TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 15.8.2026.
Ovoga puta s crvenog tepiha nismo željeli samo fotografije outfita i dolazaka, zanimalo nas je šta Festival znači ljudima koji mu se vraćaju, odrastaju uz njega i zbog njega svake godine ponovo dolaze u Sarajevo.
Već znate kako nas obično vidite na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala: kamera u ruci, pogled na outfite i pokušaj da uhvatimo sve ono što se događa između službenih fotografija. Ove godine odlučili smo ostati upravo u tom prostoru između dva koraka i gostima postaviti nekoliko pitanja prije nego što nastave dalje.
Od Emily Watson, koja se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, preko Izudina Bajrovića i Šejle Kamerić do Albana Ukaja, Daniele Trbović, Gorana Popovića, Pie Vrdoljak, Alise Čajić i Amile Terzimehić evo šta smo saznali dok je crveni tepih prve festivalske večeri još bio u punom pogonu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Emily Watson
Emily Watson se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, a prvo što je primijetila bila je upravo njegova današnja energija. Prisjetila se vremena kada je ovdje dolazila s filmom The Proposition, ali i činjenice da je tada sa sobom dovela šestomjesečnu bebu koja danas ima 20 godina. Sarajevo koje je nekada osjećala kao mjesto koje tek otkriva sada joj djeluje potpuno drugačije: „Now it feels crazy and full and busy and thriving.“
Kada smo je pitali šta joj sam Festival znači, odgovor je otišao mnogo dalje od filmskog programa. Govorila je o „culture as resistance, as survival, as life“, kulturi kao nečemu što nas održava i pričama kroz koje razumijemo ono što se oko nas događa. A Sarajevo? Za njega je imala dvije riječi koje ćemo rado posuditi: „bewitching and beguiling.“

Izudin Bajrović nije dugo razmišljao kada smo ga pitali šta Sarajevo Film Festival znači njemu. Zapravo je pitanje odmah okrenuo prema gradu: „To je praznik filma. Čak je manje važno šta znači meni, a više šta znači Sarajevu i šta znači građanima i građankama.“
Ove godine posebno čeka susret publike s filmom Udovac i reakciju na intimnu priču o samoći i gubitku. Kaže da će je vjerovatno moći osjetiti već dok projekcija traje po tome je li publika nemirna ili potpuno koncentrisana na ekran. Uloga mu je, priznaje, bila zahtjevna, ali mu je upravo zbog toga otvorila prostor za istraživanje i pitanja koja nije postavljao samo liku koji igra, nego i sebi.

Neki gosti Sarajevo Film Festival posjećuju godinama, a kod Šejle Kamerić ta je veza ipak malo ličnija. „To je dio mog života“, rekla nam je prije nego što je počela nabrajati sve načine na koje je Festival zaista pratio njen život: odrasla je uz njega, radila za njega, a danas je, kako se našalila, na neki način i „udata za Sarajevo Film Festival“ jer je njen suprug direktor Festivala.
Ipak, najzanimljiviji dio njenog odgovora bio je onaj o filmovima, gostima, predavanjima i masterclassovima koji su za nju bili formativni i koje ne može odvojiti od vlastite karijere. A idealan festivalski dan? Tri filma. Idealna noć dolazi nakon toga: projekcija na otvorenom, pod zvijezdama i bez kiše, pa ples s društvom do kasno.


Za Kerima Čutunu Sarajevo Film Festival je prije svega onaj period godine kojem se raduje cijeli grad, ali i Festival uz koji je, kako kaže, odrastao. „Znači ovo sve, pun grad ljudi, filmovi na otvorenom. Zapravo, to je nekako najljepša stvar svega.“ Ove godine ipak ga ne gledamo samo među festivalskim gostima, nego i u ulozi voditelja ceremonije otvaranja.
Uhvatili smo ga neposredno prije izlaska na scenu, pa je uz uzbuđenje priznao i dozu treme. „Malo sam se odvojio od ovakvih situacija, tako da mi je malo i čudno, malo sam i nervozan, ali to je sve prirodno i normalno.“ Ipak, ono najvažnije bilo je jasno: jedva čeka da izađe na scenu i da 32. Sarajevo Film Festival konačno počne.
Za Albina Ukaja Sarajevo i njegov Film Festival već su gotovo nerazdvojivi. Skoro 26 godina nakon dolaska u grad, kaže nam da je svih tih godina bio i uz Festival, ali ovogodišnje izdanje za njega nosi nešto posebno.
Na Festival dolazi i Shame and Money, kosovski film na kojem je radio s kolegama i prijateljima iz Prištine, a koji će ovdje imati regionalnu premijeru nakon nagrade na Sundanceu. Najbolji detalj? Albin nam je priznao da film još uvijek nije pogledao. Kada smo ga pitali o Takmičarskom programu i očekivanjima od žirija, nije želio prognozirati: dovoljno mu je, kaže, što će biti ovdje sa svojim kolegama kada publika prvi put pogleda ono što su zajedno napravili.
Daniela Trbović Sarajevo Film Festival naziva „špicom ljeta, najljepšim krajem ljeta i početkom novog ciklusa“, a Sarajevo joj, kaže, svaki put ostane nezaboravno. Tokom nekoliko dana koje provede na Festivalu uvijek uspije pronaći film zbog kojeg joj je drago što je sjela u kino, bilo da je riječ o dokumentarnom ili igranom naslovu.
No, njen odgovor na pitanje o savršenoj festivalskoj noći vjerovatno najbolje opisuje zašto august u Sarajevu rijetko ide prema planu. Krene se bez posebnog rasporeda, sretne se „nju, njega, nekog trećeg“ i večer nastavi sama pisati scenario. Idealni završetak? „Onda to nekako završi tako da skidaš maskaru u sedam ujutro.“ Za kafu je, zaključili smo zajedno, tada već možda ipak malo kasno.


Goran Popović je kroz odgovor spojio onu društvenu stranu Festivala koju svi dobro znamo s razlogom zbog kojeg se sve ovo zapravo i događa. Tu su noći, druženja, susreti s kolegama i prijateljima, ali Sarajevo Film Festival za njega prije svega predstavlja važan dio filmske i kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Govorio nam je o Festivalu kao mjestu na kojem region upoznaje vlastite talente i priče te ponovo otkriva zašto ih vrijedi pričati. A kada smo ga pitali kako izgleda savršena festivalska večer, odgovor nas je poprilično lako osvojio: „Za mene je savršen festivalski dan ili noć upravo ovo, a pogotovo to što trenutno pričam s tobom.“ U redu, priznali smo mu odmah — odličan odgovor za crveni tepih.
Pia Vidovljak je Festival opisala slikom koju smo te večeri mogli gotovo doslovno vidjeti oko sebe: to je period godine u kojem cijeli grad dobije „neku novu boju“.
Njen recept za festivalsku noć pritom nema previše komplikovanih sastojaka. Prvo film, zatim „neki mali koktelčić“, a nakon toga bez velike strategije gdje je noć odvede. Ako bismo morali izabrati jedan plan koji zvuči dovoljno jednostavno da ga i sami pokušamo ponoviti tokom narednih festivalskih dana, vjerovatno bi to bio ovaj.
Odgovoriti šta joj Sarajevo Film Festival znači za Elmu Tataragić nije baš jednostavno pitanje. „Ja sam tu već 32 godine, plus period prije, tako da je to za mene kao neki drugi dio mene“, rekla nam je, sa perspektivom nekoga ko je uz Festival praktično od njegovih početaka.
Zanimalo nas je i šta jedan film zapravo dobije kada svoju festivalsku premijeru ima upravo u Sarajevu. Elma nas je podsjetila koliko je put filma dug i nakon što se snimanje završi: „Film je jako teško napraviti. Onda, kad čovjek napravi film, teško ga je i plasirati.“ Upravo zato Sarajevo Film Festival regionalnim naslovima može biti početna tačka daljeg festivalskog života. Filmovi odavde putuju na druge festivale, dolaze do kinodistribucije i sales agenata, ali Elma posebno naglašava ono što dolazi poslije: brigu o budućoj karijeri autora koji iza tih filmova stoje.


I Nadine nam je, uz smijeh, priznala da iz godine u godinu vjerovatno ponavlja istu rečenicu, ali razlog je jednostavan — njeno značenje Festivala se ne mijenja. „Za mene je Film Festival praznik našeg grada.“ Ono što joj je posebno jeste prilika da Sarajevo tih dana ne gledamo nužno kao neki drugi grad, nego upravo onakvim kakav može biti kada živi „u njegovom punom kapacitetu.“
Posebno joj je drago zbog ljudi koji Sarajevo tada upoznaju prvi put i dobiju priliku vidjeti ga, kako kaže, „u punom sjaju“. A u tom festivalskom sjaju ne želi biti samo posmatrač. „Trudim se maksimalno da uživam u tom njegovom sjaju, da ga njegujem, da mu pušem krila i da doprinesem na bilo koji način koliko mogu“, rekla nam je što je možda i jedan od ljepših načina da se opiše odnos prema gradu tokom ove sedmice.

Za Alisu Čajić riječ je jednostavno o „najljepših sedam dana u Sarajevu“, ali nas je više zanimalo kako ona zna da su tih sedam dana zaista počela.
Njen odgovor nema veze s prvim prolaskom crvenim tepihom. Prepoznaje ih po užurbanosti koja odjednom zahvati grad, pozivima, pitanjima, druženjima i telefonu koji ne prestaje zvoniti. Jednako dobro zna i kada je sve gotovo: onda kada se svi zatvore u svoje kuće i napokon odu spavati. Nakon festivalske sedmice u Sarajevu, teško je ne razumjeti taj dio.

Amila Terzimehić godinama ponavlja istu stvar i, kako kaže, ima dobar razlog za to: „Ovaj Festival zaista promijeni grad u sedam dana.“ Za nju to znači više boje, radosti i sreće, ali prije svega ljude koji su odjednom vani, plešu, druže se i kao da na nekoliko dana prihvate potpuno drugačiji ritam Sarajeva.
Na pitanje da nam večer otvaranja opiše u samo tri riječi, dobili smo malu kontradikciju koja zapravo savršeno funkcionira: „Nervoza, mir i uzbuđenje.“ Ako postoji kombinacija emocija koja dobro opisuje prve sate Sarajevo Film Festivala, vjerovatno smo je upravo pronašli.

TEKST: Bonjour.ba/PR
Program 32. Sarajevo Film Festivala počeo je i u općini Novo Sarajevo, gdje publiku do 21. augusta očekuju projekcije u kinu Grbavica. Nakon sinoćnje projekcije filma „Očevina“ Paweła Pawlikowskog, koji je svečano otvorio ovogodišnji Festival, program se nastavlja svakog dana u dva termina. Projekcije će se održavati u 19:00 i 21:30 sati, uz izbor filmova iz različitih festivalskih programa. Ako planirate festivalske večeri u Novom Sarajevu, ovo je raspored koji vrijedi sačuvati.
Program 32. Sarajevo Film Festivala počeo je sinoć i u općini Novo Sarajevo. U kinu Grbavica prikazan je film „Očevina“ Paweła Pawlikowskog, koji je svečano otvorio ovogodišnji Festival.
Do 21. augusta projekcije u kinu Grbavica održavat će se svakog dana u dva termina, u 19:00 i 21:30 sati.
U subotu, 15. augusta u 19:00 sati, u kinu Grbavica bit će prikazan film „Gajin svijet 3 / Gaja's World 3“ reditelja Petera Bratuše.
Šesnaestogodišnja Gaja teško se nosi sa životom nakon razvoda roditelja i majčinog odlaska u humanitarnu misiju. Kada joj majku otmu u Ivirisu, ratom razorenoj zemlji u koju je otputovala da bi pomagala djeci, Gaja, njen otac i porodični prijatelj, inspektor Hace, angažuju Alexa – kriminalca na odsluženju zatvorske kazne – da spasi taoce.
U 21:30 sati na programu je film „Noćne priče / Histoires de la nuit“ rediteljice Lée Mysius.
Thomas, Nora i njihova kćerka tinejdžerka Ida žive u udaljenoj močvari. Jedina susjeda im je italijanska slikarka Christina pa je njihov kontakt s drugim ljudima ograničen. Dok dva domaćinstva planiraju Norinu rođendansku zabavu iznenađenja, počinju se događati čudne stvari, a močvarom zavladava napetost.
U nedjelju, 16. augusta u 19:00 sati, bit će prikazan film „Becaària“ reditelja Erika Bernasconija.
Šesnaestogodišnji Mario živi u malom selu u Ticinu, italijanskom dijelu Švicarske. Dok se društvo oko njega ubrzano mijenja, on proživljava svoje prve simpatije, ima problema u školi i neprestano se sukobljava s ocem koji ga, naizgled, ne razumije. Kada ga pošalju u planine da tokom ljeta radi kao farmer, neočekivani susreti pomoći će mu da nauči o životu, ljubavi i, najvažnije, o samom sebi.
U 21:30 sati na programu je film „Ovca u kutiji / Hako no naka no hitsuji“ reditelja Hirokazua Kore-ede.
Otone i njen suprug Kensuke, tugujući za svojim mladim sinom koji je preminuo pod misterioznim okolnostima, obraćaju se kompaniji "REbirth". Ova kompanija ožalošćenima omogućava da provedu još malo vremena sa svojim voljenima, koristeći robotiku generisanu vještačkom inteligencijom. Roditeljima dostavljaju vrhunski kvalitetnu humanoidnu repliku njihovog preminulog sina Kakerua.
U ponedjeljak, 17. augusta u 19:00 sati, bit će prikazan film „Nisam heroj / Not a Hero“ rediteljice Rime Das.
Jedanaestogodišnji Mivan, odrastao u gradu, poslan je na selo svojoj mladoj tetki Pahi. Dok se postupno prilagođava seoskoj rutini, pohađa školu i stječe nove prijatelje, Mivan počinje iskušavati svijet u kojem vrijeme teče drugačijim tempom i gdje se ništa ne postiže lako.
U 21:30 sati na programu je film „Utakmica / El partido“ reditelja Juana Cabrala i Santiaga Franca.
Film „Utakmica“ donosi priču o legendarnoj utakmici između Engleske i Argentine odigranoj na Azteca stadionu tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu 1986. godine. Služeći se rijetkim arhivskim snimcima, uključujući snimak Maradoninog kontroverznog „Božija ruka“ gola, film rekonstruira taj događaj kao dio živućeg sjećanja, ali i kao kulminaciju više od dvjesto godina napetosti, susreta i sukoba između dvije nacije.
U utorak, 18. augusta u 19:00 sati, bit će prikazan film „Mišica / Mouse“ Kelly O’Sullivan i Alexa Thompsona.
Godina je 2002. i najbolje prijateljice Minnie i Callie uskoro će krenuti u završni razred srednje škole. Njihov odnos se iznenada pogoršava početkom ljeta. Izgubljena bez svoje karizmatične najbolje prijateljice, Minnie započinje komplicirano prijateljstvo s Callienom majkom.
U 21:30 sati na programu je film „Nema dobrih muškaraca / No Good Men“ rediteljice Shahrbanoo Sadat.
Godina je 2021., Afganistan netom prije povratka talibana na vlast. Naru, jedina kamermanka zaposlena u vodećoj televizijskoj kući u Kabulu, bori se za puno starateljstvo nad svojim trogodišnjim sinom nakon što je napustila supruga, serijskog preljubnika.
U srijedu, 19. augusta u 19:00 sati, na programu je blok kratkih Dječjih filmova: „Imaginarni brojevi“ Jelice Jerinić, „Abrakadabra / Abracadabra“ Amaya Mehrishija, „Chica“ Joãoa Victora Silve i Matheusa Malburga, „Ozbiljna misao / Öömõtted“ Jonasa Taula i „Raspad / Dissolution“ Violaine Bellet.
U 21:30 sati bit će prikazan film „Palestina '36. / Palestine '36“ rediteljice Annemarie Jacir.
Godina je 1936. Dok se sela diljem Palestine dižu protiv britanske kolonijalne vlasti, Yusuf luta između svog seoskog doma i nemirne energije Jeruzalema, čeznući za budućnošću izvan sve većih nemira. No povijest je neumoljiva. Dok sve veći broj jevrejskih imigranata bježi od antisemitizma u Europi, a palestinsko stanovništvo se ujedinjuje u najvećem i najdugotrajnijem ustanku protiv tridesetogodišnje britanske vlasti.
U četvrtak, 20. augusta u 19:00 sati, na programu je blok TeenArena kratkih filmova: „Psi nemaju snove / Qentë nuk kanë ëndrra“ Hanisa Bagashova, „Potjera za zmajevima / Drachenfangen“ Anne Niebert, „To je moja sestra / C'est ma soeur“ Zoé Pelchat, „Sva ljubav u mom tijelu / All the Love in My Body“ Carmen Baltazar, „Za protivnike / Para los contrincantes“ Federica Luisa, „Još uvijek u pokretu / Still Moving“ Rui Ting Ji i „Preko praga“ Tare Gajović.
U 21:00 sati bit će prikazan film „Heysel 85“ rediteljice Teodore Ane Mihai.
Nakon erupcije nasilja na stadionu Heysel u Briselu 1985. godine, uoči finalne utakmice Kupa evropskih prvaka između Juventusa i Liverpoola, gradonačelnikova kći i novinarka talijanskog porijekla nalaze se u središtu tragedije.
U petak, 21. augusta u 19:00 sati, bit će prikazan film „Skejtanje nije za cure / Skejtanjeto ne e za devojchinja“ rediteljice Dine Duma.
Jedanaestogodišnja Adela i njena starija sestra Zara osjećaju duboku bliskost dok se zajednički probijaju kroz dva kontradiktorna svijeta. Kada siromaštvo potrese njihovu porodicu, Adela pokušava pronaći način da spasi svoju stariju, ali još uvijek maloljetnu sestru, od gotovo neizbježne sudbine: ugovorenog braka.
U 21:30 sati na programu je film „Fjord“ reditelja Cristiana Mungiua.
Porodica Gheorghiu, rumunsko-norveški par vjernika s djecom, seli se u udaljeni fjord gdje se zbližavaju sa svojim susjedima, porodicom Halberg. Kada se adolescentica Elia Gheorghiu pojavi u školi s masnicama na tijelu, zajednica počne propitivati da li tradicionalno obrazovanje koje djeca dobijaju od svojih roditelja ima neke veze s tim.
32. Sarajevo Film Festival bit će održan od 14. do 21. augusta 2026. godine.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!