Posljednjih 15 dana, kroz Bonjour Edit, zaustavili smo se na malim stvarima. Kratkim zadacima koje je bilo lako uraditi, ali ih je bilo važno uraditi baš sada, prije nego što godina stvarno završi i prije nego što nova uopće počne.

Jučer ste imali priliku zaviriti u to kako smo mi u Bonjouru nekada dočekivali Nove godine kroz fotografije iz albuma, uspomene koje ne traže objašnjenje i kadrove koji su ostali s nama. Danas idemo korak dalje. 

Danas se vraćamo arhivima i kolektivnom pamćenju, da se prisjetimo kako su se Nove godine nekada dočekivale u Bosni i Hercegovini i zašto nas upravo ovo doba godine uvijek iznova vrati tom osjećaju nostalgije.

Foto: @vintagesarajevo

Današnji zadatak: Prisjetite se i podijelite uspomene  

Za kraj ovog Bonjour Edita, imamo mali zadatak samo za vas.

Pošaljite poruku nekome iz prošlosti. Nekome s kim ste nekada dočekivali Novu godinu. Ili zavirite u svoje albume i podijelite kako ste nekada slavili i kako slavite danas, a ako nas tagujete u svojim objavama, možda se već naredne godine vratimo upravo vašim pričama i vašim proslavama.

Zavirili smo u arhivske novine i fotografije iz 70.-ih i 80.-ih godina, koje su posljednjih godina ponovo ugledale svjetlo dana kroz rad Historijskog arhiva Sarajeva, vidimo gradove pune ljudi, trgove bez bina kakve danas poznajemo, ali s istom energijom iščekivanja. 

Foto: @ulicama_banjaluke

Foto: Historijski Arhiv Sarajeva  
 

Dočeci su se slavili u domovima kulture, hotelima, radničkim klubovima, restoranima, ali i u dnevnim sobama, uz televizijski program koji je bio centralni dio večeri.

Televizija je tada imala posebnu ulogu. Novogodišnji programi trajali su satima, muzički nastupi, humoristične skečeve, glumci i pjevači koji su postajali dio porodične večeri. Nije se biralo između stotinu opcija; biralo se da se ostane zajedno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Stevan Aleksić ®️ (@stevanova_beleznica)

U devedesetim i ranim 2000-im, Nova godina dobija drugačiji kontekst. Gradovi se polako vraćaju javnim proslavama, a sjećanja na prve veće koncerte na otvorenom, posebno u Sarajevu ispred Vječne vatre, nose posebnu težinu. 

Bina, snijeg koji nekad padne baš tada, izvođači koje svi znaju napamet i masa ljudi koja dijeli isti trenutak bez filtera, bez distance.

Ipak, bez obzira na deceniju, jedno se ne mijenja: osjećaj da Nova godina nije bila stvar savršenstva, nego bliskosti. Bilo da se slavilo uz domaće kolače, televizor, šampanjac u plastičnim čašama ili na ulici uz muziku koja se čula do ranih jutarnjih sati.

Danas možda slavimo drugačije. Brže, glasnije, ponekad i dalje od kuće. Ali uspomene ostaju. Fotografije u albumima, novinski isječci, snimci na VHS trakama i priče koje se i dalje prepričavaju za stolom.

Foto: Historijski Arhiv Sarajeva

Za kraj…  

Ako želite, zabilježti današnji trenutak u našem free mjesečnom kalendaru. Jedna fotografija albuma, stara slika ili samo bilješka o tome kako je nekada izgledala Nova godina sasvim je dovoljna. I kao lijep završetak Bonjour Edit serijala, pripremili smo giveaway: Bonjour notes i limitirana Bonjour tote torba, za sve one koje su ovih 15 dana birale male rituale. Za učešće je potrebno samo da ispuniš kratki Forms koji smo podijelili u prvom tekstu serijala.

Hvala vam što ste ovih 15 dana birali male rituale s nama.
A sutra… sutra se vraćamo još jednom, da zajedno zatvorimo ovaj krug i otkrijemo ko je dobitnik našeg giveawaya.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @vintagesarajevo

Da, i ova regija je imala svog Freddieja Mercuryja još sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Prije nego što su odijela, sako, farmerice i šal oko vrata postali njegov zaštitni znak, Zdravko Čolić je bio čista scenska energija i stilska hrabrost. Vladao je pokretom, pogledom i kombinacijama koje se nisu mogle ignorisati.
 

Zamislite Harryja Stylesa, ali 50 godina ranije i sa šarmom koji ne traži prevod.

Ako mislite da se sve svodilo na specifične printeve tog vremena ili velike kragne na špic, varate se. Čola je nosio aksesoare s lakoćom, imao frizuru koja je postala ikonic i birao komade koji su tada bili rezervisani samo za one s potpunim samopouzdanjem. Da, govorimo i o crvenom šljokičastom kombinezonu. I o metaliziranim srebrnim varijantama. Čola u šljokicama? Apsolutna inspiracija i tada i danas.

 

Kada je moda bila dio nastupa, a ne samo styling

Sedamdesete su bile vrijeme kada je scena tražila stav. Čolić je to intuitivno razumio. Njegove kombinacije nisu bile kostimi, već produžetak muzike i pokreta. Svaki izlazak na scenu bio je kompletna slika: od glave do pete, s jasnom porukom samouvjerenosti.
Košulje otvorenog ovratnika, često sjajne ili bogatih boja, nosio je bez ustručavanja. Kombinezoni, koji ni tada nisu bili “sigurna opcija”, kod njega su izgledali prirodno. Šljokice, metalik materijali, duboki V-izrezi, sve je bilo dio jednog hrabrog, ali kontrolisanog izraza.

 

Ikonična frizura i aksesoari koji su govorili dovoljno

Nijedan modni moment iz tog perioda ne bi bio potpun bez njegove frizure. Duga, gusta, pomalo razigrana kosa bila je jednako prepoznatljiva kao i pjesme koje su se pjevale u glas. U kombinaciji s nakitom, remenjem, ponekad i sunčanim naočalama, Čola je stvarao imidž...  (ovo je savršen trenutak za iskoristiti ovu frazu)... koji je bio ispred svog vremena.

 

Zašto je bio frajer i zašto je to i danas
 

Zdravko Čolić nije bio frajer zato što je pratio trendove, nego zato što ih je nosio kao da su njegovi. Njegov stil nikada nije djelovao isforsirano. Čak i kada je nosio komade koji bi na nekome drugom izgledali previše, kod njega su djelovali... prikladno.
Danas, kada ga prepoznajemo po odijelima, sakoima, farmericama i šalu oko vrata, jasno je da se estetika promijenila. 

Ali suština nije. Ostao je vjeran sebi, svom tempu i osjećaju za mjeru. I upravo zbog toga njegove kombinacije iz 70-ih danas ne gledamo s podsmijehom, nego s divljenjem.

 

Fotografije: YouTube , Facebook profil 1 , Facebook profil 2