TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 22.4.2026.
Mlada arhitektica Lea Hrstić pripada generaciji koja arhitekturu ne posmatra samo kroz formu i funkciju, nego kroz način na koji prostor utiče na čovjeka.
Njeni projekti već sada pokazuju senzibilitet za detalj, materijal i atmosferu, ali ono što njen rad dodatno izdvaja jeste fokus na iskustvo prostora. Iz te radoznalosti nastala je i tema njenog master rada: neuroestetika u interijerima.
Riječ je o pristupu koji istražuje kako prostor utiče na naše emocije, fokus i opšte stanje, često na način kojeg nismo ni svjesni. 
Umjesto da prostor posmatramo samo kao estetski okvir, neuroestetika ga stavlja u direktan odnos s našim nervnim sistemom. Drugim riječima, ne radi se samo o tome kako prostor izgleda, nego kako nas oblikuje.
U razgovoru s Leom otkrivamo kako je došla do ove teme, šta zapravo znači neuroestetski dizajn i koje male promjene već danas možemo unijeti u vlastite interijere.
Lea, kada ste se prvi put susreli s pojmom neuroestetike i šta vas je navelo da upravo tu temu odaberete za master tezu?
Sasvim slučajno, listajući jedan portal, naišla sam na članak o neuroestetskom dizajnu. U tom trenutku pojam mi je bio nov, privukao mi je pažnju i zainteresovao me za dalje istraživanje.
Moja prvobitna tema master rada bila je održivi dizajn enterijera savremenih stambenih prostora, gdje sam kroz istraživanje održivog dizajna dotakla i benefite koje prostor ostavlja na čovjeka. Tad sam shvatila da temu mogu unaprijediti neuroestetskim dizajnom i zaokružiti kao jednu cjelinu.
Svakako, jedan od izazova mi je bio što tema nije toliko zastupljena na našim prostorima, te sam željela da joj dam na značaju.
Smatram da je važna i da se o njoj treba govoriti, ali i svakako doprinijeti unapređenju prostora kroz istu.
Da li je to došlo iz frustracije klasičnim pristupom arhitekturi ili iz radoznalosti prema čovjeku?
Apsolutno iz radoznalosti.
Zanimalo me je prvenstveno kako prostor djeluje na čovjeka i kako se isti može unaprijediti i prilagoditi. Umjesto fokusa na vizuelni identitet prostora, istražuje se kako on djeluje na kognitivne funkcije, kao i na emocije.
Upotrebom prirodnih materijala, organskih formi i tekstura, kao i uvođenjem biljaka u enterijer, nastoji se stvoriti prostor koji smanjuje stres i poboljšava opšte stanje čovjeka.
Možete li navesti primjer prostora koji je vizualno dobar, ali neuroestetski ne funkcioniše?
To su prostori koji na prvi pogled izgledaju estetski dobro, ali zbog oštrih linija, upotrebe materijala i tekstura koji nisu prirodni, kao i hladnih boja u enterijeru, ne pružaju osjećaj ugodnosti. Iako je taj prostor vizuelno dopadljiv, on crpi energiju i umara korisnika.
Adekvatan neuroestetski dizajn teži ka tome da prostor bude vizuelno jasan, sa izraženim teksturama, oblim formama i upotrebom prirodnih materijala.
Koja je jedna stvar iz vašeg istraživanja koju bi ljudi već danas mogli primijeniti u svom domu, a da toga nisu svjesni?
Prostor mogu oplemeniti različitim biljkama. One, pored dekorativne uloge u prostoru, imaju i mnoge benefite za čovjeka. Dokazano snižavaju stres, opuštaju i omogućavaju povezivanje sa prirodom.
Da danas dizajnirate vlastiti prostor isključivo kroz neuroestetski pristup, šta biste prvo promijenili?
Kada bih danas dizajnirala stan kroz neuroestetski pristup, ne bih radila velike promjene. Stan dosta prati neuroestetske principe, jer ima oble forme namještaja, neutralne zemljane tonove i prirodne teksture, što se ubraja u ključne elemente neuroestetskog dizajna.
Ipak, ono što bih sigurno unaprijedila jeste uvođenje biljaka. One smanjuju stres, poboljšavaju fokus i to je segment koji trenutno najviše nedostaje da bi prostor bio potpuno zaokružen.
Postoji li neki prostor iz djetinjstva koji vam je ostao urezan ne zbog izgleda, nego zbog osjećaja koji je izazivao?
Stan moje bake, definitivno, je prostor koji u meni budi osjećaj topline i sigurnosti. Iako je vizuelno jako lijep, taj osjećaj ima poseban značaj.
Kada prvi put uđete u novi prostor, šta je ono što instinktivno primijetite u prvih nekoliko sekundi?
Vizuelni sklad kroz proporcije, forme i boje, kao i količinu prirodnog osvjetljenja.
Da li mislite da arhitektura u našoj regiji još uvijek premalo govori o tome kako prostor utiče na čovjeka?
Tema je relativno nova na našim prostorima, te kao takva nije dovoljno istražena niti zastupljena. Veoma je značajna i smatram da joj se treba posvetiti.
Fokus se češće stavlja na neke druge parametre, a nismo ni svjesni koliko prostori u kojima boravimo direktno utiču na naše raspoloženje, kao i kognitivne funkcije.
Pored funkcionalnosti koja je veoma bitna, potrebno je obratiti pažnju i na neuroestetske parametre prilikom projektovanja i dizajniranja prostora.
Kada biste morali opisati “dobar prostor” kroz tri emocije koje treba probuditi, koje bi to bile?
Sigurnost. Sloboda. Zadovoljstvo.
Postoji li nešto što ste naučili kroz istraživanje, a što vam je potpuno promijenilo način na koji gledate svakodnevne prostore?
Interesantna mi je spoznaja koliko oblici, boje i teksture djeluju na naš nervni sistem.
Prirodne teksture i boje vraćaju toplinu, koju minimalizam koji je zavladao u enterijerima često oduzima. U svemu tome potrebno je naći balans da prostor ne bude prenatrpan, ali i da nije prazan. Da bude funkcionalan, ali i neuroestetski adekvatan.
Prostor ima dušu, samo ju je potrebno istaknuti na pravi način.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok mnogi arhitektonski događaji i dalje traže nove forme, ovogodišnje izdanje BIG SEE Festivala postavilo je jedno mnogo važnije pitanje: koliko je zapravo dovoljno?
Upravo tom idejom vodio se program festivala održanog u Portorožu, koji je okupio više od 3.000 arhitekata, dizajnera, proizvođača, investitora i stručnjaka iz cijelog svijeta.
Tema „Too Much? What Is Just Enough?“ otvorila je razgovor o odgovornosti, mjeri i smislu projektovanja u vremenu obilježenom hiperprodukcijom prostora, objekata i sadržaja.
Festival je po prvi put objedinio platforme BIG Architecture i BIG Design u jedinstven događaj koji je kroz predavanja, debate, izložbe i dodjele nagrada istraživao budućnost prostora i dizajna.
Važan dio programa činile su i BIG SEE Awards 2026 nagrade koje su prepoznale projekte nastale iz stvarnih potreba, lokalnih konteksta i pažljivo promišljenih intervencija. Umjesto spektakularnih gesti, žiri je nagradio arhitekturu koja gradi odnose s mjestom, zajednicom i okolišem.
Među ovogodišnjim Grand Prix dobitnicima nalaze se projekti iz Argentine, Japana, Austrije, Bahreina, Italije, Tajvana i brojnih drugih zemalja, a svaki od njih na drugačiji način govori o tome kako prostor može odgovoriti na savremene izazove.
Tokom dva dana u Portorožu, više od 3.000 profesionalaca iz cijelog svijeta okupilo se kako bi razgovarali o mjeri, odgovornosti i smislu stvaranja prostora u vremenu obilježenom hiperprodukcijom.
Ista pitanja bila su polazna tačka i za pokretanje Bonjour.DESIGN vertikale. Naš cilj nikada nije bio samo prikazivati projekte, nego razumjeti kontekst u kojem nastaju, istraživati njihov utjecaj i povezivati lokalnu scenu sa regionalnim i globalnim tokovima. 
Zato je partnerstvo s BIG SEE Festivalom za nas prirodan nastavak razgovora koji već godinama vodimo kroz arhitekturu, interijer i dizajn.
Među brojnim predavanjima, debatama i izložbama posebno mjesto zauzele su BIG SEE Awards 2026 nagrade, koje su ove godine izdvojile projekte nastale iz jasne ideje, stvarne potrebe i dubokog razumijevanja mjesta kojem pripadaju.
Smještena u zahtjevnom pejzažu argentinske delte, PALITOS Cabin razvija arhitekturu koja prihvata promjenjive uslove vode, izolacije i prirode. Projekt reinterpretira tradicionalni sistem kuća na stubovima kroz prefabrikovanu konstrukciju od eukaliptusovog drveta. Modularna logika i precizno sastavljeni elementi omogućavaju jednostavnu gradnju u osjetljivom okruženju. Rezultat je kuća koja djeluje istovremeno racionalno i duboko povezana s krajolikom koji je okružuje.
U srcu Atine, Veil istražuje savremeni model kolektivnog stanovanja kroz slojevitu fasadu koja filtrira svjetlo, zrak i poglede. Perforirani metalni paneli i pomične žaluzine stvaraju stalno promjenjivu arhitektonsku sliku.
Projekt uspješno balansira privatnost stanara i zajednički život kroz coworking prostore, zajednički krovni vrt i različite tipologije stanovanja. Na taj način reinterpretira poznatu atinsku polykatoikiju za novu generaciju urbanog života.
Ova obnova pokazuje kako se historijsko naslijeđe može prilagoditi savremenom životu bez gubitka identiteta. Tradicionalni prozori, drvene obloge i lokalni materijali pažljivo su restaurirani i integrirani u novi način korištenja kuće. Posebnu vrijednost donosi prenamijenjena štala koja postaje fleksibilan zajednički prostor. Održive tehnologije uvedene su diskretno, bez narušavanja karaktera objekta.
Projekt nastao za mlade iz socijalno ugroženih zajednica u Islamabadu obrazovanje posmatra mnogo šire od učionice. Šest spratova okuplja učionice, izložbene prostore, molitvene zone, terase i smještajne jedinice u jedinstven sistem podrške. Lokalni materijali, prirodna ventilacija i pažljivo kontrolisano dnevno svjetlo stvaraju okruženje koje gradi osjećaj dostojanstva i pripadnosti.
Iako primarno sportski objekat, ova zgrada postaje važan društveni orijentir za malu zajednicu. Inspirisana vezama između japanske i balijske kulture veslanja, ona povezuje sport, krajolik i lokalni identitet. Korištenje objekta daleko nadilazi sportske događaje, pretvarajući ga u mjesto okupljanja stanovnika svih generacija.
Muzej bisera u Bahreinu istražuje odnos između restauracije i savremene interpretacije kulturne baštine. Projekt vraća historijsku strukturu njenim izvornim temeljima, istovremeno stvarajući nove prostore za izlaganje. Koraljni kamen, vapnena žbuka i srebrni izložbeni prostor grade atmosferu koja povezuje tradiciju i savremenu muzeologiju.
Nekadašnji industrijski silosi pretvoreni su u novi urbani centar na obali Bremena. Zadržana je monumentalna betonska struktura, dok su unutar nje smješteni hotel, restorani, kancelarije i javne terase. Posebnost projekta leži u kružnim hotelskim sobama koje koriste postojeću geometriju silosa kao prostornu prednost.
Smješten na planinskoj lokaciji idealnoj za posmatranje zvijezda, observatorij pretvara naučnu infrastrukturu u javni prostor znanja i susreta. Osim istraživača, namijenjen je i lokalnoj zajednici te posjetiocima. Na taj način udaljena lokacija postaje nova kulturna i edukativna destinacija Kipra.
Nova centralna metro stanica u Napulju transformira tranzitni prostor u javni gradski pejzaž. Drvene konstrukcije velikih raspona unose toplinu u okruženje dominirano betonom, dok projekt istovremeno referira na vulkansku geografiju grada. Stanica više nije samo mjesto prolaska nego nova urbana kapija Napulja.
Nekadašnja ortopedska bolnica iz 1920-ih godina dobila je novi život kao savremeni obrazovni kampus. Umjesto luksuzne stambene prenamjene, zgrada ostaje dostupna javnosti kroz obrazovnu funkciju. Nova sportska infrastruktura pažljivo je integrirana bez narušavanja historijskog karaktera kompleksa.
Historijski park u Nitri obnovljen je kao savremeni javni prostor za odmor, igru i svakodnevni život. Nova mreža staza, igrališta, vrtova i plavo-zelene infrastrukture uspijeva spojiti ekologiju, društveni život i naslijeđe mjesta. Park zadržava svoj identitet, ali dobija novu relevantnost za buduće generacije.
Naizgled skromna poslovna zgrada koristi preciznu dimenziju od 910 mm kao alat za stvaranje odnosa između kancelarije i grada. Vrtovi, prolazi i prostori za susrete otvaraju kompaniju prema lokalnoj zajednici. Umjesto izolovanog radnog prostora, projekt gradi svakodnevnu razmjenu između zaposlenika i okruženja.
Privremeni paviljon pretvara istraživanje drvne kulture u javno iskustvo. Njegova forma funkcioniše kao otvoreni dnevni boravak grada, dok reinterpretacija lokalne drvene arhitekture stvara snažan osjećaj pripadnosti mjestu. Projekt pokazuje kako i kratkotrajne intervencije mogu ostaviti trajan kulturni trag.
Na listi ovogodišnjih Grand Prix pobjednika nema spektakularnih formi koje privlače pažnju same sebi. Umjesto toga, BIG SEE 2026 nagradio je projekte koji kroz pažljivo promišljene odluke odgovaraju na pitanja stanovanja, obrazovanja, kulture, infrastrukture i zajedničkog života. U vremenu kada arhitektura često pokušava biti glasnija od svog okruženja, ovi projekti podsjećaju da najveća vrijednost prostora često leži upravo u njegovoj sposobnosti da služi mjestu kojem pripada.
Za Bonjour.DESIGN, ova saradnja nije samo praćenje jednog od najvažnijih regionalnih događaja posvećenih arhitekturi i dizajnu. Ona je nastavak naše ambicije da kroz projekte, intervjue i analize gradimo prostor za ozbiljniji razgovor o tome kako danas projektujemo, živimo i oblikujemo svijet oko sebe. BIG SEE 2026 ponudio je mnogo odgovora, ali i otvorio nova pitanja koja ćemo nastaviti istraživati kroz naredne priče.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
