TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.10.2025.
Iz Tivta donosimo kadrove s Press Houra Adriatic Film Awards. Susret sa dvoje mladih glumaca čije uloge već oblikuju regionalni film.
Drugi dan Adriatic Film Awards svečanosti u Tivtu donio je nešto mirniji, ali jednako uzbudljiv ritam. Nakon svečanog otvaranja i večeri ispunjene reflektorima i šampanjcem, filmska scena preselila se u Regent Lounge na tradicionalni Press Hour, trenutak rezervisan za novinare, glumce i intimne razgovore iza kamere. 
Dok su se ispred hotela polako počeli okupljati gosti za crveni tepih, mi smo iskoristili jutro da čujemo glasove koji su obilježili novu generaciju regionalne kinematografije.
Među njima, dvoje glumaca čije su uloge već izazvale pažnju publike i kritike. Lidija Kordić, nominovana za „Zvijezdu u usponu“ zahvaljujući upečatljivoj interpretaciji u filmu Radnička klasa ide u pakao, i Lazar Tasić, također nominovan za „Zvijezdu u usponu“ za ulogu u seriji Sablja, donosi mladalačku energiju i savremenu glumačku disciplinu.
U razgovoru za Bonjour.ba, otkrili su kako doživljavaju trenutak u kojem njihova imena postaju dio nove filmske mape regiona.
Dvoje glumaca, dvije vizije: O talentu, trenutku i onome što tek dolazi
Na press satu, Lidija djeluje smireno i fokusirano, gotovo suprotno energiji njenog lika iz filma Radnička klasa ide u pakao.
Dok priča o procesu rada, jasno je da u njenom glasu postoji kombinacija profesionalizma i radoznalosti, ona vrsta ozbiljnosti koja dolazi kad shvatiš da više nisi „mladi talent“, već neko koga publika već prati.
„Danica mi je bila jako važan lik još i tokom samog castinga,“ priča.
„Bilo je čudno raditi casting bez ijedne riječi, ali baš zato mi je otvorila neke potpuno nove tačke gledišta. Radila sam sve bez govora samo kroz lice, osjećanja, reakcije. I shvatila sam koliko snažno može djelovati ono što ne kažeš.“
O iskustvu snimanja govori s toplinom, ali i s distancom koju donosi vrijeme:
„Film je trajao dugo, dvije godine, i meni se kroz proces sve mijenjalo. Danas, s ovim par godina odmakom, voljela bih da opet imam takvu ulogu. Naučiš toliko o sebi i shvatiš koliko toga možeš reći bez riječi.“
U njenim riječima nema ni trunke poziranja, samo zahvalnost prema liku koji ju je, kako sama kaže, „naučio da se najviše vidi kad ništa ne kažeš.“
U razgovoru, Lazar nosi opuštenu sigurnost nekoga ko je već pronašao svoj glas. Njegov lik u seriji Sablja slojevit je i emotivno zahtjevan.
„Ova nominacija je potvrda da smo odradili posao onako kako smo željeli,“ kaže. „Sama činjenica da smo dio ovog festivala mnogo znači, jer je riječ o festivalu iz naše regije i smatram da je važno da ovakav događaj nastavi da živi.
Značajno je da unutar regiona imamo priliku da vidimo radove jedni drugih, jer su nam oni važni ida ih odavde, možda, pošaljemo i u svijet.““
Njegove riječi imaju jednostavnost i jasnoću onih koji znaju koliko vrijedi rad na projektu koji nosi smisao.
Kada govorimo o ulogama koje bi ga izbacile iz zone komfora, Lazar se nasmije i kratko zastane:
„Ne pada mi sad napamet nijedna konkretna, ali volio bih da dođu uloge koje su potpuna suprotnost onome što sam do sada radio, nešto što te natjera da ponovo gradiš lik.“
U tom odgovoru krije se njegova radoznalost, želja da svaki projekat bude nova lekcija, ne samo nova uloga.
Filmsko jutro koje obećava nastavak priče
Press Hour u Tivtu završio je lagano, uz kafu i pogled na Boku. Dok su Lidija i Lazar napustili lounge da se pripreme za večerašnji crveni tepih, atmosfera je zadržala onaj osjećaj da svjedočimo nečemu što tek počinje.
U nastavku svečanosti dodjela nagrada, ostajemo uz njih i ostale AFA nominovane glumce i režisere.
Pred nama je još jedna uzbudljiva stanica večeras donosimo priče sa crvenog tepiha i razgovore s glumcima neposredno pred svečanu dodjelu nagrada.
TEKST: Ada Ćeremida
Filmske preporuke iz Tivta koje su vrijedne svake subotnje večeri.
Nakon dvije noći crvenih tepiha, reflektora i aplauza pitali smo troje glumaca, koja su te večeri i otišli iz Porto Montenegra sa svojim prvim Adratic Film Award statuama, koja tri domaća filma su za njih nezaobilazna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
U trenutku kada je regionalna kinematografija ponovo u centru pažnje, ove preporuke postaju mali vodič kroz filmove koji su obilježili njihovo djetinjstvo, formirali njihove poglede i podsjetili ih zašto su se uopće zaljubili u sedmu umjetnost.
U razgovoru s Draganom Mićanovićem, Jarom Sofijom Ostan i Lidijom Kordić, pitali smo ih jedno jednostavno pitanje:‘’Koja tri domaća filma su obilježila vaš filmski svijet?''
Svako od njih, dao je listu koja otkriva koliko je regionalni film raznolik, emotivan i beskrajno inspirativan. Od kultnih jugoslovenskih klasika do savremenih dokumentaraca, ovo su naslovi zbog kojih ćete iznova zavoljeti domaći film.
Devet filmova koje su nam preporučili glumci sa AFA Awards
Kada smo pitali Dragana Mićanovića da izdvoji tri domaća filma bez kojih njegov filmski svijet ne bi bio isti, priznao je da nije bilo lako odlučiti.
Njegov izbor spaja nostalgiju, poeziju i onu prepoznatljivu ironiju jugoslovenskog filma iz sedamdesetih i osamdesetih, filmove koji su vrijedni svakog ponovnog gledanja.
Foto: IMDB
‘’Ko to tamo peva'', ‘’Otac na službenom putu'', ’Miris poljskog cveća''
Mlada slovenska glumica Jara Sofija Ostan, dobitnica AFA nagrade za najbolju glavnu glumicu, odgovorila je s osmijehom: „Sjećam se da sam se smijala cijeli film, i sada kad govorimo o tome, shvatila sam da ga moram ponovo pogledati.“
Njeni izbori otkrivaju redom emociju, dokumentarnu oštrinu i duh komedije koji spaja ljude i granice:
Foto: IMDB
‘’Družina'', ‘’Babica gre na jug'', ‘’Parada''
Glumica Lidija Kordić, dobitnica nagrade za Zvijezdu u usponu, svoj je odgovor podijelila po zemljama kao mali filmski most između produkcija Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Tri filma, tri svijeta i tri razloga da se podsjetimo zašto regionalni film ima onu posebnu toplinu i istinu. Njen izbor je jednako ličan koliko i emotivan:
Foto: IMDB
‘’Lajanje na zvezde'', ‘’Quo Vadis, Aida?'', ‘’Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa''
Iskreno? Nakon ovog razgovora i mi smo poželjeli filmski maraton.
Ovi naslovi su nas podsjetili da je regionalni film mnogo više od nostalgije, to su priče koje i danas u nama bude isto ono što su budile i prije trideset godina: emociju, prepoznavanje i ponos.
Mi svoje planove za vikend znamo ‘’Ko to tamo peva'' i ‘’Lajanje na zvezde'' su na listi.
A vi? Koje biste domaće filmove dodali na svoj popis?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
