U svijetu prepunom poziranja i planiranih kadrova, znamo da će naši čitatelji uvijek cijeniti trenutke koji djeluju spontano i stvarno.

Upravo takvi trenuci čine vjenčanje Ene i Emiliana u Rimu nezaboravnim i to ne zbog raskoši, niti zato što su poznati, već zato što je njihova priča ispričana nježno, tiho i sa srcem, kroz objektiv talentovane fotografkinje Mune Nazak.








Za Munu, koja je zabilježila mnogo važnih 'da' trenutaka, ovo je bio prvi put da fotografiše vjenčanje u Rimu. Grad koji je sam po sebi emocija, kako ga opisuje, postao je savršen okvir za dvoje ljudi koji su se jedno drugom predali bez pompe, bez scenarija, samo kroz dodire, poglede i osmijehe koji se ne mogu lažirati.








“Moj stil je nježan, dokumentaran i uvijek u potrazi za iskrenim emocijama. Volim kada fotografije zrače tišinom, toplinom i nečim što nije moguće uvijek riječima opisati,” priča Muna.









 

Rimska arhitektura, pastelno svjetlo koje miluje uske uličice i osjećaj da si zakoračio u filmsku scenu, samo su dodatno naglasili intimu između Ene i Emiliana. No, Muni je bilo važno da, i pored grandiozne scenografije, ostane fokusirana na ono zbog čega je tog dana zapravo bila tamo, a to je naravno ljubav. I to ona stvarna, koja ne traži kadar već dodir, koja ne traži savršen kut, već prisutnost.








“Najvažnije mi je bilo zabilježiti njihovu bliskost,  način na koji se gledaju, dodiruju, osmjehuju i sve one male trenutke između, koji često prođu neprimijećeni, a nose toliko ljepote.”





I doista, fotografije koje su nastale tog dana su sve ono što se ne može glumiti. One nas vode kroz njihovu priču kao da smo tamo, od uzbuđenja u pripremama do trenutka kada Emiliano prvi put ugleda Enu, koja korača prema njemu zajedno sa svojom mamom. 











“Zavjeti su bili predivno napisani, iskreni i duboko emotivni. A prvi susret ostavljen za samu ceremoniju, to su trenuci koji me uvijek najviše dirnu,” prisjeća se Muna.








Njena moć leži upravo u tome, da prisutnošću i povjerenjem stvori prostor u kojem se par može opustiti i biti ono što zaista jesu. Bez forsiranja poza, bez potrebe da "ispadnu dobro". Dovoljni su emocije, dodiri, tišina.





“Najljepše fotografije nastanu onda kada zaborave na kameru,” kaže Muna, potvrđujući ono što svi duboko znamo, da su najvrijedniji trenuci oni koje živimo, a ne oni koje planiramo.








U Rimu je, kako kaže, bila suočena s izazovom, kako da utiša sve što grad nosi i u fokusu zadrži ono što je zaista važno. Uspjela je u tome savršeno. Njene fotografije nisu turistički razglednice, već portreti bliskosti. Dokument jedne nježne svakodnevice, jedne ljubavi koja se ne trudi da bude spektakularna, jer to već jeste, upravo u svojoj tišini.





“Ako bih morala opisati ovaj dan u tri riječi, to bi bile: prisutnost, svjetlo i nježnost.”





Ena i Emiliano pred objektivom nisu glumili uloge, samo su bili ono što jesu. Njihova jednostavnost i spontanost učinile su da svaki kadar djeluje iskreno i blisko, a Muna je bila ta koja je znala prepoznati te nijanse i pretočiti ih u priču koju nećemo tako lako zaboraviti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Muna Nazak

Neka vjenčanja ostanu u sjećanju zbog lokacije, neka zbog atmosfere, a neka zbog emocije koja se osjeti u svakom trenutku.

Upravo jedno takvo iskustvo podijelila je s nama fotografkinja Elvedina Nina Somun, koja stoji iza potpisa Photo Ninano.

Elvedina Nina Somun, fotografkinja

Iako kaže da joj je svako vjenčanje posebno na svoj način, jedno će posebno pamtiti, a riječ je o vjenčanju Almedine i Jasmina održanom u Italiji, u toskanskom dvorcu iz XIII stoljeća Castello Il Palagio. 




Kako nam je ispričala, ambijent je već sam po sebi nosio bezvremensku eleganciju, dok su arhitektura, svjetlo i pažljivo birani detalji stvorili atmosferu koja se dugo pamti.






‘Ono što ga je učinilo zaista posebnim nisu bili samo pejzaži i scenografija, već način na koji su mladenci proživljavali svaki trenutak, potpuno prisutni, svjesni simbolike dana i ljudi koji ih okružuju.’, prisjetila se Nina.






Kao fotografkinji, posebno joj je u sjećanju ostao trenutak neposredno prije ceremonije, kratka tišina prije susreta pogleda mladenaca. Upravo u tim sekundama, kako kaže, nastaju fotografije koje kasnije nose najveću emotivnu vrijednost.








Govoreći o svom radu, Nina ističe da autentične fotografije nastaju onda kada između fotografa i para postoji povjerenje i osjećaj opuštenosti. 

Luksuz u fotografiji, objašnjava, ne ogleda se samo u lokaciji ili detaljima, nego u sposobnosti da se prepozna pravi trenutak i zabilježi bez nametanja.




‘Posebno volim zabilježiti tihe, gotovo neprimjetne scene, lagani dodir ruke dok gosti nazdravljaju, pogled roditelja koji zadržava suzu, trenutak kada mladenka na sekundu zatvori oči prije nego zakorači naprijed.’








Kako nam je rekla, upravo ti mali trenuci kasnije postaju najemotivniji podsjetnici na dan vjenčanja i fotografije kojima se parovi najradije vraćaju.

Priča Almedine i Jasmina tako je kroz njen objektiv dobila bezvremenski zapis, spoj italijanskog ambijenta, iskrenih emocija i detalja koji često prođu neprimijećeno, a ostanu najvrijedniji. 




Upravo takve fotografije, kako nam je Nina podijelila, s vremenom postaju mnogo više od uspomene, postaju osjećaj kojem se uvijek rado vraćamo.

Foto: @photo_ninano