TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.5.2026.
Na 40 minuta od Mostara, u pejzažu vinograda Međugorja, Villa Silente otvara jedno zanimljivo pitanje: kako projektovati prostor koji je istovremeno funkcionalan za boravak, ali i dovoljno suzdržan da ne naruši kontekst u kojem se nalazi.
Odgovor ovdje dolazi kroz jasno definisane volumene, redukciju materijala i interijer koji prati tu istu logiku. Sve djeluje kontrolirano, ali ne hladno, više kao prostor koji je svjestan svoje mjere.
Kompozicija objekta oslanja se na čiste, gotovo arhetipske volumene, gdje su otvori i uvučeni dijelovi pažljivo pozicionirani kako bi kreirali dubinu i sjenu.
Vanjsko stepenište nije samo komunikacija između etaža, nego i element koji razbija statičnost forme i uvodi ritam na fasadi. Materijalnost je reducirana na nekoliko ključnih slojeva, bijela fasada, kamen i crni metal, čime se postiže balans između mediteranskog konteksta i savremenog izraza.
Arhitektura ovdje ne pokušava reinterpretisati tradiciju direktno, nego je koristi kao referencu kroz mjeru i proporciju.
Unutrašnjost prati istu redukciju, paleta je svedena, materijali su prirodni, a prostor organiziran tako da ostane čitljiv i fluidan. Otvoreni plan omogućava fleksibilnost korištenja, dok klizne pregrade uvode mogućnost zoniranja bez rigidnih granica.
Drvo kao dominantan element unosi toplinu, ali i jasno definiše funkcionalne zone, posebno u kuhinji i ugradbenim elementima. Ovakav pristup ne stvara “scenografiju”, nego prostor koji se koristi intuitivno.
Sve je podređeno svakodnevici, ali bez gubitka estetske kontrole.
Detalji su ovdje suzdržani, ali precizni. Od izbora rasvjete do tekstila i manjih komada namještaja, sve je u funkciji stvaranja kontinuiteta između prostora. Kupaonica, s kombinacijom kamena i toplih tonova drveta, uvodi blagi kontrast bez narušavanja cjeline.
Vanjski prostori su tretirani kao integralni dio projekta, produžetak interijera kroz odnos otvora i pogleda.
*Interijer je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
Smještena svega tridesetak kilometara od Dubrovnika, Villa Bilja krije jednu od zanimljivijih priča o obnovi historijske arhitekture u Hercegovini. Nekadašnja Tvrđava Staro Slano danas je prostor u kojem se srednjovjekovni zidovi, autentični detalji i savremeni sadržaji susreću na način koji djeluje prirodno i promišljeno.
Kada govorimo o obnovi starih građevina, najčešće se otvara pitanje koliko se može intervenirati, a da se ne izgubi karakter prostora.
Villa Bilja nudi zanimljiv odgovor. Umjesto pokušaja da se prošlost sakrije iza novih materijala, ovdje je kamen ostao glavni protagonista svakog prostora. 
Izvorni zidovi, niše, otvori i proporcije sačuvani su kao podsjetnik na višestoljetnu historiju lokacije, dok su suvremeni sadržaji pažljivo integrirani kako bi prostor mogao funkcionirati u današnjem vremenu.
Castle Bilja nalazi se na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Staro Slano, čiji korijeni sežu u 15. stoljeće. Tokom historije prostor je imao stratešku važnost zahvaljujući položaju uz rijeku Trebišnjicu i putnim pravcima koji su povezivali unutrašnjost Hercegovine s Dubrovnikom.
Danas su tragovi tih slojeva historije vidljivi u svakom dijelu kompleksa, od masivnih kamenih zidova do karakterističnih otvora i kula koje dominiraju pejzažem.
Jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta jeste način na koji je uređen interijer. Umjesto namještaja koji bi privlačio svu pažnju, odabrani su jednostavni oblici, neutralne boje i prirodni materijali. 
Drvo, kamen i teksture postaju produžetak postojećih zidova. Kuhinja, kupaonice i spavaće sobe nude savremenu udobnost, ali bez osjećaja da se nalazite u prostoru koji je izgubio svoju izvornu priču. Posebno se ističu kamene niše koje su pretvorene u funkcionalne detalje i dekorativne elemente.
Mnogi obnovljeni historijski objekti fokusiraju se isključivo na samu građevinu. Ovdje važnu ulogu ima i pejzaž. Prozori uokviruju poglede prema Trebišnjici, zelenilu i hercegovačkom krajoliku, stvarajući osjećaj povezanosti s okruženjem.
Arhitektura ne završava na zidovima objekta, već uključuje i prirodu koja ga okružuje. Upravo zbog toga svaka prostorija djeluje drugačije tokom dana, ovisno o svjetlu, godišnjem dobu i pogledu koji se otvara prema vani.
Možda najzanimljiviji dio kompleksa nalazi se izvan enterijera. Nekadašnji odbrambeni zidovi danas formiraju intimno dvorište s bazenom, terasama i prostorima za boravak na otvorenom.
Takav pristup pokazuje da očuvanje naslijeđa ne znači zamrzavanje prostora u vremenu. Naprotiv, historijska arhitektura dobija novu vrijednost kada se prilagodi savremenim potrebama i ponovo postane mjesto okupljanja, odmora i svakodnevnog života.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
