Postoji nešto posebno u mjestima gdje more dodiruje kamen, a vjetar šapuće kroz veo mlade. U španskoj Galiciji, ispred najstarijeg rimskog svjetionika na svijetu, Torre de Hércules, fotografkinje, Naida i Amina Hodžić iz Dharma Photography, zabilježile su vjenčanje koje odiše jednostavnošću, bliskošću i iskrenom emocijom.

Ovo vjenčanje bilo je posebno po mnogo čemu… lokaciji, po energiji mladenaca, ali i po načinu na koji su ove dvije sestre uspjele kroz objektiv prenijeti toplinu jednog dana koji se zauvijek pamti.

Evo šta su za Bonjour.ba otkrile.
 

“Ona jedna” priča koja je počela u Sarajevu

“Lauru Marin, šarmantnu Galicijanku koja je samostalno savladala jezike s naših prostora i koja pjeva na našim jezicima, smo imali priliku već fotografisati prije pola godine tokom njene posjete Sarajevu i to za potrebe promocije njenog rada. Dogovorili smo i nastavak saradnje u narednim prilikama i sretni smo što je naredna prilika bila baš njeno vjenčanje!”

Laura danas živi u Korunji pa je i čin vjenčanja održan upravo tamo.
 

“Ono jedno” putovanje s tri leta i mnogo emocija

Naida i Amina su do Galicije putovale gotovo 24 sata i kroz tri leta, ali sve je, kako kažu, prošlo onako kako su planirale:
“U Korunju smo stigli dan prije vjenčanja... uz pažljivu organizaciju, analizu potencijalnih rizika i fleksibilan pristup, ali i malo sreće, sve prođe u najboljem redu.”

Kiša je pomjerila planove, ali donijela i savršeno svjetlo dana. “Mladenci su planirali da fotografisanje bude prije vjenčanja, no zbog kiše smo ga pomjerili za drugi dio dana – upravo zbog ‘golden houra’ koji se približavao. Vjetar na Atlantiku može biti jači nego kod nas, ali je to istovremeno i bilo zabavno.”

Njihov pristup ne podrazumijeva striktne poze. “Preferiramo bilježiti spontane trenutke u pokretu, koji najbolje odražavaju emocije. Prisustvo vjetra učinilo je da i na mnogim fotografijama ostane ‘utkan’ pokret, što je dalo posebnu čar cijelom albumu.”

“Ona jedna” fotografija koja govori sve

Na pitanje postoji li kadar koji bi izdvojile, odgovor dolazi s osmijehom: “Cijeli album i nas same oduševljava, te istovremeno podsjeća na filmske trenutke." Ipak, jedna fotografija nosi posebnu simboliku.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dharma Photography (@dharma.photography)

“Vrlo jednostavna, veseli lagani ples mladenaca… desno od Laurine vjenčanice, u pozadini se naziru valovi koji kao da se nastavljaju na lepršavu vjenčanicu i pridružuju se ovom sudbinskom plesu, najavljujući sretnu budućnost za naše mladence.”

“Onaj jedan” detalj koji ostaje u sjećanju

“Kada je riječ o vjenčanju u Galiciji, mladoženjina kravata je ‘Made in Yugoslavia’. Da, stara je više od 30 godina, ali ima i sentimentalnu vrijednost jer je kravata od mladoženjinog oca koji nažalost više nije među živima. No, iznova se oduševljavamo načinima na koje ljudi odaju počast bliskim osobama koje više nisu tu, te načinima na koje te drage osobe još uvijek ‘žive’ kroz postupke ličnosti koje su ostale iza njih, a to se najbolje zapravo i vidi kroz sjećanja koja su tu čak i na najvažnije dane u životima.”
 

“Onaj trenutak” kada grad proslavlja s vama

“Ono što nas je posebno dojmilo je što su skoro svi prolaznici na koje smo naišli, radosno uzvikivali ‘¡Vivan los novios!’ obraćajući se mladencima, a što u prevodu znači ‘Živjeli mladenci!’” Naravno, nije rijetkost i da tokom regionalnih vjenčanja prolaznici požele najljepše želje mladencima ili čak i pitaju za fotografiju, ali u Korunji smo osjetili da su ljudi bili još više glasni tokom obraćanja mladencima, ne skrivajući svoju radost.  Radi se o vrlo srdačnoj naciji zbog čega vam i sama takva mjesta još lakše prirastu srcu.”
 

“Ona jedna” rečenica koja radi pola posla  
 

Na kraju razgovora, postavili smo im pitanje koje nas je pomalo i najviše zanimalo šta kažu parovima neposredno prije nego što pritisnu za “onaj” kadar.

“‘Šapnite jedno drugom vašu tajnu šifru, ali pazite da vas mi ne čujemo!’ Ova iznenadna rečenica uvijek izmami iskren osmijeh, tako da to bude naša prilika za napraviti nekoliko dodatnih spontanih fotografija!”

“Onaj jedan tim” koji iz Sarajeva stiže do Španije

Tri leta, dvadeset četiri sata puta, kiša, sunce i vjetar s Atlantika… sve to stane u jedan dan, jednu priču i jedan kadar.

Naida i Amina kažu da se za svako novo vjenčanje osjećaju kao da se ponovo rađaju kao fotografkinje. Svaki par im donese novi svijet, novu emociju i novi izazov, a to je ono što njihov rad čini posebnim.
 

I možda upravo u tome leži odgovor zašto njihove fotografije nose toliko života u sebi… stvara ih ekipa koja zna da je svaki kadar putovanje samo po sebi.

Foto: Dharma Photography

Neka vjenčanja ostanu u sjećanju zbog lokacije, neka zbog atmosfere, a neka zbog emocije koja se osjeti u svakom trenutku.

Upravo jedno takvo iskustvo podijelila je s nama fotografkinja Elvedina Nina Somun, koja stoji iza potpisa Photo Ninano.

Elvedina Nina Somun, fotografkinja

Iako kaže da joj je svako vjenčanje posebno na svoj način, jedno će posebno pamtiti, a riječ je o vjenčanju Almedine i Jasmina održanom u Italiji, u toskanskom dvorcu iz XIII stoljeća Castello Il Palagio. 




Kako nam je ispričala, ambijent je već sam po sebi nosio bezvremensku eleganciju, dok su arhitektura, svjetlo i pažljivo birani detalji stvorili atmosferu koja se dugo pamti.






‘Ono što ga je učinilo zaista posebnim nisu bili samo pejzaži i scenografija, već način na koji su mladenci proživljavali svaki trenutak, potpuno prisutni, svjesni simbolike dana i ljudi koji ih okružuju.’, prisjetila se Nina.






Kao fotografkinji, posebno joj je u sjećanju ostao trenutak neposredno prije ceremonije, kratka tišina prije susreta pogleda mladenaca. Upravo u tim sekundama, kako kaže, nastaju fotografije koje kasnije nose najveću emotivnu vrijednost.








Govoreći o svom radu, Nina ističe da autentične fotografije nastaju onda kada između fotografa i para postoji povjerenje i osjećaj opuštenosti. 

Luksuz u fotografiji, objašnjava, ne ogleda se samo u lokaciji ili detaljima, nego u sposobnosti da se prepozna pravi trenutak i zabilježi bez nametanja.




‘Posebno volim zabilježiti tihe, gotovo neprimjetne scene, lagani dodir ruke dok gosti nazdravljaju, pogled roditelja koji zadržava suzu, trenutak kada mladenka na sekundu zatvori oči prije nego zakorači naprijed.’








Kako nam je rekla, upravo ti mali trenuci kasnije postaju najemotivniji podsjetnici na dan vjenčanja i fotografije kojima se parovi najradije vraćaju.

Priča Almedine i Jasmina tako je kroz njen objektiv dobila bezvremenski zapis, spoj italijanskog ambijenta, iskrenih emocija i detalja koji često prođu neprimijećeno, a ostanu najvrijedniji. 




Upravo takve fotografije, kako nam je Nina podijelila, s vremenom postaju mnogo više od uspomene, postaju osjećaj kojem se uvijek rado vraćamo.

Foto: @photo_ninano