U svijetu prepunom poziranja i planiranih kadrova, znamo da će naši čitatelji uvijek cijeniti trenutke koji djeluju spontano i stvarno.

Upravo takvi trenuci čine vjenčanje Ene i Emiliana u Rimu nezaboravnim i to ne zbog raskoši, niti zato što su poznati, već zato što je njihova priča ispričana nježno, tiho i sa srcem, kroz objektiv talentovane fotografkinje Mune Nazak.








Za Munu, koja je zabilježila mnogo važnih 'da' trenutaka, ovo je bio prvi put da fotografiše vjenčanje u Rimu. Grad koji je sam po sebi emocija, kako ga opisuje, postao je savršen okvir za dvoje ljudi koji su se jedno drugom predali bez pompe, bez scenarija, samo kroz dodire, poglede i osmijehe koji se ne mogu lažirati.








“Moj stil je nježan, dokumentaran i uvijek u potrazi za iskrenim emocijama. Volim kada fotografije zrače tišinom, toplinom i nečim što nije moguće uvijek riječima opisati,” priča Muna.









 

Rimska arhitektura, pastelno svjetlo koje miluje uske uličice i osjećaj da si zakoračio u filmsku scenu, samo su dodatno naglasili intimu između Ene i Emiliana. No, Muni je bilo važno da, i pored grandiozne scenografije, ostane fokusirana na ono zbog čega je tog dana zapravo bila tamo, a to je naravno ljubav. I to ona stvarna, koja ne traži kadar već dodir, koja ne traži savršen kut, već prisutnost.








“Najvažnije mi je bilo zabilježiti njihovu bliskost,  način na koji se gledaju, dodiruju, osmjehuju i sve one male trenutke između, koji često prođu neprimijećeni, a nose toliko ljepote.”





I doista, fotografije koje su nastale tog dana su sve ono što se ne može glumiti. One nas vode kroz njihovu priču kao da smo tamo, od uzbuđenja u pripremama do trenutka kada Emiliano prvi put ugleda Enu, koja korača prema njemu zajedno sa svojom mamom. 











“Zavjeti su bili predivno napisani, iskreni i duboko emotivni. A prvi susret ostavljen za samu ceremoniju, to su trenuci koji me uvijek najviše dirnu,” prisjeća se Muna.








Njena moć leži upravo u tome, da prisutnošću i povjerenjem stvori prostor u kojem se par može opustiti i biti ono što zaista jesu. Bez forsiranja poza, bez potrebe da "ispadnu dobro". Dovoljni su emocije, dodiri, tišina.





“Najljepše fotografije nastanu onda kada zaborave na kameru,” kaže Muna, potvrđujući ono što svi duboko znamo, da su najvrijedniji trenuci oni koje živimo, a ne oni koje planiramo.








U Rimu je, kako kaže, bila suočena s izazovom, kako da utiša sve što grad nosi i u fokusu zadrži ono što je zaista važno. Uspjela je u tome savršeno. Njene fotografije nisu turistički razglednice, već portreti bliskosti. Dokument jedne nježne svakodnevice, jedne ljubavi koja se ne trudi da bude spektakularna, jer to već jeste, upravo u svojoj tišini.





“Ako bih morala opisati ovaj dan u tri riječi, to bi bile: prisutnost, svjetlo i nježnost.”





Ena i Emiliano pred objektivom nisu glumili uloge, samo su bili ono što jesu. Njihova jednostavnost i spontanost učinile su da svaki kadar djeluje iskreno i blisko, a Muna je bila ta koja je znala prepoznati te nijanse i pretočiti ih u priču koju nećemo tako lako zaboraviti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Muna Nazak

Neka vjenčanja ostanu upamćena po estetici, neka po emocijama, a neka po trenucima koji se ne mogu isplanirati.

Vjenčanje Lucije Golemac i Tomislava Bevande u Mostaru spojilo je sve to i još ponešto između.




Uoči samog slavlja, fokus je bio na detaljima i atmosferi koji su nagovijestili sve što će uslijediti.








Kroz spontane trenutke s porodicom i prijateljima, uz sitne, nenametljive detalje prostora i dekora, gradio se osjećaj bliskosti i ljubavi koji je kasnije ispunio cijelo slavlje.








Svečana dvorana Ljetnikovac Radobolja bila je pozornica ove priče, a cijeli koncept vjenčanja oslonjen na old money estetiku, s diskretnim naglaskom na glamur, romantiku i suptilnu ekstravaganciju. 










Prostor, atmosfera i stil bili su u savršenoj ravnoteži, stvarajući osjećaj bezvremenosti i profinjene lakoće koja se provlačila kroz cijelu večer.








Kako nam je ispričala mladenka, večer je bila istovremeno emotivna i energična, ali jedan trenutak posebno se izdvojio:




Tokom prvog plesa, kao iznenađenje za goste, na pozornicu je izašao Lucijin jedanaestogodišnji rođak i otpjevao pjesmu All of Me. 




Taj iskren, hrabar i potpuno neočekivan nastup dao je prvom plesu intimnu dimenziju i pretvorio ga u trenutak koji se pamti bez potrebe za dodatnim objašnjenjima.






Emocije su se nadograđivale, atmosfera se opuštala, a svaki detalj imao je svoju ulogu: od pažljivo odabrane muzike do malih iznenađenja koja su se smjenjivala nenametljivo, ali s jasnom namjerom da se svi osjećaju blisko i uključeno.












Među omiljenim trenucima večeri posebno mjesto zauzeo je i ples s djeverušama, pripremljen kao iznenađenje za mladoženju i goste uz pjesmu Dancing Queen, Lucijinu omiljenu. 




Bio je to razigran, emotivan i vrlo ličan segment večeri koji je dodatno razbio formalnost i unio dozu iskrene radosti.

Na kraju, vjenčanje Lucije i Tomislava ne pamti se samo po estetici ili pažljivo osmišljenim detaljima, već po osjećaju koji je ostao u zraku. 






Po večeri koja je imala svoj tok, svoje male vrhunce i one tihe, nenametljive trenutke zbog kojih se takve proslave dugo prepričavaju i još duže pamte.

Foto: @rezoweddings 

Video: @filipweddingfilms  
Vjenčanica: @millanova & @matijavuica  
Hairstyle: @hairarenamo  
Makeup: @glowandgo_bydea  
Catering: @kodbarica     
Dekoracija: @makeitspecial_croatia  
Saksofonist: @nihadmalicbegovic  
Plesačica: @_ninasi_