TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.4.2026.
Gala večer Bonjour x Via Media je pažljivo osmišljena prostorna priča u kojoj se stvarnost pomjera, slojevi se preklapaju, a percepcija postaje dio dizajna.
Kroz koncept Down the Rabbit Hole, prostor je transformisan u niz scena koje brišu granice između funkcije i doživljaja. Upravo takvi projekti otvaraju zanimljivo pitanje: šta se iz jednog efemernog postava može prenijeti u dugotrajniji dizajnerski kontekst?
Zato smo odlučili pitati 6 stručnjakinja, svaka u svom polju od arhitekture do interijera i produkt dizajna koje su bile dio večeri kako one čitaju ovaj prostor ne kao gosti, već kao dizajnerice i arhitektice.
U razgovoru smo okupili različite perspektive od mladih arhitektica koje tek grade svoj autorski izraz, do dizajnerica koje već aktivno oblikuju interijere i proizvode. Zanimalo nas je kako profesionalno oko čita scenografiju jednog eventa: šta prepoznaju kao vrijedno, šta bi zadržale i na koji način bi to razvile dalje kroz vlastiti rad.
Umjesto klasičnih dojmova, fokus smo stavili na transfer ideje iz prostora eventa u stvarni dizajnerski proces.
Neira Sinanbašić, produkt dizajnerica i osnivačica Studio Neira: Svaka tema o Alisi u zemlji čuda me na prvu uvijek asocira na disproporciju. Taj izvrnuti odnos veličina može se na zanimljiv način primijeniti u dizajnu, poput šahovskog polja uvećanog do dimenzije u kojoj smo mi zapravo figure.
U mom dizajnerskom izričaju- možda bi neko vuneno klupko moglo biti povećano do te mjere da postane udobna fotelja.
Blanka Mišić, arhitektica i osnivačica ARTERIOR: U ovom set dizajnu najviše me privlači način na koji je kolorit korišten kao alat za reinterpretaciju poznatih motiva.
Kontrast crne i bijele dobija novu dimenziju kroz uvođenje akcentnih tonova, posebno crvene i ružičaste, koji prostoru daju slojevitost, dinamiku i dozu nadrealnog. Također, ukoliko pratite rad našeg biroa ''ARTERIOR'', znate da dosta elemenata iz ovog set dizajna možete naći i u našim projektima.
Neira Ahmetbegović, studentica arhitekture: U svom radu bih prenijela koncept lebdećih elemenata, čime dobijamo plafon kao živu scenografiju, a ne klasičnu horizontalnu granicu gdje se radnja inače završava. U vlastitom radu bih to razvila kao pomične panele, popraćene rasvjetom koja bi redefinisala sam osjećaj bivanja i atmosfere između čovjeka i arhitekture.
Volim kada neki film ili prostor daju osjećaj da imaju svoj vlastiti svijet s pomalo čudnim narativom u koji smo pozvani, a baš to smo večeras imali na Bonjour x Via Media Gala Night.
Emina Tsiligkros, magistrica arhitekture: Preuzela bih prije svega slojevitost i asimetriju, jer smatram da upravo ti elementi prostoru daju karakter i određenu dozu nepredvidivosti.
Ove principe bih primijenila tako da prostor nije odmah u potpunosti čitljiv, već da se postepeno otkriva kroz različite slojeve, visinske odnose i perspektive. Asimetrija bi služila za razbijanje monotonije i uvođenje osjećaja kretanja, stvarajući utisak da prostor uvlači korisnika dublje u njega.
Vizuelni izraz bih zadržala u svom pristupu, čisti i kontrastni elementi sa jednim izraženijim akcentom, uz kombinaciju sirovih i rafiniranih materijala, kako bi prostor djelovao istovremeno edgy i kontrolisano.
Belinda Pušić, arhitektica i osnivačica Belinda Design studio: Vaše postavke koje ste odradile za ovaj event su savršeno oblikovale navedenu temu i imale posebne detalje. Ideje pristupa tematskom dizajnu sa ovog seta bi iskoristila u izložbenim prostorima.
Prostorima koje posebno dizajniramo za promidžbu određenog brenda, predstavljanju njihovog novog proizvoda ili nove kolekcije.
Pri tome stvaramo opipljivu umjetničku postavku blisku samo tom cilju koji brend želi prenijeti svijetu u datom trenutku.
Foto: Privatna arhiva
Lejla Baraković, interijer dizajnerica i osnivačica Lejloou Interiors: Element koji bih najviše prenijela u svoje interijere jeste upravo igra perspektive i grafike, način na koji linije definišu prostor, vode pogled i stvaraju osjećaj dubine. Crno-bijelo nikada nije samo jednostavno. Volim kada interijer ima tu snagu. Kada nije samo lijep, nego ostavlja utisak.
Ključ je u balansu, kako ublažiti grafiku toplim materijalima i zadržati je kao pažljivo dozirani akcenat.
Foto: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Smještena svega tridesetak kilometara od Dubrovnika, Villa Bilja krije jednu od zanimljivijih priča o obnovi historijske arhitekture u Hercegovini. Nekadašnja Tvrđava Staro Slano danas je prostor u kojem se srednjovjekovni zidovi, autentični detalji i savremeni sadržaji susreću na način koji djeluje prirodno i promišljeno.
Kada govorimo o obnovi starih građevina, najčešće se otvara pitanje koliko se može intervenirati, a da se ne izgubi karakter prostora.
Villa Bilja nudi zanimljiv odgovor. Umjesto pokušaja da se prošlost sakrije iza novih materijala, ovdje je kamen ostao glavni protagonista svakog prostora. 
Izvorni zidovi, niše, otvori i proporcije sačuvani su kao podsjetnik na višestoljetnu historiju lokacije, dok su suvremeni sadržaji pažljivo integrirani kako bi prostor mogao funkcionirati u današnjem vremenu.
Castle Bilja nalazi se na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Staro Slano, čiji korijeni sežu u 15. stoljeće. Tokom historije prostor je imao stratešku važnost zahvaljujući položaju uz rijeku Trebišnjicu i putnim pravcima koji su povezivali unutrašnjost Hercegovine s Dubrovnikom.
Danas su tragovi tih slojeva historije vidljivi u svakom dijelu kompleksa, od masivnih kamenih zidova do karakterističnih otvora i kula koje dominiraju pejzažem.
Jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta jeste način na koji je uređen interijer. Umjesto namještaja koji bi privlačio svu pažnju, odabrani su jednostavni oblici, neutralne boje i prirodni materijali. 
Drvo, kamen i teksture postaju produžetak postojećih zidova. Kuhinja, kupaonice i spavaće sobe nude savremenu udobnost, ali bez osjećaja da se nalazite u prostoru koji je izgubio svoju izvornu priču. Posebno se ističu kamene niše koje su pretvorene u funkcionalne detalje i dekorativne elemente.
Mnogi obnovljeni historijski objekti fokusiraju se isključivo na samu građevinu. Ovdje važnu ulogu ima i pejzaž. Prozori uokviruju poglede prema Trebišnjici, zelenilu i hercegovačkom krajoliku, stvarajući osjećaj povezanosti s okruženjem.
Arhitektura ne završava na zidovima objekta, već uključuje i prirodu koja ga okružuje. Upravo zbog toga svaka prostorija djeluje drugačije tokom dana, ovisno o svjetlu, godišnjem dobu i pogledu koji se otvara prema vani.
Možda najzanimljiviji dio kompleksa nalazi se izvan enterijera. Nekadašnji odbrambeni zidovi danas formiraju intimno dvorište s bazenom, terasama i prostorima za boravak na otvorenom.
Takav pristup pokazuje da očuvanje naslijeđa ne znači zamrzavanje prostora u vremenu. Naprotiv, historijska arhitektura dobija novu vrijednost kada se prilagodi savremenim potrebama i ponovo postane mjesto okupljanja, odmora i svakodnevnog života.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
