TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.4.2026.
Ovaj vikend u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu održano je otvorenje selektivne izložbe najboljih arhitektonskih ostvarenja u BiH.
Ova jedina godišnja arhitektonska izložba datira još od 1975. godine, dio je zajedničke izložbe koju organiziraju Asocijacija arhitekata u BiH, Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera u BiH i Udruženje likovnih umjetnika u BiH povodom 6.aprila, Dana grada Sarajeva.
Internacionalni stručni žiri Asocijacije arhitekata BiH kojeg su činili arhitekti Ana Bosankić iz Bosne i Hercegovine, Arna Mačkić iz Nizozemske i Hubert Klumpner iz Švicarske je selektirao projekte uvrštene u izložbu i dodijelio nagrade u svim kategorijama.
Predsjednik Upravnog odbora AABH prof. Adnan Pašić je u predgovoru kataloga za izložbu istakao da poseban potencijal i osnovu za pozitivnu perspektivu izložbe Collegium artisticum predstavlja veliki odaziv mladih autora i autorica, koji umjesto „onih čije vrijeme dolazi“, prihvatanjem odgovornosti postaju kreatori sadašnjosti i budućnosti vremena i prostora u kojem djeluju.
Potvrda navedenog je i ovogodišnja selekcija i nagrade koje je međunarodni žiri AABH dodijelio u velikoj većini arhitekticama i arhitektima mlađim od 40 godina.
Finalna skupina projekata odabranih u selekciju izložbe impresionirala je žiri kroz uvjerljivu sintezu konceptualne dubine, praktične vrijednosti i estetske kvalitete. Ovi projekti daju značajne doprinose profesiji dok istovremeno unapređuju okruženja pojedinaca, obitelji i zajednica, demonstrirajući kapacitet arhitekture da služi društvu u cjelini.
Žiri stoga potiče arhitekte, studije i kolektive da iskoriste ovaj trenutak kao poziv: da dokumentiraju, da prijave i da doprinesu. Kvaliteta arhitekture u regiji zaslužuje biti viđena i komentirana, kako unutar lokalnog konteksta, tako i na međunarodnoj sceni.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Postoji nešto tiho radikalno u vezi kuće koja zna kada stati. Half-A-Frame je projekat Nedima Mutevelića, Asmira Mutevelića I Jonusa Ademovića, koji pokazuje iznimnu prostornu jasnoću kroz svoju redukciju na dvije elementarne osnove: sklonište i pogled.
Njegov montažni sustav nije samo inteligentan odgovor na logističke izazove planinske gradnje, već i moralni stav, minimizirajući ekološko uznemiravanje u kontekstu u kojem arhitektura prečesto postaje čin osvajanja. Ono što izranja je objekt koji stoji kao gesta poštovanja.
Projekt: Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić, Jonus Ademović
Žiri je u ovom projektu prepoznao razoružavajuću iskrenost. Ona se niti povlači u rustikalnu nostalgiju, niti se natječe za vizualnu dominaciju. Umjesto toga, ona vraća jednostavnost alpske kolibe: formu oblikovanu vremenom, ekonomijom i nuždom, te je reinterpretira suvremenom preciznošću. Oblikovanje je suzdržano, elegantno i nepretenciozno, demonstrirajući da inovacija ne mora biti glasna da bi bila značajna.
U vrijeme kada su planinski krajolici sve više konzumirani spekulativnom gradnjom, Half-A-Frame se čita gotovo kao tihi prosvjed, arhitektura suzdržanosti kao novi oblik luksuza. Ako bi se replicirao, mogao bi postati proizvod, ipak, kao prototip, on sugeriše skalabilan i održiv model za kuće za odmor, utemeljen podjednako u etici kao i u estetici.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U gradskom pejzažu oblikovanom naslijeđem socijalističkog modernizma i pritiscima suvremene spekulacije, ovaj projekt se postavlja kao uvjerljiv protuprijedlog. Uredska zgrada H_EC Group projekat Željka Kusića postiže urbanu koherentnost i kontinuitet kroz transformaciju radije nego kroz brisanje.
Ponovnom upotrebom prethodno neugledne socijalističke strukture, on pokazuje da napredak ne mora doći na račun sjećanja.
Rekonstruisana fasada, suptilna igra brutalističkih referenci i suvremene artikulacije, uspješno pokušava utkati prošlost u sadašnjost. Zgrada postaje palimpsest: stare kosti obučene u novu kožu, čuvajući ritam grada dok signaliziraju novu programsku vitalnost.
Projekt studija Željko Kustić Architects je konceptualno slojevit i pragmatičan i poetičan, s tenzijom između očuvanja i intervencije koja čini dio njegove snage.
Projekt: Željko Kustić Architects
Ovo je dobar primjer odgovorne arhitekture pri angažmanu s materijalnim naslijeđem prethodne ideologije. On vraća inače običnu zgradu kao aktivnog sudionika u građanskoj sferi, transformirajući ono što je moglo postati otpad od rušenja u katalizator za urbani kontinuitet.
Značaj projekta leži u njegovom uvjerenju da ponovna upotreba može biti i elegantna i ekonomična. U tom smislu, on nudi vrijedan presedan za mnoge post-socijalističke gradove koji još uvijek pregovaraju sa svojim naslijeđenim betonskim pejzažima.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Mali broj projekata se tako graciozno bore s pitanjem kako reanimirati sjećanje. Projekt koji dolazi iz studija Čavkić Zoletić arhitekti, revitalizacije komemorativnog objekta Humci čuva skulpturalnu snagu njezinih betonskih lukova dok ponovno uvodi svjetlost, teksturu i atmosferu u prostor. Intervencija se postavlja manje kao ispravak, a više kao dijalog, između ambicija izvornih autora i suzdržanosti suvremene intervencije.
U regionalnom kontekstu u kojem se arhitektonski ostaci 20. stoljeća često tretiraju kao teret, projekt zagovara razmatranje kao kulturno naslijeđe.
Balansira autentičnost i reinterpretaciju, dopuštajući propadanju da govori radije nego da ga utišava ispod restauratorskog sjaja. Rezultat je gotovo muzikalan u tonu: note historije, pauze u vremenu i ritam brige koji dopušta novi život bez brisanja gubitka.
Projekt: Studio Čavkić Zoletić Arhitekti
Inteligencija projekta Ajle Čavkić i Edina Zoletića leži u njegovom prepoznavanju da se baština ne može samo očuvati, već mora metabolizirana.
Angažirajući se s patinom i nesavršenostima prošlosti, on ocrtava mogući smjer za buduću memorijalnu arhitekturu, onu koja je duboko ljudska i lokalno utemeljena.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U transformaciji ovog povijesnog interijera muzeja, arhitekti studija Sinteza arhitektura, Sirčo Jasmin i Berina Sulejmanović su postigli nešto što izmiče mnogim većim institucijama: pažljivu sintezu poštovanja i obnove.
Projekt Zavičajnog muzeja pokazuje pedantnu osjetljivost prema arhitektonskom naslijeđu, čuvajući postojeće stropove i temeljnu strukturnu logiku, dok istovremeno pravi hrabar prostorni i kustoski zaokret u prezentaciji povijesti.
Projekt: Studio Sinteza Arhitektura
Ono što se ističe je tiha teatralnost dizajna. Pažljivo kontrolisana rasvjeta koreografira kretanje i fokus, suptilno postavljajući posjetitelja kao dio narativa.
Paleta materijala je sigurna ali nikada podilazeća, oslanjajući se na lokalne tradicije zanatstva uz održavanje suvremene preciznosti. Rezultat je rijetka ravnoteža između monumentalnosti i intimnosti, prostor koji poziva radije nego da zastrašuje.
U malom gradu kao što je Visoko, projekt nadilazi ulogu izložbe i postaje građanska izjava. On ulaže lokalni identitet s dostojanstvom i pokazuje da kultura nije isključiva domena glavnih gradova. Ako se uzme kao model, mogao bi označiti novi smjer za regionalnu kulturnu infrastrukturu, onaj ukorijenjen u kontinuitetu i kolektivnom ponosu.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U dobu kojim dominiraju feed-ovi koji se skrolaju i objave koje nestaju, Acta Architectonica et Urbanistica djeluje gotovo radikalno u svojoj posvećenosti sporosti i sadržaju. Kao i publikacija i platforma, ona uspostavlja zajedničko intelektualno tlo, opipljivo uporište za profesiju koju sve više oblikuju algoritmi i prolazna vidljivost.
Njezina urednička jasnoća, glavne i odgovorne urednice Nermine Zagore i integritet dizajna daju joj prisutnost regionalnog manifesta. To što postoji u tisku, namjerna, fizička i trajna, iznova potvrđuje kontinuiranu važnost utjelovljenog diskursa u arhitekturi. Zagovara da arhitektura ne treba biti samo građena, već i pisana, raspravljana i arhivirana.
Projekt: Acta Architectonica et Urbanistica
Pojava takvog časopisa u ovom trenutku nije čin nostalgije, već nužnosti. Ona ponovno prisvaja tiskanu stranicu kao mjesto otpora protiv amnezije i kao medij za regionalnu razmjenu.
Uz kontinuiranu brigu, sličnu onoj uloženoj u zgrade koje dokumentira, ova publikacija ima potencijal postati vitalni temelj arhitektonske kulture na Zapadnom Balkanu: sredstvo vidljivosti, kontinuiteta i samodefiniranja.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
TEKST: Ada Ćeremida
Gala večer Bonjour x Via Media je pažljivo osmišljena prostorna priča u kojoj se stvarnost pomjera, slojevi se preklapaju, a percepcija postaje dio dizajna.
Kroz koncept Down the Rabbit Hole, prostor je transformisan u niz scena koje brišu granice između funkcije i doživljaja. Upravo takvi projekti otvaraju zanimljivo pitanje: šta se iz jednog efemernog postava može prenijeti u dugotrajniji dizajnerski kontekst?
Zato smo odlučili pitati 6 stručnjakinja, svaka u svom polju od arhitekture do interijera i produkt dizajna koje su bile dio večeri kako one čitaju ovaj prostor ne kao gosti, već kao dizajnerice i arhitektice.
U razgovoru smo okupili različite perspektive od mladih arhitektica koje tek grade svoj autorski izraz, do dizajnerica koje već aktivno oblikuju interijere i proizvode. Zanimalo nas je kako profesionalno oko čita scenografiju jednog eventa: šta prepoznaju kao vrijedno, šta bi zadržale i na koji način bi to razvile dalje kroz vlastiti rad.
Umjesto klasičnih dojmova, fokus smo stavili na transfer ideje iz prostora eventa u stvarni dizajnerski proces.
Neira Sinanbašić, produkt dizajnerica i osnivačica Studio Neira: Svaka tema o Alisi u zemlji čuda me na prvu uvijek asocira na disproporciju. Taj izvrnuti odnos veličina može se na zanimljiv način primijeniti u dizajnu, poput šahovskog polja uvećanog do dimenzije u kojoj smo mi zapravo figure.
U mom dizajnerskom izričaju- možda bi neko vuneno klupko moglo biti povećano do te mjere da postane udobna fotelja.
Blanka Mišić, interijer dizajnerica i osnivačica ARTERIOR: U ovom set dizajnu najviše me privlači način na koji je kolorit korišten kao alat za reinterpretaciju poznatih motiva.
Kontrast crne i bijele dobija novu dimenziju kroz uvođenje akcentnih tonova, posebno crvene i ružičaste, koji prostoru daju slojevitost, dinamiku i dozu nadrealnog. Također, ukoliko pratite rad našeg biroa ''ARTERIOR'', znate da dosta elemenata iz ovog set dizajna možete naći i u našim projektima.
Neira Ahmetbegović, studentica arhitekture: U svom radu bih prenijela koncept lebdećih elemenata, čime dobijamo plafon kao živu scenografiju, a ne klasičnu horizontalnu granicu gdje se radnja inače završava. U vlastitom radu bih to razvila kao pomične panele, popraćene rasvjetom koja bi redefinisala sam osjećaj bivanja i atmosfere između čovjeka i arhitekture.
Volim kada neki film ili prostor daju osjećaj da imaju svoj vlastiti svijet s pomalo čudnim narativom u koji smo pozvani, a baš to smo večeras imali na Bonjour x Via Media Gala Night.
Emina Tsiligkros, magistrica arhitekture: Preuzela bih prije svega slojevitost i asimetriju, jer smatram da upravo ti elementi prostoru daju karakter i određenu dozu nepredvidivosti.
Ove principe bih primijenila tako da prostor nije odmah u potpunosti čitljiv, već da se postepeno otkriva kroz različite slojeve, visinske odnose i perspektive. Asimetrija bi služila za razbijanje monotonije i uvođenje osjećaja kretanja, stvarajući utisak da prostor uvlači korisnika dublje u njega.
Vizuelni izraz bih zadržala u svom pristupu, čisti i kontrastni elementi sa jednim izraženijim akcentom, uz kombinaciju sirovih i rafiniranih materijala, kako bi prostor djelovao istovremeno edgy i kontrolisano.
Belinda Pušić, interijer dizajnerica i osnivačica Belinda Design studio: Vaše postavke koje ste odradile za ovaj event su savršeno oblikovale navedenu temu i imale posebne detalje. Ideje pristupa tematskom dizajnu sa ovog seta bi iskoristila u izložbenim prostorima.
Prostorima koje posebno dizajniramo za promidžbu određenog brenda, predstavljanju njihovog novog proizvoda ili nove kolekcije.
Pri tome stvaramo opipljivu umjetničku postavku blisku samo tom cilju koji brend želi prenijeti svijetu u datom trenutku.
Foto: Privatna arhiva
Lejla Baraković, interijer dizajnerica i osnivačica Lejloou Interiors: Element koji bih najviše prenijela u svoje interijere jeste upravo igra perspektive i grafike, način na koji linije definišu prostor, vode pogled i stvaraju osjećaj dubine. Crno-bijelo nikada nije samo jednostavno. Volim kada interijer ima tu snagu. Kada nije samo lijep, nego ostavlja utisak.
Ključ je u balansu, kako ublažiti grafiku toplim materijalima i zadržati je kao pažljivo dozirani akcenat.
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
