TEKST: Adelisa Mašić
DATUM OBJAVE: 26.9.2025.
Koliko puta ste pomislili da je nauka daleka, rezervisana samo za one u bijelim mantilima i laboratorijama punim aparata?
Evropska noć istraživača nas svake godine podsjeti da je istina upravo suprotna: nauka je svuda oko nas, u učionicama, prirodi, pa čak i u predmetima koje svakodnevno bacamo u kantu za smeće.
Iza tih otkrića stoje ljudi iz naše sredine, a među njima i četiri bh. naučnice koje pokazuju da istraživanje može biti i precizno i kreativno, i zahtjevno i inspirativno, ali uvijek društveno važno.
Kada djeca postanu mali inženjeri
U učionici Osnovne škole „Kiseljak“ 2017. godine pojavila su se dva mBot robota koja su promijenila način na koji djeca gledaju svijet oko sebe.
Donijela ih je nastavnica informatike Valentina Vidović, a s njima i ideju da znatiželju učenika pretvori u istraživački duh. Sekcija je rasla brže nego što je iko očekivao: od nekoliko radoznalih početnika do desetina učenika koji danas rade s robotikom, elektronikom, 3D printanjem i poduzetništvom.
„Teško je izdvojiti samo jedan projekt jer učenici kroz mnoštvo aktivnosti stječu veliko znanje i iskustvo. Svake godine radimo barem jedan veći projekt, a dva mi posebno ostaju u sjećanju: jedan posvećen rješavanju problema u lokalnoj zajednici pomoću robotike, a drugi tokom pandemije, kada su osmislili način brze i učinkovite dostave cjepiva.“
Ta predanost bila je toliko jaka da su, kako kaže Valentina, „ponekad ih je trebalo i tjerati kući jer su ostajali u školi do kasno, neumorno radeći.“ Rezultati također nisu izostali: prva mjesta, nagrade i djeca koja danas vjeruju da je svaka ideja ostvariva.
Valentina posebno naglašava koliko je važno da u svijetu robotike i IT-a bude mjesta i za djevojčice. „Granice su samo u našim glavama. Ako im damo podršku i primjere uspješnih žena, one itekako pokazuju inicijativu, kreativnost i preciznost,“ kaže ona, prisjećajući se primjera svoje učenice Petre.
Roditeljima poručuje da najviše mogu učiniti ako podstiču radoznalost svoje djece i ne nude im uvijek gotova rješenja, već ih ohrabre da sami istražuju i dolaze do odgovora.
„Djeca po prirodi vole istraživati. Svako dijete može postati inovator i stvaralac budućnosti, ako mu damo slobodu, podršku i vjeru u njegove sposobnosti. U STEM svijetu nema ograničenja, postoje samo beskrajne mogućnosti za one koji se usude sanjati i stvarati.“
Tehnologija kao saveznik zdravlja
Dok Valentina gradi budućnost kroz djecu, dr. Lejla Gurbeta Pokvić, direktorica Verlab Instituta, svakodnevno pokazuje drugu stranu nauke, onu u kojoj inovacije doslovno postaju pitanje života i smrti.
„Kada shvatiš da jedan kvar na medicinskom uređaju može ugroziti život pacijenta, onda razumiješ da to nije samo tehnologija, to je zaštita života,“ objašnjava Lejla, naglašavajući koliko je važan njen rad na sigurnosti i certificiranju medicinskih uređaja.
Za nju, rad na medicinskim uređajima nikada nije samo tehnički zadatak. Svaki aparat vidi kao produžetak brige za pacijenta, podsjećajući da se iza svake provjere i certifikata krije ljudski život.
Upravo tu prepoznaje spoj nauke i humanosti, jer inovacije u zdravstvu ne mjere se samo u novim tehnologijama, već u sigurnosti i povjerenju koje pružaju onima kojima su najpotrebnije.
Lejla posebno obraća pažnju na mlade ljude koji žele uploviti u svijet istraživanja i medicine. Njena poruka njima je jasna: „Inovacija nema spol, nema godine, nema naciju. Rađa se iz vaše radoznalosti i unutrašnje vatre. Dijelite svoja iskustva i gradite zajednice, jer niko ne može sam promijeniti svijet. Ono najvažnije jeste da vjerujete u sebe. Možda baš vaša ideja postane ključ za nečiji oporavak, život ili osmijeh.“
Kada otpad postane resurs
Za većinu ljudi ljuske jaja ili talog kafe završavaju u kanti za smeće. Za Maju Halilović, biodesignericu iz Sarajeva, oni su, međutim, polazište za stvaranje novih materijala i proizvoda. 
„Ljuske jaja su možda najneobičniji materijal s kojim sam radila, ali za mene su svi ti ‘otpaci’ resursi,“ kaže ona, prisjećajući se projekta Biosvijeća, u sklopu kojeg je napravila svijeću koja nakon izgaranja ostavlja sjeme biljke i vraća se prirodi umjesto otpadu.
Kod nje ni talog kafe ne završava u kanti, ona ga pretvara u pločice i predmete koji mogu pronaći mjesto u interijeru ili ambalaži. Takvi eksperimenti pokazuju da nauka ne mora biti udaljena od svakodnevnog života. 
Naprotiv, održivi dizajn postaje dio naših izbora svaki put kada odlučimo kako ćemo iskoristiti ono što imamo. „Održivi dizajn za mene nije luksuz, on je način da promijenimo kako radimo, proizvodimo i konzumiramo,“ objašnjava Maja, naglašavajući da se velike promjene kriju u malim, svakodnevnim navikama.
Reakcije na njene projekte često kreću od nevjerice, ali se brzo pretvore u oduševljenje: „Često čujem: ‘Kako je moguće da ovo potječe od nečeg što bacamo svakodnevno?’ A kada im pokažem gotov proizvod, postaju ponosni što takve inovacije dolaze upravo odavde.“, ispričala nam je Maja.
Priroda kao podsjetnik
Za Adlu Kahrić, stručnjakinju za biodiverzitet i okoliš, inspiracija ne dolazi samo iz trenutaka provedenih u prirodi, nego i iz malih, ali vidljivih društvenih promjena. 
„Možda se stvari mijenjaju polako, ali upravo ti mali pomaci mi uvijek vrate motivaciju i podsjećaju me zašto sam odabrala ovaj put,“ kaže ona, misleći na projekte koji kroz saradnju s lokalnim zajednicama i timovima eksperata dovode do toga da se zakoni unaprijede, da se praksa mijenja i da priroda dobija veću pažnju.
Njena istraživačka priča počela je uz more, koje i danas smatra najvećom inspiracijom. „Kada jednom počnete istraživati more, nikada ga više ne gledate na isti način: svaki val, svaki kamen ili morski organizam priča svoju priču,“ priznaje.
Upravo taj osjećaj tajanstvenosti i snage prirode usmjerio ju je prema nauci i stalno je podsjeća koliko je priroda duboka i slojevita.
Baveći se međunarodnim procesima u oblasti očuvanja biodiverziteta, Adla podsjeća da priroda u BiH nije samo resurs već dio našeg identiteta. „Priroda u BiH je naša osnova života. Njena snaga je u tome što nam daje sve: čistu pitku vodu, čist zrak, hranu, šume, rijeke, planine i more. Sve to ne doživljavam samo kao resurse, već kao dio naše svakodnevnice,“ objašnjava.
Posebnost Bosne i Hercegovine, dodaje, krije se upravo u toj raznolikosti: na malom prostoru objedinjeni su prašume, planinski vrhovi, rijeke i jedini izlaz na more. „To je bogatstvo koje nas čini posebnima i koje moramo čuvati,“ naglašava.
Zašto je važna Noć istraživača
Priče Valentine, Lejle, Maje i Adle povezuje ista misao: nauka pripada svima. Ona može biti inspiracija za djecu, sigurnost za pacijente, održivo rješenje za zajednice i podsjetnik na ljepotu prirode koju moramo čuvati.
I upravo to pokazuje Evropska noć istraživača, događaj koji se već više od decenije održava širom Evrope i okuplja milione posjetilaca. Bosna i Hercegovina dio je te priče od 2013. godine, a ove godine, 26. septembra 2025., čak 11 naših gradova: od Sarajeva do Trebinja, pretvoriće se u otvorene laboratorije i mjesta gdje radoznalost ima glavnu riječ.
Tokom jedne večeri nauka izlazi iz učionica i laboratorija i postaje iskustvo koje pripada svima: kroz eksperimente, radionice, razgovore i ideje koje inspirišu.
To je trenutak kada djeca otkrivaju prve iskrice znatiželje, mladi pronalaze hrabrost da sanjaju velike projekte, a odrasli se podsjete da znanje može biti i zabavno i blisko.
Evropska noć istraživača nas svake godine vraća toj jednostavnoj, ali važnoj istini, da je nauka tu da povezuje, da otvara mogućnosti i da mijenja živote.
Foto: unsplash.com, pexels.com
TEKST: Bonjour.ba
Koliko puta ste čuli da ste “previše”? Previše iskreni, previše emotivni, previše ambiciozni? A možda je upravo u tom “previše” ono najbolje što nosimo, naša hrabrost da se izdvojimo, da budemo svoji i da mijenjamo svijet oko sebe, ne uklapajući se u obrasce koji nam ne pripadaju.
O toj snazi koja dolazi iz autentičnosti razgovarali smo s Aldijanom Rakić, Članicom Uprave ASA Banke, ženom koja je iz pozicije saradnice izrasla u liderku koja vjeruje da empatija nije slabost, već najjači poslovni alat.
Aldijana Rakić, Članica Uprave ASA Banke
Ljudi ne traže savršenog lidera, već čovjeka
U njenoj karijeri bilo je trenutaka koji su zahtijevali odlučnost, ali i razumijevanje, posebno u periodima velikih promjena. Jedan od njih bio je i proces spajanja čak tri banke: složen, emotivan i izazovan trenutak za svaki tim. Zato smo Aldijanu pitali šta je naučila o ljudima kada posao postane najizazovniji.
„Pa ja bih više rekla da u teškim vremenima ljudi ne traže savršenog lidera, već traže čovjeka i ono realno što sam spoznala kroz svoju praksu jeste da je i tišina jača od govora, da je prisutnost jača od riječi i definitivno da stabilnost ne mora značiti da znamo ono što dolazi, već da znamo ko smo i da vodimo svoj tim kvalitetno kroz nepoznato."
Ne moraš znati sve, ali moraš vjerovati sebi
Ušli ste u banku kao saradnica, danas ste članica Uprave. Šta biste sebi tada šapnuli, da Vas niko ne čuje?
"Definitivno bih sebi šapnula na uho da ne moram sve da znam, ali da moram da vjerujem sebi. Prije, u svojim mlađim godinama, tu potvrdu sam tražila izvana, a sada u zrelim godinama jako je bitno da imate unutrašnji kompas jer onda apsolutno vam nisu bitni aplauzi i titule.
Ostala bih znatiželjna i čak bih rekla i preiskrena i preambiciozna jer upravo ovo ’pre’ i ’previše’ nekad znači da se izdvajate od drugih i da si različit u odnosu na druge. I ono što bih rekla da je najveća vrijednost nije mjesto u hijerarhiji, već je definitivno utjecaj koji ostavljate na druge ljude."
Empatija je poslovni alat, ne slabost
U svijetu u kojem se često naglašava brzina i rezultat, zaboravljamo da uspjeh rijetko nastaje iz pritiska, a mnogo češće iz razumijevanja. Upravo zato, Aldijana vjeruje da je empatija jedna od najvažnijih vještina današnjeg lidera. Ne zato što je meka, već zato što je precizna i ona prepoznaje ono što brojke tek kasnije potvrde.
„Empatija pored što je ljudska osobina, ona je strateški resurs i ukoliko se empatija koristi kvalitetno može na vrijeme prepoznati potrebe tima, može vidjeti promjene koje ćemo tek nekad naknadno vidjeti u brojkama i isto tako može vidjeti neke promjene ponašanja u samom timu.
Jer suština je da u najtežim trenucima mi pamtimo pravila ponašanja i ako tu položimo test onda nijedna kriza ili teška vremena ne mogu taj odnos narušiti. I definitivno empatija daje širu sliku, ali isto tako i pojedinca u njoj.“
“Previše” je zapravo kompliment
Od žene se često očekuje da bude “dovoljno”: dovoljno smirena, dovoljno ambiciozna, dovoljno odvažna, ali nikada “previše”. Aldijana to pravilo ruši.
„Preosjetljiva, ambiciozna i emotivna. Upravo ove tri riječi pokušavaju ženu staviti u okvire pravila ponašanja koji joj generalno i ne pripadaju jer apsolutno liderstvo je kod svakoga drugačije. Empatija definitivno nije slabost, ambicija nije mana, a emocije definitivno nisu neprijatelji racionalnosti. Ukoliko se ta tri alata pravilno koriste apsolutno može doći do promjene organizacije iz temelja.“
Emocije ne isključuju racionalnost
O ženama u bankarstvu se dugo govorilo kroz stereotipe zato smo Aldijanu za kraj pitali: Najveća zabluda o ženama u bankarstvu je…?
„Da su preemotivne i da su zbog toga manje racionalne, što apsolutno nije tačno jer upravo ta emotivnost nadograđuje racionalno odlučivanje. Ja sam u praksi mnogo vidjela žena koje su donosile jako teške odluke upravo bazirane na toj emociji i hrabrosti. Tako da bih rekla da je zaključak da su žene emotivne i racionalne i jako hrabre.“
Kroz svaku rečenicu Aldijane Rakić provlači se jednostavna, ali snažna poruka da uspjeh nije odsustvo grešaka, već sposobnost da ostanemo ljudi dok rastemo.
U ASA Banci, taj spoj razumijevanja, stručnosti i povjerenja pokazuje kako se i u svijetu brojki može voditi srcem, a da rezultati ostanu jednako impresivni.
I možda je baš u tom ’previše’… emociji, hrabrosti i iskrenosti… ono što nas uči kako da budemo najbolja verzija sebe i u poslu i izvan njega.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
