Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.

Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 

Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica

Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 

Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.




Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog. 


Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?  

Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.

Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.




Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?  

Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.

Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.

Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?  

Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.




Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.




„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?  

Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.




Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?  

Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.




Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?  

Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.




Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?   

Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.

Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.




Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?   

Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.




Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.




Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?  

Izgleda li sreća stvarno tako?




„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...  

Ko sam ja mimo društvenih uloga?

* * *

Do skora, 
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet. 

* * *  
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba

Sarajevo je posljednjih dana pulsiralo bojama i kreativnom energijom, dok je u toplom ambijentu KAWA-e cvjetala prava umjetnička magija. 

Na radionici La Moda Curiosa, svaki potez kista pretvarao se u osobnu kreativnu izjavu na komadu svile, a sudionici su na svojim maramama stvarali priče prožete stilom, emocijom i znatiželjom.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Ova jedinstvena radionica,  pod vodstvom umjetnice Nikoline Prosan, spojila je inspiraciju talijanske estetike i urbanu kreativnost Sarajeva, stvarajući iskustvo koje nadilazi sam trenutak. 

U nastavku zavirujemo u atmosferu i otkrivamo kako je svaki detalj ove radionice bio ulaznica u vizualnu priču koja vodi do Italije.



 

Atmosferu smo zabilježili srcem i okom

Sinoć, u prostoru KAWA galerije, svaki zid i svaki kutak odzvanjao je pričama kroz boje i teksture. Svježina boja i tišina, tek povremeno prekinuta smijehom i uzdasima koncentracije, stvarali su atmosferu u kojoj se umjetnost pretapala sa osjećajem zajedništva. 







Svaki sudionik je bio i umjetnik i pripovjedač ispisujući svoju jedinstvenu priču na platnu svilene marame. Oslikavanje na svili postalo je prostor kreativnosti i stila, gdje su zajedno stvarali unikatne modne dodatke.

Sudionici su ne samo stvarali, već su i postali dio jedinstvenog vizualnog putovanja, bilježeći svaki detalj koji će možda biti njihov ulaz u globalnu završnicu u Italiji.


 

Italijanski chic s vašim ličnim potpisom

Ambijent KAWA-e ispunjen je smijehom, koncentracijom i neiscrpnom energijom stvaranja. Svaki potez kista na svili bio je svojevrsni ples s bojama, a prostor je odzvanjao šaptom ideja, razmjenom iskustava i tišinom koja nastaje kad se kreira nešto posebno.









Radionica La Moda Curiosa je zajedničko iskustvo, gdje su se susreli različiti talenti i stilovi, a svi ste postali dijelom iste priče. Pod stručnim vođstvom Nikoline Prosan, svaki je sudionik imao priliku izraziti svoju osobnost kroz umjetnost na svili, dok su IQOS korisnici osiguravali da se svi osjećaju posebno i ugodno.

Posebne Curious kartice, pokloni za osvježenje i atmosfera dodatno su obogatili ovaj dan pun kreativnosti i inspiracije.



 

Rezultati i vibracije: kad umjetnost diše i kamera treperi

Svaki potez kista, svaki detalj boje i svaka smiješna anegdota uhvaćeni su kamerom, bilo kroz snimke, bilo kroz fotografije koje su strujale Instagram storyjima i feedovima. 

U prostoru su se miješale tišina i vesela buka, a svaki kadar nosio je neponovljivu energiju i znatiželju koja je donosila nadu za nešto veće.









 
 

Kraj jedne večeri i početak puta

Radionica na KAWI završila je sinoć, ali to nije bio kraj, avantura se nastavila. Učesnici koji su te večeri slikali i snimali, upravo su zaokružili svoje video priče ali ako mislite da baš vaš kadar nosi tu priču, pošaljite i vi svoj video u Instagram inbox @iqos_fbih do 21.08. u 12:00h i budite u trci za put u Italiju.






 

Uz radionicu, sudionici su, zajedno sa svim onima koji su putem IQOS CLUB-a osigurali svoje mjesto, imali priliku posjetiti IQOS friendly lokacije poput Delikatesne radnje i Siena restorana, te preuzeti ulaznicu za VR instalaciju XANTEA 2502 u IQOS butiku, upotpunjujući svoje vizualno putovanje kroz Sarajevo.
 

Dok čekamo rezultate i naslućujemo ko će svojom znatiželjom i kreativnošću osvojiti putovanje života u Italiju, podsjećamo: znatiželja je vaš vodič, kamera vaš saputnik, a ova radionica samo je jedan od koraka na tom uzbudljivom putu.

*IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne.  

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa IQOS Curious X  

Produkcija : Bonjour.ba  
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba