TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.6.2026.
Početkom mjeseca pozvali smo vas da nam pokažete balkone, terase i vanjske prostore koje ste uređivali s pažnjom. Pristiglo je mnogo zanimljivih prijava, a jedna nas je posebno zadržala na fotografijama.
Kroz Bonjour.DESIGN svakog mjeseca otvaramo prostor za jednu temu i jednu priču koju zajedno gradimo s našim čitateljima.
Nakon dnevnih boravaka, ovog mjeseca tražili smo balkone, terase i prostore koji ljeti postaju produžetak doma.
Među prijavama izdvojio se balkon Nerme Lončarević iz Sarajeva. Iako danas zauzima svega pet kvadratnih metara, iza njega se krije zanimljiva transformacija koja pokazuje kako promišljene odluke mogu potpuno promijeniti karakter prostora.
Ono što nam se posebno dopalo jeste činjenica da balkon nije uređen kao zasebna cjelina, nego kao prirodni nastavak dnevnog boravka koji se nalazi odmah iza staklenih vrata.
Kako nam je Nerma ispričala, balkon je nekada bio dug gotovo osam metara. Tokom renoviranja i proširenja stana dio prostora morao je biti zatvoren, pa je ostalo svega pet kvadrata sa sivim pločicama i sivim zidovima koji nisu djelovali naročito privlačno. 
Zato, prvi korak nije bio dodavanje dekoracija nego stvaranje potpuno nove atmosfere. Balkon je zamišljen kao mjesto za jutarnju kafu, razgovore i odmor, a svaka odluka kasnije je pratila tu ideju.
To je razlog zbog kojeg prostor danas djeluje skladno i funkcionalno uprkos skromnoj kvadraturi.
Najveća transformacija dogodila se kroz uvođenje toplih drvenih površina. Podne obloge od drvenih ploča odmah su ublažile hladnoću koju često imaju gradski balkoni, dok zid od drvenih letvica stvara osjećaj dubine i služi kao vizualna pozadina cijelom prostoru.
Posebno nam se dopada što taj element nije kupljen gotov, nego ga je izradio prijatelj porodice, što prostoru daje dodatnu ličnu vrijednost. Kombinacija drveta na podu, zidu i namještaju stvara kontinuitet koji balkon čini većim nego što zaista jeste.
Na pet kvadrata svaki centimetar mora imati svoju funkciju. Zato je sjedeća klupa izrađena od paleta po mjeri prostora, dok su jastuci šiveni posebno za ovu dimenziju balkona.
Umjesto velikog broja komada namještaja, odabrano je nekoliko pažljivo raspoređenih elemenata koji ostavljaju dovoljno prostora za kretanje. Biljke, pletene teksture, makrame detalji i diskretna rasvjeta unose boho atmosferu bez osjećaja prenatrpanosti. 
TEKST: Ada Ćeremida
Nova pekara Uno nije osmišljena samo kao mjesto na kojem se kupuju hljeb i peciva. Lejla nam kroz ovaj projekat pokazuje kako se toplina interijera može prenijeti u komercijalni prostor koji svakodnevno koristi veliki broj ljudi.
Na Bonjour.DESIGN-u Lejlin rad do sada smo najčešće upoznavali kroz interijere domova, prostore oblikovane prema navikama i karakteru njihovih vlasnika. Pekara Uno donosi drugačiji zadatak: kreirati prepoznatljivo mjesto koje mora istovremeno odgovoriti na brzinu usluge, prezentaciju proizvoda, svakodnevno održavanje i želju gostiju da ostanu nešto duže.
Inspiracija pariškim pekarama ovdje se prepoznaje u lukovima, profiliranim frontama i toploj, gotovo salonskoj atmosferi, ali prostor ne djeluje kao doslovna kopija nekog drugog grada.
S Lejlom smo razgovarali o njenom prelasku prema komercijalnim projektima, ideji od koje je započeo interijer pekare Uno i izazovu projektovanja prostora koji ne pripada jednoj osobi, nego postaje dio svakodnevnih rituala brojnih gostiju.
Na Bonjour.DESIGN-u do sada smo tvoj rad najčešće upoznavali kroz interijere domova. Šta te je privuklo projektovanju komercijalnih prostora i koliko se tvoj kreativni proces promijenio ulaskom u tu sferu?
Komercijalni prostori su mi posebno zanimljivi jer svaki od njih nosi potpuno drugačiju priču, namjenu i ciljnu grupu. Kod stambenih interijera prostor prvenstveno prilagođavamo životnim navikama jedne osobe ili porodice, dok kod komercijalnih prostora istovremeno razmišljamo o identitetu brenda, funkcionalnosti zaposlenih, kretanju kupaca i emociji koju želimo izazvati kod velikog broja ljudi.
Upravo me privukla ta kompleksnost, odnosno izazov da se estetika i funkcionalnost spoje u prostor koji nije samo lijep, nego i prepoznatljiv i poslovno uspješan. Komercijalni enterijer direktno utiče na način na koji posjetioci doživljavaju određeni brend, koliko se ugodno osjećaju u prostoru i da li će poželjeti ponovo doći.
Moj kreativni proces nije se suštinski promijenio, naučila sam kako razmišljati o više segmenata u jednom prostoru. Danas mnogo više razmišljam o cjelokupnom iskustvu korisnika: šta prvo primjećuje, kojim putem se kreće, gdje zastaje, koliko se dugo zadržava i kakav utisak nosi sa sobom nakon izlaska.
Šta ti je kod ovog prostora prvo privuklo pažnju i iz kojeg je detalja počela nastajati njegova konačna priča?
Od samog početka privukla me mogućnost da se klasična pekara transformiše u prostor koji nije samo mjesto kupovine, nego i mjesto susreta, predaha i svakodnevnog rituala. Prostor je bio dovoljno prostran da možemo jasno razdvojiti različite funkcije, a da one i dalje djeluju kao dio jedne cjeline.
Konačna priča počela je nastajati iz ideje savremene pariške pekare, ali i iz veoma jasne funkcionalne organizacije. Osmislili smo dva odvojena šanka. Prvi je pozicioniran uz ulaz i namijenjen brzoj kupovini hljeba i peciva, dok je drugi povezan sa zonom sjedenja i služi za posluživanje kafe i kolača.
Važan element koncepta postali su lukovi. U prostoru ih je ukupno šest i svi su izvedeni u jednakim dimenzijama. Njihovim pravilnim ritmom uspjeli smo uspostaviti simetriju i vizuelni red, što je jedan od glavnih razloga zbog kojih enterijer djeluje tako skladno, smireno i zaokruženo.
Iz tog arhitektonskog ritma dalje su se razvijale zaobljene forme namještaja, rasvjeta, odabir materijala i podna keramika, kojom smo dodatno naglasili različite funkcionalne zone.
Kakav je bio početni brief vlasnika i koliko se ideja mijenjala od prvog razgovora do realizacije?
Početni zahtjev bio je kreirati funkcionalnu pekaru koja će biti vizuelno drugačija od klasičnih prostora ove namjene i koja će se jasno izdvojiti na tržištu. Bilo je važno osigurati kvalitetnu prezentaciju proizvoda, jednostavno posluživanje, efikasno kretanje zaposlenih i ugodan prostor za goste.
Od početka smo znali da ne želimo kreirati prostor koji će funkcionisati isključivo kao mjesto brze kupovine. Željeli smo spojiti dvije različite navike korisnika: onu kada se ulazi samo po hljeb ili pecivo i onu kada se dolazi na kafu, kolač ili kratko druženje.
Osnovna ideja zadržala se od prvog razgovora do realizacije, ali se tokom procesa dodatno razvijala i usavršavala. Od početka smo razvili povjerenje koje je zaista bitno od strane investitora kako bi finalni izgled bio ono što je zamišljeno.
Određene odluke prilagođavale su se tehničkim mogućnostima prostora, načinu rada pekare i budžetu, ali su najvažnije karakteristike koncepta ostale nepromijenjene: dva funkcionalno odvojena šanka, šest simetrično raspoređenih lukova, namještaj izrađen po mjeri, topla atmosfera i pariški šarm interpretiran na savremen način.
Pekara je tradicionalno prostor brzog ulaska i izlaska, dok si ti ovdje kreirala atmosferu koja poziva na zadržavanje. Je li upravo ta promjena navike bila polazište projekta?
Jeste, ali nam nije bio cilj potpuno promijeniti osnovnu prirodu pekare. Željeli smo omogućiti oba načina korištenja prostora. Nekome je potrebna brza kupovina, dok neko drugi želi sjesti, popiti kafu, pojesti kolač ili napraviti kratku pauzu tokom dana. Brza kupovina i duže zadržavanje mogu se odvijati istovremeno, a da se tokovi kupaca međusobno ne ometaju.
Posebnu pažnju posvetili smo udobnosti, rasporedu sjedenja, rasvjeti i atmosferi, kako bi prostor zadržao efikasnost pekare, ali istovremeno ponudio osjećaj ugodnosti kakav češće povezujemo sa kafeima i bistroom.
Inspiraciju ste pronašli u pariškim pekarama. Koje njihove karakteristike si željela prenijeti, a šta si svjesno interpretirala na savremeniji i lokalnom kontekstu bliži način?
Kod pariških pekara posebno me privlači činjenica da one nisu samo prodajna mjesta, nego dio svakodnevne kulture i rituala. Često imaju toplinu, karakter i osjećaj autentičnosti, čak i kada su površinom veoma male. Željela sam prenijeti upravo taj osjećaj: da prostor ima dušu, da poziva na zadržavanje i da svaki detalj doprinosi cjelokupnom doživljaju.
Privukli su me i ritam, simetrija i pažljivo oblikovani arhitektonski elementi karakteristični za klasične evropske enterijere. U ovom projektu taj senzibilitet interpretirali smo kroz šest lukova jednakih dimenzija, izradu na frontama šankova, svijetlu paletu i podnu keramiku sa tamnim geometrijskim akcentima. 
Lukovi uspostavljaju vizuelni red i povezuju različite dijelove prostora u jednu skladnu cjelinu. Ipak, nismo željeli doslovno kopirati tradicionalnu francusku estetiku.
Klasične elemente spojili smo sa savremenim, zaobljenim namještajem, pročišćenim linijama i materijalima prilagođenim intenzivnoj svakodnevnoj upotrebi. Tako je nastao prostor koji nosi pariški senzibilitet, ali istovremeno djeluje svježe, savremeno i blisko lokalnom načinu života.
Namještaj ima zaobljene, gotovo skulpturalne forme. Je li dizajniran posebno za ovaj projekat i koliko ti je bilo važno da vizuelno bude prepoznatljiv, ali i dovoljno udoban za svakodnevnu upotrebu?
Svaki komad namještaja u ovom enterijeru, kako ugradbeni tako i komadni, dizajniran je i izrađen po mjeri upravo za ovaj prostor. Nismo željeli unositi gotove elemente koji bi se samo uklopili u enterijer, nego kreirati namještaj koji će biti njegov sastavni dio i nastaviti istu dizajnersku priču. Po mjeri su rađeni šankovi, stolovi, stolice, klupe, police i svi ugradbeni elementi.
Posebno bih izdvojila klupu dugu četiri metra, koja je također projektovana i izrađena posebno za ovaj enterijer. Zahvaljujući skrivenoj konstrukciji djeluje kao da lebdi iznad poda. Uprkos svojoj dužini, vizuelno ne opterećuje prostor, nego dodatno naglašava njegovu lakoću i prozračnost. Istovremeno omogućava veliki broj mjesta za sjedenje, što je bilo veoma važno za funkcionalnost.
Kod komercijalnih prostora uvijek je važno pronaći ravnotežu između izražajnog dizajna i stvarne upotrebljivosti. Zato smo mnogo pažnje posvetili proporcijama, visinama sjedenja, trajnosti materijala i jednostavnom održavanju. Željela sam da svaki komad izgleda posebno, ali da se korisnik prije svega osjeća ugodno dok ga koristi.
Rasvjetna tijela podsjećaju na lagano savijenu tkaninu i prostoru daju vrlo mekanu atmosferu. Kako si birala rasvjetu i na koji način ona mijenja doživljaj interijera tokom dana?
Rasvjeta je jedan od ključnih elemenata ovog projekta jer direktno utiče na atmosferu, ali i na prezentaciju proizvoda. Birala sam rasvjetna tijela koja svojim mekanim, organskim formama nastavljaju priču zaobljenog namještaja i lukova.
Veća visilica podsjećaju na lagano savijenu tkaninu i unose osjećaj nježnosti i lakoće. U kombinaciji sa diskretnim zlatnim detaljima i integrisanom rasvjetom unutar lukova stvaraju slojevito osvjetljenje, umjesto jednog dominantnog i izrazito funkcionalnog izvora svjetlosti.
Bilo je važno izbjeći hladno, isključivo prodajno osvjetljenje koje se često susreće u pekarama, a istovremeno osigurati dovoljno kvalitetne svjetlosti za rad zaposlenih i prezentaciju hrane.
Koji su materijali bili ključni za stvaranje osjećaja topline i bezvremenosti, naročito u prostoru koji mora podnijeti intenzivnu svakodnevnu upotrebu?
Materijale smo birali tako da prostor djeluje nježno, toplo i elegantno, ali da istovremeno može podnijeti intenzivnu svakodnevnu upotrebu. Dominiraju svijetle površine, tonovi drveta, teksture koje podsjećaju na prirodni kamen te detalji u zelenim, puderastim i zlatnim tonovima.
Posebno bih izdvojila podnu keramiku, koja ovdje nema samo praktičnu nego i veoma važnu vizuelnu funkciju. Kombinovanjem različitih vrsta keramike kreirali smo jasno odvojene zone unutar otvorenog prostora.
Svjetlija keramika sa tamnim geometrijskim akcentima naglašava centralnu zonu sjedenja i prostor uz šankove, dok keramika u tonu drveta unosi toplinu u rubne dijelove i dodatno usmjerava kretanje kroz enterijer. Na taj način zoniranje nije postignuto pregradnim zidovima, nego promjenom materijala poda.
Prostor je ostao otvoren i prozračan, ali su njegove funkcije jasno čitljive. Sklad dodatno naglašava ritam šest lukova jednakih dimenzija, koji povezuje različite materijale i zone u jednu cjelinu.
Kod komercijalnog prostora materijal se ne bira samo prema izgledu. Važno je kako reaguje na udarce, često čišćenje i veliki broj korisnika. Zato su sve površine odabrane tako da zadrže željeni estetski karakter, ali i dugoročno odgovore zahtjevima svakodnevne upotrebe.
Kod pekare estetika mora funkcionirati zajedno s izlaganjem proizvoda, redovima kupaca, posluživanjem i održavanjem prostora. Koji je funkcionalni izazov zahtijevao najviše promišljanja?
Najviše promišljanja zahtijevala je organizacija različitih tokova kupaca. Pekara mora funkcionisati brzo i efikasno za ljude koji ulaze samo po hljeb ili pecivo, ali smo istovremeno željeli kreirati ugodan prostor za goste koji dolaze na kafu, kolač ili doručak.
Rješenje smo pronašli u organizaciji dva odvojena šanka. Šank uz ulaz namijenjen je brzoj kupovini hljeba i peciva, čime smo skratili put kupca i spriječili stvaranje nepotrebnih gužvi u ostatku prostora. Drugi šank služi za pripremu i posluživanje kafe, kolača i gostiju u zoni sjedenja.
Jednako je bilo važno omogućiti zaposlenima nesmetan rad, dovoljno prostora za odlaganje, jednostavan pristup opremi i logičnu povezanost svih radnih zona.
Kod ovakvog projekta funkcionalnost je uspješna upravo onda kada je posjetilac ne mora svjesno analizirati. Jednostavno osjeti gdje treba stati, kojim putem se kretati i kojem šanku se obratiti.
Nakon iskustva s ovim i drugim komercijalnim prostorima, šta si naučila o dizajnu mjesta koja ne pripadaju jednoj osobi, nego svakodnevno postaju dio rituala velikog broja ljudi?
Naučila sam da komercijalni prostor mora biti dovoljno karakteran da ostane u sjećanju, ali i dovoljno intuitivan da se u njemu svako osjeća ugodno. Takvi enterijeri ne pripadaju jednoj osobi i zato moraju odgovoriti na različite potrebe, navike i očekivanja.
Dobar komercijalni dizajn ne završava se atraktivnom fotografijom. Njegova prava vrijednost vidi se u svakodnevnom životu prostora: u tome kako ljudi ulaze, gdje zastaju, kako se kreću, koliko se rado zadržavaju i da li se ponovo vraćaju.
Ovaj projekat dodatno mi je pokazao koliko namještaj kreiran po mjeri može uticati na identitet prostora. Kada su svaki šank, sto, stolica, klupa i ugradbeni element osmišljeni kao dio iste priče, prostor postaje autentičan i teško zamjenjiv nekim drugim.
Upravo je to ono što mi je najzanimljivije kod komercijalnih enterijera: mogućnost da kroz dizajn kreiramo mjesto koje vremenom postaje dio nečijeg dana, navike i uspomene.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
