Milin stan u Oslu je galerija svakodnevice, pažljivo komponovan, ličan, hrabar i topao u isto vrijeme. Inspiracija svima koji žele pokazati da interijer može biti priča koju ispisujemo vlastitim izborima.

Emilie Willoch Frøyland, poznatija po svom profilu Home with Mila, norveška je influencerica i entuzijastkinja interijera čiji je stan u Oslu jednako osoban koliko i pažljivo komponovan. 

Njen dom ne slijedi predvidljive obrasce skandinavske minimalne discipline; umjesto toga, on gradi vlastiti narativ kroz teksture, boje i ritmove koji su istovremeno i hrabri i smireni. 




Na prvi pogled, čini se da je tu mnoštvo svega – apstraktne slike u vibrantnim tonovima, skulpturalna rasvjeta, monumentalni mramor – ali upravo ta igra kontrasta stvara povezujuću nit koja vodi iz prostorije u prostoriju. 

Hodnik sa šahovskim pločicama i velikim ogledalom postavlja ton: ovdje se svaki detalj tretira s istom pažnjom kao i centralni komad namještaja. Mila je svoj stan oblikovala tako da on nije samo prostor za življenje, već prostor za doživljavanje – galerija intimnih izbora i inspiracija.




Dnevni boravak: Modularni teatar svakodnevice  

Stropovi visoki tri metra daju prostoru dodatnu dozu monumentalnosti, dok pažljivo odabrane umjetnine mladih umjetnika iz Osla unose boju i osobnost. Mila je tako svoj dom pretvorila u intimnu galeriju, ali i platformu kojom podržava lokalnu scenu, svaki komad priča vlastitu priču i otvara razgovor.

U centru dnevne sobe su modularne, polukružne sofe komadi koji se mogu slagati, razdvajati i ponovo spajati prema potrebi. Jednog dana sklopljeni u otočić za druženje, drugog dana rašireni za opušteno poslijepodne, ovi komadi daju prostoriji pokretljivost i igru.




U kontrastu s tim, skulpturalne stolice i stolić na kojem leži mala šahovska tabla naglašavaju intimnost detalja. Oči vuku prema kaminu: ovalan otvor uokviren metalom u zlatnoj nijansi, gotovo poput instalacije, pretvara funkcionalni element u komad umjetnosti. 

Sve to zaokružuje luster koji lebdi iznad, rasvjeta koja nije tek izvor svjetla, već kruna čitave kompozicije.



Ovdje se svijetlost lomi na više nivoa: ogledala, stakleni elementi i bijeli zidovi reflektuju je, dok tamniji i mekši namještaj upija, pa prostor djeluje istovremeno i prozračno i usidreno. 

To je balans koji rijetko uspijeva izgledati ovako nenametljivo, a opet savršeno režirano.



Kuhinja: Jedna šara koja povezuje priču  

U kuhinji je Mila odabrala da priča dobije svoj refren. Originalne štukature sačuvane su kao omaž prošlosti stana, dok je svaki detalj kuhinje oblikovan da bude jednako funkcionalan koliko i estetski moćan. Tu se ogleda i njena filozofija spoj tradicije i savremenog, intime i reprezentativnog.

Monumentalni kuhinjski otok od dramatičnog crno-bijelog mramora, prošaranog poput apstraktne slike, postavlja ton ne samo ovoj prostoriji, već cijelom stanu. 





Taj isti mramor pojavljuje se kasnije i u drugim prostorijama, kao motiv koji povezuje prostor kroz jednu linearnu priču. Ono što bi drugdje djelovalo kao previše, kao bučno, ovdje djeluje prozračno i smireno, maksimalistički u uzorku, ali minimalistički u kompoziciji.





Kuhinja je u svojoj monumentalnosti i funkcionalna. Topli tonovi drveta smekšavaju dramatiku mramora, dok pažljivo odabrani predmeti na otvorenim policama daju domaću, ličnu notu. 

A onda, iznenađenje: ogledalo. Funkcionalni kuhinjski prostor iznenada dobija refleksiju kao da je riječ o dnevnoj sobi. Ogledalo u kuhinji? Zašto ne. Kod Mile, i najneočekivaniji detalj pronalazi svoje logično mjesto.





Ovdje se prostor otvara prema trpezariji: jednostavnoj, elegantnoj, sofisticiranoj. Stol i stolice odišu klasičnom formom, ali upravo detalji poput pribora za jelo i pažljivo odabranih tanjira donose karakter. 

Tu je i mali coffee nook, kutak koji nije samo praktičan, nego i estetski: uređaj, šalice, i opet ona ista pažnja na detalj kao da se radi o umjetničkoj vitrini.




Spavaća soba: Igra proporcija zida i kreveta  

Hod od dnevnog boravka, preko kuhinje i trpezarije vodi nas ravno do spavaće sobe. Ovdje zid iza kreveta postaje monumentalno platno: mural u bogatim, apstraktnim tonovima daje sobi karakter koji nije moguće ignorisati. 




Neutralna posteljina i jednostavni komadi namještaja služe da ne odvrate pažnju, ovdje zid priča glavnu priču. Rezultat je prostor koji balansira između hotelskog luksuza i intimne privatnosti, između monumentalnog i nježnog.



Kupatilo: Detalj koji ostaje u fokusu  

Na kraju, kupatilo gdje se pojavljuje onaj isti mramor iz kuhinje, kao motiv koji vezuje priču od prvog do posljednjeg kadra. Prostor je funkcionalno čist, ali u Milinom stilu tu je ogledalo do plafona.




Rezultat je iluzija prostranstva, gotovo galerijski osjećaj unutar intimne prostorije. 

Polukružni arhitektonski urez u zidu, postavljen s preciznošću, dodatno naglašava osjećaj da ovo nije samo kupaonica, već završni akord čitave kompozicije.



Milin stan u Oslu je linearna priča, autobiografska galerija koja se otvara od plavih vrata pa sve do mramornog završetka u kupatilu. Svaka prostorija ima svoj karakter, svoje iznenađenje, ali svi zajedno pripadaju istoj priči o hrabrim odlukama, detalju i dizajnu koji se ne boji biti ličan.
 

Foto: @homewithmila

U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.

Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu. 

U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by normal laboratorija (@normal_laboratorija)

Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.





Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu. 

Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.

Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere. 

U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.

Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta. 

Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.




 Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.



Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.

 Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
 

Foto: Normal Laboratorija