Danas je Svjetski dan poezije. Poezije kao jednog od najsofisticiranijih književnih izraza koji je uvijek bio u službi artikulacije svijesti, sjećanja i identiteta.

Danas je slavimo na drugačiji način: kroz vizuru bh. pjesnikinja današnjice. Kroz historiju, žene su se služile poezijom kao načinom otpora, samospoznaje, ali i proklamacije svojih unutrašnjih svjetova, često marginaliziranih u dominirajućim književnim narativima. Žensko pisanje, koje se provlači kroz sve smjerove književnosti, često je nosilo sa sobom specifične karakteristike. Iako pjesnikinje nisu bile uvijek središnje pozicionirane u književnom kanonu, njihova poezija ostaje ne samo estetski duboka, nego i značajna u smislu postrojavanja unutrašnjeg iskustva do transgresije rodnih normi.

U tom kontekstu, danas želimo izdvojiti tri pjesnikinje iz Bosne i Hercegovine čiju poeziju morate doživjeti: Ferida Duraković, Adisa Bašić i Selma Asotić.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by LIVIA ROSE (@liv.therose)

Zašto Ferida Duraković? 

Ferida Duraković je pjesnikinja koja koristi dubinu lirskog izraza majstorski balansirajući između lične introspekcije i univerzalnih pitanja. Njezina poezija, duboko ukorijenjena u tradiciji bh. književnosti, ne izostavlja ni elemente apstraktne filozofije, proklamirajući visoke ideale samospoznaje. Duraković piše o ženi kao posmatraču, ali i kao subjektnom tvorcu svojih realnosti, istražujući granice između subjekta i objekta, između prošlih, sadašnjih i budućih identiteta.

Ona se poistovjećuje sa ženom kao osobom koja se bori s normama patrijarhalnog društva što čini njenu poeziju i aktivističkom, dok istovremeno nosi estetski pečat lirskih izraza.

Ferida Duraković - "Selidba iz lijepog kraja gdje umiru ruže"

Ruža je vrisnula, u snu, umirući,
i iz tog vriska rodio se julski dan.

Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka
u uglu gluhe sobe.

Tepisi i glomazne prašnjave stvari
napustili su kuću

noseći u sebi život, zagušljiv i dug,
i ljubav,
zagušljiva i duga,
ispadala je iz starih pisama i knjiga
na vrelu cestu.

Ostala je prazna kuća,
prazna i bijela,
kao da nikad u njoj
nije bilo nikoga.

Samo je ruža vrisnula, u snu, umirući,
i iz tog vriska rodio se julski dan.

(Iz zbirke "Poezija ljeta")





Zašto Adisa Bašić? 

Adisa Bašić je pjesnikinja čiji minimalizam ne znači pojednostavljenje, nego, naprotiv, duboko sažimanje emocionalnih i političkih slojeva. U njenim pjesmama svaka riječ postaje dvostruka, trostruka... Riječ nije samo zvučna, nije tu da bi ispunila prostor, ona je teška, nabijena značenjem i često donosi bol, ali također i oslobođenje. Ona govori o intimnim i osobnim traumama, ali također i o političkim i kulturnim traumama društva. Ne plaši se svakodnevnih pa čak i neugodnih tema, koje često ostaju izvan svijesti književnosti.
 

Adisa Bašić - "Šta smo iz njihovih pjesama naučili o velikim pjesnikinjama i pjesnicima"

oni:
zaneseni nad smislom travke
masline i vasione izvode jezičke bravure
vole čistotu i uzvišenost
hrabro zagledani u duboke vrtloge
svog tajnovitog pupka
u njemu vide prapočelo
zanimaju ih samo
najdelikatnije teme –
njihova ljubav i njihova smrt
pretvorene u opšte principe
jedan o drugom kažu
velika poema velika poezija veliki pjesnik
ne laćaju se pera
ako se njime
ne penje direktno u vječnost

one:
pak iznad svega
vole upitnike
smiju se drugima i sebi
govore o toplom mlazu mokraće pod tušem
o lutkama ispečenim u požaru
o ležanju na ginekološkom stolu
smisao ne traže nego nalaze –
zapinju o njega čim gdje kroče
idući za kakvim običnim poslom –
uhvatiti pobjeglu kokoš
zaraditi za kiselo vino i hljeb;
vječito savladavaju istu vještinu –
kako da ne umru od sopstvene ruke
(te nježne ruke kojom pišu
i kojom u vrelom ljetnom danu
odsutno rastjeruju muhe)

(iz zbirke “Košćela”)





Zašto Selma Asotić? 

Selma Asotić je jedna od najznačajnijih pjesnikinja savremene bh. književnosti. Njena poezija je duboko emocionalna, intelektualno zahtjevna i često se oslanja na kompleksne intertekstualne odnose što joj daje višestruki sloj značenja. Njene pjesme nisu samo lična meditacija, već se iz njih čita jasno poznavanje književne kritike, tradicija i historije. To je poezija koja u sebi nosi elemente tragike, ironije pa i humora, ali nikada nije površna ili trivijalna.
 

Selma Asotić - "Nana" 

Sanjam je kako ulazi

u vlastitu kuću kroz razbijen prozor

na leđima joj šumski požar

spušta ga nasred sobe

pored miraza stisnute vilice 

i predskazanja

četiri puta je žičani ofinger 

njenu utrobu izrešetao

otkucajima, četiri puta je saznala

sve što u životu treba da zna

nasred sobe gori

šumski požar, od čela joj

pravi plamenorez.

Sanjam je

kako ulazi u vlastitu kuću

koz razbijen prozor, na leđima joj 

vjerlomostvo

kad u ramazan zacvili glad u kolijevkama

ona u lonac iscijedi sol 

vlastitih bjeonjača, čuje

učena muška usta 

kako preživaju priče 

o Iblisu u ženi

priperci duž njene kičme

kriju sjemena vreline, duboko u njoj 

jedno znanje zahvata dim.

Sanjam je kako ulazi u vlastitu kuću

kroz razbijen prozor, na leđima joj stoto 

božje ime

sanjam je

kako me gleda, 

gleda me dugo, čelo joj preorano zgarište.

u ruke mi predaje miraz iskri.

Gleda me. Zovem je hak.

Zovem je nur.
 

Svaka od njih na svoj način preispituje norme, ruši granice i postavlja nova pitanja. Kroz njihove stihove, postajete svjesni snage ženskog pisma.

Ove pjesnikinje su čuvari narativa o identitetima, pričama koje su prečesto zanemarene. Njihova poezija nastavlja biti glas koji prkosi tišini i nudi osnažujući izraz postojanja.

* * *
Naslovna fotografija: @claramuniz

Ako ste ove zime poželjeli kulturni događaj koji vas zaista umiri, podsjeti na prioritete i vrati u fokus ono bitno onda je ovo veče koje ne želite propustiti.

Kroz našu rubriku Kultura volimo uvijek dati mjesto autorima koji pišu o svakodnevnim trenucima, a zapravo govore o životu u cjelini. 

Sarajevo će ugostiti Brankicu Damjanović, spisateljicu čije knjige čitatelji pronalaze u trenucima kada im treba toplina, jasnoća i onaj kratki predah od buke svakodnevice. Književno veče održava se 17. decembra u Kamernom teatru 55 u Sarajevu.




Nakon duže pauze, u Sarajevo ponovo dolazi poznata spisateljica Brankica Damjanović, koja je više od dvije decenije radila kao televizijska novinarka i urednica u Srbiji. Njen životni put vodio ju je od rodne Prištine, preko Pirota gdje je 2005. godine dobila Nagradu grada za doprinos informisanju, do Beograda, u kojem danas živi i stvara.

Autorica je deset knjiga, među kojima je šest zbirki kratkih priča: ‘’Dobro je'', ‘’Ne bih ovo mogla bez tebe'', ‘’Rukopis moga brata'', ‘’Rekla mi je volim te'', ‘’Setilo se majke'' i ‘’Leksikon uvida''.

Knjiga ‘’Dobro je'' doživjela je 25 izdanja, isto koliko i zbirka ‘’Ne bih ovo mogla bez tebe'', koja je 2015. godine proglašena najboljim proznim djelom prema izboru Novosadskog književnog kluba. Njene knjige često se čitaju u dahu: kratke forme, mekane misli, rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose mnogo više od trenutnog utiska.




Brankica Damjanović rado je viđena gošća širom regiona, gdje je tokom proteklih godina održala više od dvjesto književnih večeri. 

Ono što je posebno za njene knjige jeste način na koji povezuje svakodnevna iskustva s emocionalnim uvidima. ‘’Leksikon uvida'' nastao je kao niz malih, intimnih bilješki o životu koji prolazi prebrzo, ‘’Rukopis moga brata'' istražuje porodične veze i tišinu između rečenica, ‘’Rekla mi je volim te'' otvara prostor za nježnost u vremenu u kojem se često žurimo. 




Sve te teme Brankica ne predstavlja kao gotove odgovore, već kao pozive čitaocu da i sam zastane, promijeni fokus i čuje sebe. 

Zato i vjerujemo da će njena književna večer u Sarajevu postati mali zajednički predah koji unosi toplinu u decembar.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: PR