TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 29.4.2026.
Kada nam projekat poput ovog stigne u inbox, odmah znamo da je riječ o priči kakvu želimo dijeliti kroz Bonjour.DESIGN.
Ovakvi projekti otvaraju prostor za razgovor o tome kako se arhitektura može odnositi prema naslijeđu, a istovremeno odgovoriti na potrebe današnjeg života.
Zato nas je posebno zaintrigirala ova skoro stoljeće stara škola u Istri, u malom mjestu Modrušani, koja je pažljivo obnovljena uz jasan osjećaj za ono što treba zadržati. 
Priče poput ove podsjećaju koliko slojevita može biti transformacija prostora kada se radi s mjerom i kako arhitektura može biti alat za očuvanje, a ne brisanje prošlosti.
Nekadašnja osnovna škola, izgrađena 1935. godine, danas funkcioniše kao dom. U vremenu kada se identitet prostora često briše u korist novog, ovakav pristup koji ne skriva svoje porijeklo djeluje kao promišljen i potreban odgovor.
Prije nego što je postala vila, Scvola Elementare bila je mjesto svakodnevice jedne zajednice. Izgrađena tokom talijanske uprave, ova zgrada je desetljećima funkcionisala kao osnovna škola, sa jasno definiranom organizacijom prostora i tipologijom koja je odgovarala tadašnjem društvenom kontekstu.
Ta struktura je ostala prisutna i danas. Ne kao nostalgija, nego kao prostorni okvir koji je reinterpretiran. Fasada sačuvana u kamenu, ritam otvora i čak natpis iznad ulaza nisu tretirani kao dekor, nego kao aktivni elementi identiteta.
Ono što ovaj projekt izdvaja jeste činjenica da prošlost nije stilizirana. Ona je ostavljena vidljiva, gotovo sirova, ali precizno uklopljena u novi narativ.
Projekt počinje intuitivno pronalaskom napuštene zgrade i prepoznavanjem njenog potencijala. Vlasnici nisu tražili gotov prostor, nego mogućnost da oblikuju vlastiti odnos prema mjestu.
Adaptacija nije bila jednostavna. U tehničkom smislu, riječ je o kompletnoj rekonstrukciji: od temelja i konstrukcije, do krova i energetskih sistema. Ali upravo u tom procesu leži ključ projekta sposobnost da se istovremeno intervenira i očuva.
Ovdje arhitektura nije agresivna. Nema pokušaja da se “prepiše” postojeće stanje, nego da se nadogradi. Rezultat je prostor koji zadržava svoju mjeru, proporciju i logiku, ali funkcioniše u savremenom kontekstu.
Najveća vrijednost projekta leži u suzdržanosti. Intervencije su precizne, gotovo nevidljive na prvi pogled, ali ključne za način na koji prostor danas funkcioniše.
Zadržani su osnovni volumeni i materijali, dok su novi slojevi uvedeni kroz infrastrukturu, izolaciju i tehnologiju. Sistem grijanja, solarni paneli i energetska rješenja nisu naglašeni, ali su integralni dio projekta.
Ovakav pristup pokazuje kako savremena arhitektura ne mora biti vizualno dominantna da bi bila relevantna. Dovoljno je da bude logična.
Unutrašnjost prati istu ideju. Nema viška, ali nema ni praznine.
Prirodni materijali kamen, drvo, tekstil definišu atmosferu. Paleta je suzdržana, ali topla, sa akcentima koji dolaze kroz umjetnost i predmete s pričom. Namještaj varira od savremenih komada do antikviteta, stvarajući balans između vremena.
Poseban sloj čini privatna kolekcija umjetnina i predmeta i upravo zbog toga prostor djeluje autentično, a ne kurirano.
Organizacija prostora ostaje jasna: prizemlje kao zajednički prostor, kat kao zona privatnosti. Ali ono što se mijenja jeste način na koji se ti prostori koriste fleksibilnije, otvorenije, prilagođeno savremenim navikama.
Vanjski prostor nije tretiran kao dodatak, nego kao produžetak interijera.
Bazen, terasa, ljetna kuhinja i vrt organizovani su kao niz funkcionalnih zona koje omogućavaju različite scenarije korištenja od svakodnevnog boravka do okupljanja.
Poseban moment je ljetno kino, koje transformiše dvorište u scenografiju. Ovdje arhitektura izlazi iz svojih granica i postaje iskustvo.
Krajolik je zadržan u svojoj prirodnoj logici, sa lavandom i mediteranskim biljem koje prati sezonske promjene. Nema pokušaja da se prostor “kontorliše” on se samo usmjerava.
U kontekstu naše regije, gdje ovakvi objekti često ostaju zapušteni ili se brišu bez razmišljanja, ovaj projekt djeluje kao podsjetnik da arhitektura može biti i nježna i precizna u isto vrijeme.
I možda najvažnije: da prostor može imati prošlost, a da pritom ne ostane zarobljen u njoj.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok mnogi arhitektonski događaji i dalje traže nove forme, ovogodišnje izdanje BIG SEE Festivala postavilo je jedno mnogo važnije pitanje: koliko je zapravo dovoljno?
Upravo tom idejom vodio se program festivala održanog u Portorožu, koji je okupio više od 3.000 arhitekata, dizajnera, proizvođača, investitora i stručnjaka iz cijelog svijeta.
Tema „Too Much? What Is Just Enough?“ otvorila je razgovor o odgovornosti, mjeri i smislu projektovanja u vremenu obilježenom hiperprodukcijom prostora, objekata i sadržaja.
Festival je po prvi put objedinio platforme BIG Architecture i BIG Design u jedinstven događaj koji je kroz predavanja, debate, izložbe i dodjele nagrada istraživao budućnost prostora i dizajna.
Važan dio programa činile su i BIG SEE Awards 2026 nagrade koje su prepoznale projekte nastale iz stvarnih potreba, lokalnih konteksta i pažljivo promišljenih intervencija. Umjesto spektakularnih gesti, žiri je nagradio arhitekturu koja gradi odnose s mjestom, zajednicom i okolišem.
Među ovogodišnjim Grand Prix dobitnicima nalaze se projekti iz Argentine, Japana, Austrije, Bahreina, Italije, Tajvana i brojnih drugih zemalja, a svaki od njih na drugačiji način govori o tome kako prostor može odgovoriti na savremene izazove.
Tokom dva dana u Portorožu, više od 3.000 profesionalaca iz cijelog svijeta okupilo se kako bi razgovarali o mjeri, odgovornosti i smislu stvaranja prostora u vremenu obilježenom hiperprodukcijom.
Ista pitanja bila su polazna tačka i za pokretanje Bonjour.DESIGN vertikale. Naš cilj nikada nije bio samo prikazivati projekte, nego razumjeti kontekst u kojem nastaju, istraživati njihov utjecaj i povezivati lokalnu scenu sa regionalnim i globalnim tokovima. 
Zato je partnerstvo s BIG SEE Festivalom za nas prirodan nastavak razgovora koji već godinama vodimo kroz arhitekturu, interijer i dizajn.
Među brojnim predavanjima, debatama i izložbama posebno mjesto zauzele su BIG SEE Awards 2026 nagrade, koje su ove godine izdvojile projekte nastale iz jasne ideje, stvarne potrebe i dubokog razumijevanja mjesta kojem pripadaju.
Smještena u zahtjevnom pejzažu argentinske delte, PALITOS Cabin razvija arhitekturu koja prihvata promjenjive uslove vode, izolacije i prirode. Projekt reinterpretira tradicionalni sistem kuća na stubovima kroz prefabrikovanu konstrukciju od eukaliptusovog drveta. Modularna logika i precizno sastavljeni elementi omogućavaju jednostavnu gradnju u osjetljivom okruženju. Rezultat je kuća koja djeluje istovremeno racionalno i duboko povezana s krajolikom koji je okružuje.
U srcu Atine, Veil istražuje savremeni model kolektivnog stanovanja kroz slojevitu fasadu koja filtrira svjetlo, zrak i poglede. Perforirani metalni paneli i pomične žaluzine stvaraju stalno promjenjivu arhitektonsku sliku.
Projekt uspješno balansira privatnost stanara i zajednički život kroz coworking prostore, zajednički krovni vrt i različite tipologije stanovanja. Na taj način reinterpretira poznatu atinsku polykatoikiju za novu generaciju urbanog života.
Ova obnova pokazuje kako se historijsko naslijeđe može prilagoditi savremenom životu bez gubitka identiteta. Tradicionalni prozori, drvene obloge i lokalni materijali pažljivo su restaurirani i integrirani u novi način korištenja kuće. Posebnu vrijednost donosi prenamijenjena štala koja postaje fleksibilan zajednički prostor. Održive tehnologije uvedene su diskretno, bez narušavanja karaktera objekta.
Projekt nastao za mlade iz socijalno ugroženih zajednica u Islamabadu obrazovanje posmatra mnogo šire od učionice. Šest spratova okuplja učionice, izložbene prostore, molitvene zone, terase i smještajne jedinice u jedinstven sistem podrške. Lokalni materijali, prirodna ventilacija i pažljivo kontrolisano dnevno svjetlo stvaraju okruženje koje gradi osjećaj dostojanstva i pripadnosti.
Iako primarno sportski objekat, ova zgrada postaje važan društveni orijentir za malu zajednicu. Inspirisana vezama između japanske i balijske kulture veslanja, ona povezuje sport, krajolik i lokalni identitet. Korištenje objekta daleko nadilazi sportske događaje, pretvarajući ga u mjesto okupljanja stanovnika svih generacija.
Muzej bisera u Bahreinu istražuje odnos između restauracije i savremene interpretacije kulturne baštine. Projekt vraća historijsku strukturu njenim izvornim temeljima, istovremeno stvarajući nove prostore za izlaganje. Koraljni kamen, vapnena žbuka i srebrni izložbeni prostor grade atmosferu koja povezuje tradiciju i savremenu muzeologiju.
Nekadašnji industrijski silosi pretvoreni su u novi urbani centar na obali Bremena. Zadržana je monumentalna betonska struktura, dok su unutar nje smješteni hotel, restorani, kancelarije i javne terase. Posebnost projekta leži u kružnim hotelskim sobama koje koriste postojeću geometriju silosa kao prostornu prednost.
Smješten na planinskoj lokaciji idealnoj za posmatranje zvijezda, observatorij pretvara naučnu infrastrukturu u javni prostor znanja i susreta. Osim istraživača, namijenjen je i lokalnoj zajednici te posjetiocima. Na taj način udaljena lokacija postaje nova kulturna i edukativna destinacija Kipra.
Nova centralna metro stanica u Napulju transformira tranzitni prostor u javni gradski pejzaž. Drvene konstrukcije velikih raspona unose toplinu u okruženje dominirano betonom, dok projekt istovremeno referira na vulkansku geografiju grada. Stanica više nije samo mjesto prolaska nego nova urbana kapija Napulja.
Nekadašnja ortopedska bolnica iz 1920-ih godina dobila je novi život kao savremeni obrazovni kampus. Umjesto luksuzne stambene prenamjene, zgrada ostaje dostupna javnosti kroz obrazovnu funkciju. Nova sportska infrastruktura pažljivo je integrirana bez narušavanja historijskog karaktera kompleksa.
Historijski park u Nitri obnovljen je kao savremeni javni prostor za odmor, igru i svakodnevni život. Nova mreža staza, igrališta, vrtova i plavo-zelene infrastrukture uspijeva spojiti ekologiju, društveni život i naslijeđe mjesta. Park zadržava svoj identitet, ali dobija novu relevantnost za buduće generacije.
Naizgled skromna poslovna zgrada koristi preciznu dimenziju od 910 mm kao alat za stvaranje odnosa između kancelarije i grada. Vrtovi, prolazi i prostori za susrete otvaraju kompaniju prema lokalnoj zajednici. Umjesto izolovanog radnog prostora, projekt gradi svakodnevnu razmjenu između zaposlenika i okruženja.
Privremeni paviljon pretvara istraživanje drvne kulture u javno iskustvo. Njegova forma funkcioniše kao otvoreni dnevni boravak grada, dok reinterpretacija lokalne drvene arhitekture stvara snažan osjećaj pripadnosti mjestu. Projekt pokazuje kako i kratkotrajne intervencije mogu ostaviti trajan kulturni trag.
Na listi ovogodišnjih Grand Prix pobjednika nema spektakularnih formi koje privlače pažnju same sebi. Umjesto toga, BIG SEE 2026 nagradio je projekte koji kroz pažljivo promišljene odluke odgovaraju na pitanja stanovanja, obrazovanja, kulture, infrastrukture i zajedničkog života. U vremenu kada arhitektura često pokušava biti glasnija od svog okruženja, ovi projekti podsjećaju da najveća vrijednost prostora često leži upravo u njegovoj sposobnosti da služi mjestu kojem pripada.
Za Bonjour.DESIGN, ova saradnja nije samo praćenje jednog od najvažnijih regionalnih događaja posvećenih arhitekturi i dizajnu. Ona je nastavak naše ambicije da kroz projekte, intervjue i analize gradimo prostor za ozbiljniji razgovor o tome kako danas projektujemo, živimo i oblikujemo svijet oko sebe. BIG SEE 2026 ponudio je mnogo odgovora, ali i otvorio nova pitanja koja ćemo nastaviti istraživati kroz naredne priče.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
