces – učimo o njezi, pripremi i različitim vrstama aranžiranja. Ono što uvijek ističemo jeste da je taj proces zapravo malo duži nego što se na prvu čini i ne svodi se samo na to da se cvijeće složi na jednu hrpu. Za uspješan buket apsolutno su ključni zdravo cvijeće i dobra priprema. Ako imate to dvoje, sama tehnika slaganja postaje manje važna, jer koju god metodu da odaberete, rezultat će bez sumnje biti predivan buket.
Foto: Filip Babić
Da je interijer Botanike jedan cvijet, koji bi to cvijet bio?
Zapravo, Botanika ne bi mogla biti samo jedan cvijet. Najbolje bi bilo reći da je ona jedan veliki, pažljivo složen, ali pomalo divlji i šareni buket. Budući da je nastala kao porodični projekat, od različitih cvjetova je preuzela različite osobine. U tom buketu bi se sigurno našao suncokret, koji predstavlja onu vedrinu, pristupačnost i toplu energiju prostora. Bila bi tu i predivna hortenzija, čija slojevitost i prigušene, starinske boje simbolizuju našu ljubav prema restauraciji i retro dizajnu. A onaj osjećaj mira, prirode i udobnosti zbog kojeg naše mušterije vole da se zadrže u prostoru, došao bi od bogatog zelenila koje preslikava duboke boje našeg enterijera. Botanika je jednostavno jedan predivan spoj različitih karaktera i emocija.
Foto: Suzana Vujić
Koja je vaša neočekivano omiljena kombinacija cvijeća?
Kada zakoračite u svijet cvijeća, nekako prirodno očekujete da vas dočekaju stroge formule – šta se sa čim slaže, koje boje idu zajedno, a koje ne. Međutim, naše najveće i najljepše iznenađenje bilo je saznanje da u floristici zapravo nema pravila. Apsolutno sve je dozvoljeno. Shvatili smo da ne treba robovati nikakvim granicama kada je u pitanju preklapanje vrsta, tekstura i nijansi. Tajna je u beskrajnom isprobavanju i igri. Tek kada zaboravite na šablone i potpuno pustite mašti na volju, pred vama se otvore one prave, neočekivane i dobitne kombinacije iz kojih nastaju najljepši buketi.
Koji cvijet izgleda osjetljivo, a zapravo iznenađujuće dobro podnosi ljeto?
Ako tražite cvijet koji apsolutno zavarava svojim izgledom, to je definitivno alstromerija. Na prvi pogled djeluje toliko osjetljivo i krhko da se ljudi često plaše kako neće izdržati ni put do kuće po toplom ljetnom danu.
Međutim, njena otpornost je nevjerovatna. Iako izgleda kao najnježniji, osjetljivi cvijet koji traži posebne uslove, ona zapravo prkosi ljetu i, uz samo malo svježe vode, zadržava svoju punoću i ljepotu danima, pa čak i sedmicama.
Šta biste iz Botanike prvo ponijele sa sobom kada biste uređivale potpuno prazan stan?
Ovo je jako zanimljivo pitanje, najviše zbog toga što je u našem slučaju proces zapravo bio obrnut! Kao što smo već rekli, kada smo stvarali Botaniku, vodili smo se željom da u nju prenesemo atmosferu prostora u kojem i sami živimo.
Zbog toga je doživljavamo kao svoj drugi dom. Ipak, kada bismo se našli pred potpuno praznim stanom koji treba ugrijati, iz cvjećare bismo kao osnovu prvo ponijeli njenu dobru energiju i onaj osjećaj mira koji pruža. Na tu nevidljivu bazu bismo onda dodali naše omiljene elemente koji prostoru daju karakter, a to su boje materijali, toplo svjetlo i obilje biljaka.
Foto: Filip Babić
TEKST: Ada Ćeremida
Nova pekara Uno nije osmišljena samo kao mjesto na kojem se kupuju hljeb i peciva. Lejla nam kroz ovaj projekat pokazuje kako se toplina interijera može prenijeti u komercijalni prostor koji svakodnevno koristi veliki broj ljudi.
Na Bonjour.DESIGN-u Lejlin rad do sada smo najčešće upoznavali kroz interijere domova, prostore oblikovane prema navikama i karakteru njihovih vlasnika. Pekara Uno donosi drugačiji zadatak: kreirati prepoznatljivo mjesto koje mora istovremeno odgovoriti na brzinu usluge, prezentaciju proizvoda, svakodnevno održavanje i želju gostiju da ostanu nešto duže.
Inspiracija pariškim pekarama ovdje se prepoznaje u lukovima, profiliranim frontama i toploj, gotovo salonskoj atmosferi, ali prostor ne djeluje kao doslovna kopija nekog drugog grada.
S Lejlom smo razgovarali o njenom prelasku prema komercijalnim projektima, ideji od koje je započeo interijer pekare Uno i izazovu projektovanja prostora koji ne pripada jednoj osobi, nego postaje dio svakodnevnih rituala brojnih gostiju.
Na Bonjour.DESIGN-u do sada smo tvoj rad najčešće upoznavali kroz interijere domova. Šta te je privuklo projektovanju komercijalnih prostora i koliko se tvoj kreativni proces promijenio ulaskom u tu sferu?
Komercijalni prostori su mi posebno zanimljivi jer svaki od njih nosi potpuno drugačiju priču, namjenu i ciljnu grupu. Kod stambenih interijera prostor prvenstveno prilagođavamo životnim navikama jedne osobe ili porodice, dok kod komercijalnih prostora istovremeno razmišljamo o identitetu brenda, funkcionalnosti zaposlenih, kretanju kupaca i emociji koju želimo izazvati kod velikog broja ljudi.
Upravo me privukla ta kompleksnost, odnosno izazov da se estetika i funkcionalnost spoje u prostor koji nije samo lijep, nego i prepoznatljiv i poslovno uspješan. Komercijalni enterijer direktno utiče na način na koji posjetioci doživljavaju određeni brend, koliko se ugodno osjećaju u prostoru i da li će poželjeti ponovo doći.
Moj kreativni proces nije se suštinski promijenio, naučila sam kako razmišljati o više segmenata u jednom prostoru. Danas mnogo više razmišljam o cjelokupnom iskustvu korisnika: šta prvo primjećuje, kojim putem se kreće, gdje zastaje, koliko se dugo zadržava i kakav utisak nosi sa sobom nakon izlaska.
Šta ti je kod ovog prostora prvo privuklo pažnju i iz kojeg je detalja počela nastajati njegova konačna priča?
Od samog početka privukla me mogućnost da se klasična pekara transformiše u prostor koji nije samo mjesto kupovine, nego i mjesto susreta, predaha i svakodnevnog rituala. Prostor je bio dovoljno prostran da možemo jasno razdvojiti različite funkcije, a da one i dalje djeluju kao dio jedne cjeline.
Konačna priča počela je nastajati iz ideje savremene pariške pekare, ali i iz veoma jasne funkcionalne organizacije. Osmislili smo dva odvojena šanka. Prvi je pozicioniran uz ulaz i namijenjen brzoj kupovini hljeba i peciva, dok je drugi povezan sa zonom sjedenja i služi za posluživanje kafe i kolača.
Važan element koncepta postali su lukovi. U prostoru ih je ukupno šest i svi su izvedeni u jednakim dimenzijama. Njihovim pravilnim ritmom uspjeli smo uspostaviti simetriju i vizuelni red, što je jedan od glavnih razloga zbog kojih enterijer djeluje tako skladno, smireno i zaokruženo.
Iz tog arhitektonskog ritma dalje su se razvijale zaobljene forme namještaja, rasvjeta, odabir materijala i podna keramika, kojom smo dodatno naglasili različite funkcionalne zone.
Kakav je bio početni brief vlasnika i koliko se ideja mijenjala od prvog razgovora do realizacije?
Početni zahtjev bio je kreirati funkcionalnu pekaru koja će biti vizuelno drugačija od klasičnih prostora ove namjene i koja će se jasno izdvojiti na tržištu. Bilo je važno osigurati kvalitetnu prezentaciju proizvoda, jednostavno posluživanje, efikasno kretanje zaposlenih i ugodan prostor za goste.
Od početka smo znali da ne želimo kreirati prostor koji će funkcionisati isključivo kao mjesto brze kupovine. Željeli smo spojiti dvije različite navike korisnika: onu kada se ulazi samo po hljeb ili pecivo i onu kada se dolazi na kafu, kolač ili kratko druženje.
Osnovna ideja zadržala se od prvog razgovora do realizacije, ali se tokom procesa dodatno razvijala i usavršavala. Od početka smo razvili povjerenje koje je zaista bitno od strane investitora kako bi finalni izgled bio ono što je zamišljeno.
Određene odluke prilagođavale su se tehničkim mogućnostima prostora, načinu rada pekare i budžetu, ali su najvažnije karakteristike koncepta ostale nepromijenjene: dva funkcionalno odvojena šanka, šest simetrično raspoređenih lukova, namještaj izrađen po mjeri, topla atmosfera i pariški šarm interpretiran na savremen način.
Pekara je tradicionalno prostor brzog ulaska i izlaska, dok si ti ovdje kreirala atmosferu koja poziva na zadržavanje. Je li upravo ta promjena navike bila polazište projekta?
Jeste, ali nam nije bio cilj potpuno promijeniti osnovnu prirodu pekare. Željeli smo omogućiti oba načina korištenja prostora. Nekome je potrebna brza kupovina, dok neko drugi želi sjesti, popiti kafu, pojesti kolač ili napraviti kratku pauzu tokom dana. Brza kupovina i duže zadržavanje mogu se odvijati istovremeno, a da se tokovi kupaca međusobno ne ometaju.
Posebnu pažnju posvetili smo udobnosti, rasporedu sjedenja, rasvjeti i atmosferi, kako bi prostor zadržao efikasnost pekare, ali istovremeno ponudio osjećaj ugodnosti kakav češće povezujemo sa kafeima i bistroom.
Inspiraciju ste pronašli u pariškim pekarama. Koje njihove karakteristike si željela prenijeti, a šta si svjesno interpretirala na savremeniji i lokalnom kontekstu bliži način?
Kod pariških pekara posebno me privlači činjenica da one nisu samo prodajna mjesta, nego dio svakodnevne kulture i rituala. Često imaju toplinu, karakter i osjećaj autentičnosti, čak i kada su površinom veoma male. Željela sam prenijeti upravo taj osjećaj: da prostor ima dušu, da poziva na zadržavanje i da svaki detalj doprinosi cjelokupnom doživljaju.
Privukli su me i ritam, simetrija i pažljivo oblikovani arhitektonski elementi karakteristični za klasične evropske enterijere. U ovom projektu taj senzibilitet interpretirali smo kroz šest lukova jednakih dimenzija, izradu na frontama šankova, svijetlu paletu i podnu keramiku sa tamnim geometrijskim akcentima. 
Lukovi uspostavljaju vizuelni red i povezuju različite dijelove prostora u jednu skladnu cjelinu. Ipak, nismo željeli doslovno kopirati tradicionalnu francusku estetiku.
Klasične elemente spojili smo sa savremenim, zaobljenim namještajem, pročišćenim linijama i materijalima prilagođenim intenzivnoj svakodnevnoj upotrebi. Tako je nastao prostor koji nosi pariški senzibilitet, ali istovremeno djeluje svježe, savremeno i blisko lokalnom načinu života.
Namještaj ima zaobljene, gotovo skulpturalne forme. Je li dizajniran posebno za ovaj projekat i koliko ti je bilo važno da vizuelno bude prepoznatljiv, ali i dovoljno udoban za svakodnevnu upotrebu?
Svaki komad namještaja u ovom enterijeru, kako ugradbeni tako i komadni, dizajniran je i izrađen po mjeri upravo za ovaj prostor. Nismo željeli unositi gotove elemente koji bi se samo uklopili u enterijer, nego kreirati namještaj koji će biti njegov sastavni dio i nastaviti istu dizajnersku priču. Po mjeri su rađeni šankovi, stolovi, stolice, klupe, police i svi ugradbeni elementi.
Posebno bih izdvojila klupu dugu četiri metra, koja je također projektovana i izrađena posebno za ovaj enterijer. Zahvaljujući skrivenoj konstrukciji djeluje kao da lebdi iznad poda. Uprkos svojoj dužini, vizuelno ne opterećuje prostor, nego dodatno naglašava njegovu lakoću i prozračnost. Istovremeno omogućava veliki broj mjesta za sjedenje, što je bilo veoma važno za funkcionalnost.
Kod komercijalnih prostora uvijek je važno pronaći ravnotežu između izražajnog dizajna i stvarne upotrebljivosti. Zato smo mnogo pažnje posvetili proporcijama, visinama sjedenja, trajnosti materijala i jednostavnom održavanju. Željela sam da svaki komad izgleda posebno, ali da se korisnik prije svega osjeća ugodno dok ga koristi.
Rasvjetna tijela podsjećaju na lagano savijenu tkaninu i prostoru daju vrlo mekanu atmosferu. Kako si birala rasvjetu i na koji način ona mijenja doživljaj interijera tokom dana?
Rasvjeta je jedan od ključnih elemenata ovog projekta jer direktno utiče na atmosferu, ali i na prezentaciju proizvoda. Birala sam rasvjetna tijela koja svojim mekanim, organskim formama nastavljaju priču zaobljenog namještaja i lukova.
Veća visilica podsjećaju na lagano savijenu tkaninu i unose osjećaj nježnosti i lakoće. U kombinaciji sa diskretnim zlatnim detaljima i integrisanom rasvjetom unutar lukova stvaraju slojevito osvjetljenje, umjesto jednog dominantnog i izrazito funkcionalnog izvora svjetlosti.
Bilo je važno izbjeći hladno, isključivo prodajno osvjetljenje koje se često susreće u pekarama, a istovremeno osigurati dovoljno kvalitetne svjetlosti za rad zaposlenih i prezentaciju hrane.
Koji su materijali bili ključni za stvaranje osjećaja topline i bezvremenosti, naročito u prostoru koji mora podnijeti intenzivnu svakodnevnu upotrebu?
Materijale smo birali tako da prostor djeluje nježno, toplo i elegantno, ali da istovremeno može podnijeti intenzivnu svakodnevnu upotrebu. Dominiraju svijetle površine, tonovi drveta, teksture koje podsjećaju na prirodni kamen te detalji u zelenim, puderastim i zlatnim tonovima.
Posebno bih izdvojila podnu keramiku, koja ovdje nema samo praktičnu nego i veoma važnu vizuelnu funkciju. Kombinovanjem različitih vrsta keramike kreirali smo jasno odvojene zone unutar otvorenog prostora.
Svjetlija keramika sa tamnim geometrijskim akcentima naglašava centralnu zonu sjedenja i prostor uz šankove, dok keramika u tonu drveta unosi toplinu u rubne dijelove i dodatno usmjerava kretanje kroz enterijer. Na taj način zoniranje nije postignuto pregradnim zidovima, nego promjenom materijala poda.
Prostor je ostao otvoren i prozračan, ali su njegove funkcije jasno čitljive. Sklad dodatno naglašava ritam šest lukova jednakih dimenzija, koji povezuje različite materijale i zone u jednu cjelinu.
Kod komercijalnog prostora materijal se ne bira samo prema izgledu. Važno je kako reaguje na udarce, često čišćenje i veliki broj korisnika. Zato su sve površine odabrane tako da zadrže željeni estetski karakter, ali i dugoročno odgovore zahtjevima svakodnevne upotrebe.
Kod pekare estetika mora funkcionirati zajedno s izlaganjem proizvoda, redovima kupaca, posluživanjem i održavanjem prostora. Koji je funkcionalni izazov zahtijevao najviše promišljanja?
Najviše promišljanja zahtijevala je organizacija različitih tokova kupaca. Pekara mora funkcionisati brzo i efikasno za ljude koji ulaze samo po hljeb ili pecivo, ali smo istovremeno željeli kreirati ugodan prostor za goste koji dolaze na kafu, kolač ili doručak.
Rješenje smo pronašli u organizaciji dva odvojena šanka. Šank uz ulaz namijenjen je brzoj kupovini hljeba i peciva, čime smo skratili put kupca i spriječili stvaranje nepotrebnih gužvi u ostatku prostora. Drugi šank služi za pripremu i posluživanje kafe, kolača i gostiju u zoni sjedenja.
Jednako je bilo važno omogućiti zaposlenima nesmetan rad, dovoljno prostora za odlaganje, jednostavan pristup opremi i logičnu povezanost svih radnih zona.
Kod ovakvog projekta funkcionalnost je uspješna upravo onda kada je posjetilac ne mora svjesno analizirati. Jednostavno osjeti gdje treba stati, kojim putem se kretati i kojem šanku se obratiti.
Nakon iskustva s ovim i drugim komercijalnim prostorima, šta si naučila o dizajnu mjesta koja ne pripadaju jednoj osobi, nego svakodnevno postaju dio rituala velikog broja ljudi?
Naučila sam da komercijalni prostor mora biti dovoljno karakteran da ostane u sjećanju, ali i dovoljno intuitivan da se u njemu svako osjeća ugodno. Takvi enterijeri ne pripadaju jednoj osobi i zato moraju odgovoriti na različite potrebe, navike i očekivanja.
Dobar komercijalni dizajn ne završava se atraktivnom fotografijom. Njegova prava vrijednost vidi se u svakodnevnom životu prostora: u tome kako ljudi ulaze, gdje zastaju, kako se kreću, koliko se rado zadržavaju i da li se ponovo vraćaju.
Ovaj projekat dodatno mi je pokazao koliko namještaj kreiran po mjeri može uticati na identitet prostora. Kada su svaki šank, sto, stolica, klupa i ugradbeni element osmišljeni kao dio iste priče, prostor postaje autentičan i teško zamjenjiv nekim drugim.
Upravo je to ono što mi je najzanimljivije kod komercijalnih enterijera: mogućnost da kroz dizajn kreiramo mjesto koje vremenom postaje dio nečijeg dana, navike i uspomene.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
