TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.10.2025.
Dok se odjeci voljenog glasa u tišini sjećanja pretapaju, stihovi Halida Bešlića pozivaju nas da se zadržimo u nježnim prostorima gdje se ljubav, gubitak i domovina isprepliću.
Halid Bešlić, rođen 1953. godine u Vrpcima kraj Knežine u Bosni i Hercegovini, izronio je kao ključna figura u pejzažu narodne muzike regije, započevši profesionalnu karijeru 1979. godine.
Tokom više od četiri decenije, izdao je preko desetak albuma, spajajući melanholične tonove tradicionalnog sevdaha s pristupačnim pop-folk senzibilitetom, stvarajući hitove koji su odjekivali od sarajevskih kafana do pozornica diljem bivše Jugoslavije i šire.
15 stihova Halida Bešlića koje vrijedi čuvati u srcu
U tradiciji poetske intimnosti sevdaha, Bešlićevi stihovi, oslikavaju žive portrete čežnje, nostalgije i tihe snage.
U nastavku je 15 stihova iz njegovih najvoljenijih pjesama, odabranih zbog njihove duboke evocije. Ovi stihovi, izvučeni iz arhiva tekstova, bilježe suštinu njegove umjetnosti.
‘’Čuvala se breza sve do zore rane, da joj vjetar ne bi salomio grane. Salomljenu granu kisa tiho rosi ,a vjetar joj lišće u daljinu nosi. ‘’
Što je tužna breza ta
“Put me zove, moram poći snjegovi su okopnjeli, a pred kućom moje drage procvjetao bagrem bijeli. Hej zoro, ne svani i tiho nek traje sanak ljubavi koju nosim u sebi.”
Hej zoro, ne svani
‘'Tiha patnja uvijek bila si, Mjesec se u vinu ugasi, svane dan k'o bijela prašina. Da te čekam, da te dozivam.''
Ja bez tebe ne mogu da živim
“Stiglo je proljeće, a mene isti stari nemir pokreće, da se šunjam noćom kradom tvojom ulicom. I da tu čekam, u sjeni naših uspomena, dok se zvijezde gase nad gradom naših snova.”
U meni jesen je
‘’Samo tebi mogu reći sve što nisam nikom rekao samo tebi, dušo moja. Ali ti si predaleko. Daleko sam ja. Daleko si ti . Daleko je sreća. Daleko smo mi.''
Daleko je sreća
‘’Najljepši su bili dani kad smo se voljeli mi, vrijeme je brzo prošlo, a još brže si nestala ti. Pustite me samo noćas, za mene nema sreće. Ja u svome srcu krijem ono što se vratiti neće.''
Dani ljubavi
‘’Da li je Dunav ili je Sava, nikom ne reci djevojko mala. Sakrij u srce bar suzu neku, jer sve će otić' niz Dunav rijeku.''
Vraćam se majci u Bosnu
‘’Što li to miriše, dok se budi čaršija? Ko li to na vrelu bijelo lice umiva? Što rano ustaje kad joj nije potreba. Posla je po vodu, da bi majci pomogla.
To je moja Sarajka djevojka. Biseri joj u očima. a zumbuli na usnama.''
Sarajka djevojka
‘’Nestaješ ko mjesečina što zasija prije zore samo za dvoje. Kad raspuknu se duše dvije zrele kajsije.''
Zrele kajsije
‘’Pahulje bijele padaju. Hladne su, ljubavi, znam. Daleko ove sam noći, da ljubav svoju ti dam.
Naši su snjegovi lijepi, kristalno bijele boje. U njima, dušo, ima ljubavi za nas dvoje.''
Snjegovi hladni dolaze
‘’Putevi se otvaraju, jedan samo tebi vuče. A srce mi ne vjeruje, počinje da jače tuče.
Tvog je sunca vječni plamen, sva istina i dobrota. Pjeva jedra moje duše, vedro nebo od života.''
Sjeti me se bistra rijeko
‘’Na proplanku žena stoji, ko' boginja sva u cvijeću. Bijelom rukom čudno maše ko' da nikad doći neću.
Vrijeme prođe, čovjek dođe i pred kućom njenom stade. Ali bagrem svog života, jadan tužan nepoznade.''
Hej, zoro, ne svani
‘’Jato ptica leti prema jugu, ja se vraćam svom životnom drugu. Još ljubavi ima u našim srcima.''
Još ljubavi ima
‘’Nije meni, grade moj što sam dao život njoj, već što sanjam svjetla tvoja. Sarajevo, srećo moja.
Tužan sam ti, grade moj kao onaj behar tvoj. I dok tvoje grane lome, još si draži srcu mome.''
Sarajevo, srećo moja
Njegove pjesme ne traže velike riječi. Dovoljno je da negdje u pozadini, tiho, krene “Sarajevo, srećo moja” i da prostor utihne.
Halid Bešlić ostao je prisutan u načinu na koji osjećamo muziku, u tome kako jedna generacija prenosi drugoj melodije koje se ne zaboravljaju.
Kroz stihove koji odražavaju vijugave rijeke i surove planine njegove domovine, Halid Bešlić stvorio je opus koji je tiho oblikovao emocionalni rječnik naše regije, podstičući povezanost u trenucima radosti i pružajući utjehu u trenucima tuge.
Bio je čovjek koji je znao što znači jednostavnost i kako iz nje nastaje ono što ostaje.
Njegovi stihovi nisu samo dio prošlosti, nego i ritam koji nastavlja da diše kroz svaku pjesmu koja se zapjeva spontano, bez najave.
TEKST: Ada Ćeremida
Na regionalnoj muzičkoj sceni nije česta pojava da se tako mlada autorica jasno, samouvjereno i bez kalkulacija odluči graditi vlastiti svijet i zvučno i vizuelno.
Vimoksha, umjetničko ime Emine Bajtarević, pripada generaciji koju se često olako etiketira kao „previše online“ ili „nedovoljno fokusiranu“, ali upravo u toj generaciji ona pronalazi prostor za iskrenost, introspekciju i autorsku hrabrost.
Njena muzika je melanholični pop sa elementima city popa, funka i elektronike, ali ono što je izdvaja jeste osjećaj da svaka pjesma ima svoj koncept, atmosferu i estetski okvir.
Magistrica socijalne antropologije, kantautorica i ‘’bedroom'' producentica, Vimoksha iza sebe već ima singl “Nazovi nekog osim dilera” i album “Vilenjak”, kao i nastupe na festivalima poput Sea Star, EXIT i LIFT.
Njeno novo izdanje, EP “Why Now?”, donosi šest pjesama tri na bosanskom i tri na engleskom jeziku uz koprodukciju brazilskog producenta Cutlera i gostovanje sarajevskog repera Sto Posto.
Tim povodom razgovarali smo s Vimokshom o novom EP-ju, pisanju o ljubavi u 2026., Gen Z romantici i trenutku kada pjesma prestane biti samo tvoja.
Vimoksha, tvoj zvuk i estetika od početka djeluju vrlo jasno i promišljeno.
Kako bi danas, u jednoj rečenici, opisala Vimokshu nekome ko te tek otkriva?
Zamislite da čitate dnevnik jedne djevojke koja mnogo voli da se igra riječima i istražuje emocije koje su duboko ispod površine.
Imaš imidž umjetnice koja pažljivo gradi atmosferu. Kada si prvi put osjetila da muzika postaje prostor u kojem se želiš u potpunosti izraziti?
Oduvijek sam pisala pjesme, najčešće kao odgovor sama sebi na vlastite doživljaje, no u jednom momentu tokom srednje škole sam osjetila potrebu da pišem i o drugima i približim njihove situacije kroz stihove i melodije.
Imala sam veliku podršku od prijatelja i starijih muzičara, a validaciju da nastavim dalje dobijam od svakog komentara na muziku koju objavim.
EP nosi vrlo direktno pitanje u naslovu “Why Now?”.
Šta je bio lični “okidač” da se ove pjesme okupe baš u ovom trenutku?
Vrijeme jako brzo prolazi, te ono što sam planirala na ljeto prošle godine, a što je uključivalo višednevni studijski rad sa bendom je postala neispunjena želja. Međutim, umjesto da čekam novu priliku za isto, odlučila sam da dam život pjesmama koje se, neke duže a neke kraće, kriju na mom računaru.
Uz veliku pomoć prijatelja producenta kojeg sam upoznala online, radeći zajedno na muzici, WHY NOW? je tu baš sada.
“Nazovi nekog osim dilera” je pjesma koju je publika brzo preuzela kao svoju.
Kako gledaš na trenutak kada pjesma počne živjeti vlastiti život?
Što se mene tiče, neka si svako odabere neku i prihvati je. Volim čuti različita shvatanja i iskustva vezana i za tu, ali i druge pjesme. Jedino mi je neobično, ali i duhovito, što često u pretragama primijetim da ljudi pišu „ne zovi nikog osim dilera“, što je ipak sasvim drugačije od originalne poruke u toj pjesmi.
U tvojim tekstovima ljubav i odnosi nisu idealizirani. Kako danas pišeš o ljubavi i vezama i šta te najviše inspiriše?
Vjerovatno zahvaljujući velikoj ljubavi prema klasičnim romantičnim romanima (kao naprimjer, trenutno aktuelni „Orkanski visovi“), mnogo su mi romantičnije neuzvraćene ili nesretne ljubavi, koje traju godinama, koje se manifestuju u pogledima, skrivenim riječima, snovima i, u silnoj želji da sve to uspije, neslaganjima, pogrešnim shvatanjima, rastancima.
Ako nekada i napišem tekst u kojem je ljubav uzvraćena, pitat ću „pa dobro, ali što baš sad“, kao u prvom singlu EP-ja.
Kako balansiraš između melanholičnih tekstova i energije koju želiš prenijeti publici uživo, šta je ono što želiš da ljudi ponesu sa sobom nakon slušanja?
Bez obzira na melanholične tekstove, ne želim da se iko na mojim nastupima osjeća tužno. Baš naprotiv, plan mi je da održim istu energiju kao i na prethodnim susretima sa publikom: mi dijelimo iskustva koja su nam pomogla da se prepoznamo u tim tekstovima, ali zajedno izazivamo jedan veliki val sreće koji se uvijek uzajamno osjeti. 
U vremenu u kojem je lako izgubiti autentičnost u buci trendova, Vimoksha bira sporije, iskrenije i emotivnije pripovijedanje.
A ako je suditi po reakcijama publike i sve jasnijem umjetničkom identitetu, “Why Now?” možda je zapravo pravo pitanje za publiku: ako ne sada, kada?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
