TEKST: Adelisa Mašić
DATUM OBJAVE: 19.3.2026.
Noviteti u desertnoj ponudi uvijek su nam posebno zanimljivi, posebno kada je riječ o slasticama koje na prvi pogled djeluju poznato, a onda iznenade nečim potpuno novim.
Kako u našoj Gourmet rubrici uvijek rado izdvajamo adrese i zalogaje koji privuku pažnju ljubitelja slatkog, ovaj put tokom posjete Maison Coco na adresi Kranjčevićeva 1 nismo mogli zaobići desert koji spaja dvije svima dobro poznate ljubavi u jednom tanjiru.
Cheesecake baklava u Maison Coco novi je slatki novitet koji izgleda primamljivo, a već na prvi pogled budi znatiželju.
Hrskavi slojevi jufke, bogat fil i završni detalji poput pistacija i latica ruže daju mu izgled deserta koji jednako privlači i vizualno i okusom. 
U isto vrijeme djeluje slojevito, ali ne i teško, što ga čini posebno zanimljivim izborom za sve koji vole tradicionalne okuse u malo modernijem izdanju.
Ono što ovaj desert čini posebno zanimljivim jeste upravo taj spoj tekstura. S jedne strane tu je prepoznatljiva slatkoća i slojevitost baklave, a s druge kremasta punoća cheesecakea koja cijelo iskustvo čini mekšim, bogatijim i pomalo neočekivanim.
Cheesecake baklava u Maison Coco djeluje kao desert koji lako može postati novi favorit među onima koji vole isprobavati nešto drugačije, ali i dalje dovoljno poznato da mu se požele vratiti. 
Za kafu, popodnevnu pauzu ili onaj trenutak kada vam se traži nešto slatko što izlazi iz okvira klasike, ovo je novitet koji vrijedi imati na radaru.
Foto: Bonjour
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Možda niste tip osobe koja će naručiti salatu kao glavno jelo.
Možda vam salata zvuči kao “nešto sa strane”, lagano i prolazno.
Ali čekajte.
Nakon što smo u prvoj epizodi savladali sočni losos i naučili koliko su temperatura i strpljenje presudni, a u drugoj se uvjerili da tikvice mogu biti zvijezda tanjira (da, čak i ako ih inače zaobilazite), došla je treća lekcija.
U trećoj epizodi serijala Bonjour Cooking School powered by Vegeta, kreativac koji stoji iza današnjeg recepta, Miran Karić, imao je samo jedan cilj: da nas razuvjeri i… uspio je.
Jer kad vam neko spoji med, senf, limun i Vegetu Smoked u marinadu, a piletina se na srednjoj temperaturi pretvori u zlatnu, karameliziranu koricu… shvatite da salata može biti glavno jelo.
A naše najiskrenije mjerilo? Poslije snimanja… prazan tanjir.
Na papiru je salata s piletinom. U tanjiru je, rekli bismo, balans slatkog, kiselog, dimljenog i svježeg koji funkcionira kao ozbiljno glavno jelo.
Ovdje nema komplikovanih tehnika ni dugih priprema, ali ima malih odluka koje čine razliku: koliko dugo marinirati, zašto tava ne smije biti prevruća, kada stati sa začinima i pustiti sastojke da “prodišu”.
Jer nekad je poenta u tome da ne pretrpate tanjir nego da znate tačno šta radite.
Priprema
Marinada koja radi pola posla
Pileći file reže se na deblje trakice (ne tanke, jer želimo sočnost). Miran prvo pravi marinadu: med, senf, limun, so, biber… i onda dolazi Vegeta Smoked koja daje onaj suptilni dimljeni sloj okusa.
Savjet koji smo zapamtili: ne žuriti.
Piletina treba malo da odstoji. Ne satima, ali dovoljno da upije sve što smo joj dali.
Temperatura je sve
Tava se zagrijava na srednju temperaturu. Ne jako. Ne “da dimi”. Ako je previše vruće, med će zagorjeti prije nego se karamelizira. A mi želimo zlatnu koricu.
Piletinu pržimo polako da se stvori ta fina karamela izvana, dok unutra ostaje sočna.
Hrskavi detalj koji podiže cijelu priču
Stari hljeb režemo na kockice i tostiramo na malo maslinovog ulja. Dodamo prstohvat soli i malo korice limuna… i tu se desi mala magija.
Te tople, hrskave kockice upiju sokove piletine i limuna iz salate i postanu više od krutona. One su tekstura, kontrast, završni potpis.
Svježina mora ostati svježina
Iceberg se kida rukama i Miran insistira da se ne siječe sitno. Paradajz ide na veće komade. Krastavcu vadimo sredinu sa sjemenkama (jer niko ne voli vodenu salatu). Rukola daje blagu gorčinu koja balansira slatkoću meda.
Lagano posolimo, dodamo limun i maslinovo ulje… i stanemo. Ne gušimo je. Ovdje je balans ključ.
Na kraju piletinu narežemo po želji, serviramo uz salatu i… shvatimo da smo upravo pojeli nešto što je istovremeno lagano i zasitno.
Ako ste i dalje skeptični prema salatama kao glavnom jelu, razumijemo. I mi smo bili. Do ovog tanjira.
- Marinada treba kratko da odstoji - ne preskačite taj korak.
- Tava mora biti umjereno zagrijana, jer med traži kontrolu.
- Krastavcu treba izvaditi sredinu - manje vode, više hrskavosti.
- Hljeb tostirati do zlatne boje, jer tekstura nosi pola dojma.
- Vegeta Smoked ide u marinadu da gradi okus od početka.
Slatkoća meda, oštrina senfa, svježina limuna i dimljena nota začina stvaraju balans koji djeluje slojevito, a zapravo se oslanja na jednostavnu logiku: ništa ne smije dominirati, sve mora sarađivati.
Na kraju, ovo nije priča o tome da li volimo salate ili ne. Ovo je priča o tome kako jedan dobar spoj sastojaka promijeni mišljenje.
Vegeta Smoked je ovdje bila tiha baza, ona koja ne preuzima, ali zaokružuje. Dala je marinadi dubinu, naglasila karamelizaciju i povezala slatkoću meda i oštrinu senfa u nešto skladno.
I možda je baš to cijela poenta ove epizode: kad razumiješ sastojke i daš im prostor da rade svoje, rezultat bude jednostavan, ali pun.
Ovo je tanjir koji ćemo ponoviti. Ne zato što je lagan, nego zato što je stvarno dobar.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
