TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.4.2026.
Kolektivno stanovanje je jedna od rijetkih tema koja se tiče gotovo svakog od nas, ali o kojoj rijetko govorimo kao o sistemskom pitanju.
U vremenu rasta cijena, ograničenog prostora i sve većih društvenih razlika, način na koji gradimo i planiramo stanove postaje ključno urbano i političko pitanje. Upravo zato kolektivno stanovanje ponovo dolazi u fokus evropskih razgovora o budućnosti gradova.
European Collective Housing Award okuplja projekte koji pokušavaju odgovoriti na ova pitanja kroz arhitekturu, ali i kroz društvene modele stanovanja. Nije riječ samo o zgradama, već o tome kako živimo zajedno, kako dijelimo prostor i kako gradimo zajednice.
Sutra će Sarajevo biti dio tog razgovora u Europe House Sarajevo , od 18:00 do 20:00h.
Foto: @mao_slovenia
European Collective Housing Award nastaje kao platforma koja pokušava redefinisati način na koji gledamo stanovanje u Evropi. Organizirana od strane Baskijski institut za arhitekturu i arc en rêve , ova nagrada ne fokusira se samo na estetiku projekata, već na njihov društveni i urbani utjecaj.
Ono što je posebno zanimljivo jeste struktura žirija. Uz arhitekte poput Carme Pinós i Jing Liu , u procesu odlučivanja učestvuju i sociolozi, istraživači i stručnjaci za nekretnine. Time se stanovanje promatra kao složen sistem, a ne kao izoliran arhitektonski zadatak.
Projekti koji se prijavljuju dolaze iz cijele Evrope, a obuhvataju i javne i privatne inicijative. Fokus je na onima koji nude odgovore na ključna pitanja: dostupnost, zajedništvo i dugoročnu održivost.
Foto: Sabina Hodović
U sklopu drugog izdanja nagrade organizirana je serija okruglih stolova u različitim evropskim gradovima. U Barceloni otvorena je tema planiranja stanovanja kroz različite skale, od pojedinačne jedinice do šireg urbanog sistema.
Tamo je posebno naglašena ideja da dobra urbana strategija može nadomjestiti slabosti pojedinačnih objekata, ali ne i obrnuto.
Foto: @eai_iae_
U Amsterdamu fokus je bio na stambenim zadrugama i pitanjima upravljanja javnim zemljištem. Rasprave su pokazale koliko su političke odluke ključne u određivanju kome prostor zapravo pripada.
Foto: @europeancollectivehousingaward
Sljedeća stanica je Ljubljana , gdje se razgovor vraća na prošlost kako bi se razumjele alternative za budućnost stanovanja. Ova turneja zapravo gradi širi evropski kontekst u kojem se lokalni problemi prepoznaju kao dio zajedničkog izazova
Foto: @mao_slovenia
Završni okrugli sto održava se u Europe House Sarajevo u saradnji sa ARRA kolektivom i upravo tu razgovor dobija dodatnu težinu.
Sarajevo danas otvara niz pitanja koja nisu nova, ali su sve urgentnija: kako planiramo stanovanje, za koga gradimo i pod kojim uslovima? Između tržišnih pritisaka, fragmentiranih strategija i rigidnih regulativa, čini se da prostor za integrisani pristup gotovo ne postoji.
Kolektivno stanovanje, koje je nekada bilo snažno upisano u razvoj evropskih gradova, pa i Sarajeva, danas se često svodi na izolirane projekte bez šire vizije. Upravo tu nastaje ključni problem: odsustvo sistema koji stanovanje tretira kao društveno pitanje, a ne isključivo kao investiciju.
Rad mlade arhitektice Dunje Krvavac , razvijen u okviru master istraživanja i nadovezan na praksu sa ARRA kolektivom, mapira upravo te pukotine između planiranja i realizacije, između onoga što je moguće i onoga što je dozvoljeno.
U tom kontekstu, sarajevski razgovor nije samo završetak jedne evropske turneje. On je prilika da se pitanja konačno jasno postave: kako možemo početi drugačije razmišljati o stanovanju i arhitekturi u BiH i šta nas danas u tome zapravo sprječava.
Foto: @arra_collective
“Naš četvrti i posljedni evropski okrugli sto o kolektivnom stanovanju će se održati u Europe House u Sarajevu, u ponedjeljak 20.04.2026. godine od 18.00 do 20.00.
Vjerujemo da, kako bi opravdala svoje ime, European Collective Housing Award mora slušati i dijelove Evrope koji, uprkos ogromnom talentu svojih arhitekata i stručnjaka, prečesto nisu uključeni u ovu raspravu.” ističu iz organizacije European Collective Housing Award, naglašavajući važnost uključivanja glasova koji su često izvan glavnih evropskih tokova arhitektonskog diskursa.
Foto: @europeancollectivehousingaward
TEKST: Ada Ćeremida
Smještena svega tridesetak kilometara od Dubrovnika, Villa Bilja krije jednu od zanimljivijih priča o obnovi historijske arhitekture u Hercegovini. Nekadašnja Tvrđava Staro Slano danas je prostor u kojem se srednjovjekovni zidovi, autentični detalji i savremeni sadržaji susreću na način koji djeluje prirodno i promišljeno.
Kada govorimo o obnovi starih građevina, najčešće se otvara pitanje koliko se može intervenirati, a da se ne izgubi karakter prostora.
Villa Bilja nudi zanimljiv odgovor. Umjesto pokušaja da se prošlost sakrije iza novih materijala, ovdje je kamen ostao glavni protagonista svakog prostora. 
Izvorni zidovi, niše, otvori i proporcije sačuvani su kao podsjetnik na višestoljetnu historiju lokacije, dok su suvremeni sadržaji pažljivo integrirani kako bi prostor mogao funkcionirati u današnjem vremenu.
Castle Bilja nalazi se na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Staro Slano, čiji korijeni sežu u 15. stoljeće. Tokom historije prostor je imao stratešku važnost zahvaljujući položaju uz rijeku Trebišnjicu i putnim pravcima koji su povezivali unutrašnjost Hercegovine s Dubrovnikom.
Danas su tragovi tih slojeva historije vidljivi u svakom dijelu kompleksa, od masivnih kamenih zidova do karakterističnih otvora i kula koje dominiraju pejzažem.
Jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta jeste način na koji je uređen interijer. Umjesto namještaja koji bi privlačio svu pažnju, odabrani su jednostavni oblici, neutralne boje i prirodni materijali. 
Drvo, kamen i teksture postaju produžetak postojećih zidova. Kuhinja, kupaonice i spavaće sobe nude savremenu udobnost, ali bez osjećaja da se nalazite u prostoru koji je izgubio svoju izvornu priču. Posebno se ističu kamene niše koje su pretvorene u funkcionalne detalje i dekorativne elemente.
Mnogi obnovljeni historijski objekti fokusiraju se isključivo na samu građevinu. Ovdje važnu ulogu ima i pejzaž. Prozori uokviruju poglede prema Trebišnjici, zelenilu i hercegovačkom krajoliku, stvarajući osjećaj povezanosti s okruženjem.
Arhitektura ne završava na zidovima objekta, već uključuje i prirodu koja ga okružuje. Upravo zbog toga svaka prostorija djeluje drugačije tokom dana, ovisno o svjetlu, godišnjem dobu i pogledu koji se otvara prema vani.
Možda najzanimljiviji dio kompleksa nalazi se izvan enterijera. Nekadašnji odbrambeni zidovi danas formiraju intimno dvorište s bazenom, terasama i prostorima za boravak na otvorenom.
Takav pristup pokazuje da očuvanje naslijeđa ne znači zamrzavanje prostora u vremenu. Naprotiv, historijska arhitektura dobija novu vrijednost kada se prilagodi savremenim potrebama i ponovo postane mjesto okupljanja, odmora i svakodnevnog života.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
