Na trgu ispred Narodnog pozorišta, gdje je sve počelo, Lazar nam je u kratkom predahu otkrio djeliće svijeta u kojem trenutno živi.

Iz Podgorice je stigao u Sarajevo da upiše Akademiju scenskih umjetnosti i vrlo brzo postao ime koje se pamti. U studentskim danima igrao je u zapaženim predstavama, a filmsku publiku osvojio debitantskom ulogom u nagrađivanom ostvarenju Take Me Somewhere Nice. 

Od tada su se nizali teatar, serije i filmovi, a prošle godine, na jubilarnom 30. Sarajevo Film Festivalu, Lazar je ponio nagradu „Srce Sarajeva“ za ulogu u seriji Znam kako dišeš, potvrda da je pred nama glumac čija se karijera tek otvara.

Foto: Sarajevo Film Festival

U razgovoru sa Lazarom nam je otkrio da se uvijek rado vraća pozorištu, nazivajući ga „najboljim glumačkim treningom“, ali bez dileme dodaje, „Nekako smatram da je moj život ispred kamere, to je serija i film. To je definitivno moja ljubav i moja najveća strast.“



 

Jedna od uloga koje su ga posebno oblikovale bila je u seriji Vrijednost života koja je ovog juna uspješno premijerno prikazana. Najveći izazov, kaže, krio se u očinskoj figuri koju je morao utjeloviti.

„Najizazovnije je bilo glumiti oca. Ja još nisam roditelj, ali iz emotivnog pamćenja povukao sam ljubav prema sestri. Nadam se da sam uspio makar malo primaknuti tu ljubav koju otac gaji prema kćerki.“





Prva sjećanja na Sarajevo Film Festivalu vraćaju ga u studentske dane, kada je s kolegama s krova Akademije scenskih umjetnosti posmatrao otvaranje. 

„Slagao bih vas ako bih rekao da nisam poželio da jednog dana budem taj koji će voditi ceremoniju otvaranja.“ Godinama kasnije, upravo se to i dogodilo stao je pred publiku kao voditelj ceremonije 29. izdanja festivala, iskustvo koje opisuje kao jedno od nezaboravnih.

Foto: Sarajevo Film Festival

Ono što trenutno zaokuplja njegovu energiju jesu dva projekta. Prvi je, kako ga sam naziva, „najveće iskustvo do sada“ je snimanje američke serije u Pragu sa dobitnicima Oscara, o kojoj još uvijek ne smije govoriti. Drugi je regionalna serija u kojoj igra glavnu ulogu, a čiji detalji se tek čekaju.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Na relaciji između pozornice i kamere, Lazar Dragojević sigurno gradi put kojim publika rado prati svaki korak. Bilo da je riječ o prizorima iz sarajevskih pozorišta, festivalskim večerima ili međunarodnim produkcijama, njegova priča tek počinje i izgleda da će se odvijati na najvećim scenama. 

I dok Lazar gradi svoju priču između svjetskih setova i domaćih pozornica, mi čekamo da ga ponovo sretnemo i ispratimo gdje će ga sljedeći koraci odvesti.



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Produkcija: Bonjour.ba 

Džejla Ramović, prepoznatljiva po emotivnim interpretacijama na muzičkoj sceni, sada debituje u igranom filmu u režiji bh. režisera Harisa Dubice.

Riječ je o projektu koji obećava da će bh. filmografiju predstaviti s umjetničkom elegancijom uz sugestivnu priču, bajkovite lokacije, te balans između nostalgične poetičnosti i savremenog izraza. 

Sve je počelo knjigom. Haris Dubica je prije nekoliko godina napisao „Pisma snova“, intimnu priču koja se ubrzo našla u rukama mnogih čitatelja i izrasla u svojevrsni bestseler. Roman, satkan od nostalgije, ljubavi i osjećaja pripadnosti, sada dobija novu, filmsku, dimenziju.

 

Foto: @safet_hadzimusic

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Adna (@adnica_adnica)

Šta znamo o produkciji do sada?

Haris Dubica je prvobitno je pisao scenarij, koji je potom prerastao u knjigu, a sada je ta knjiga ponovno adaptirana u filmski materijal. Snimanje je započelo 3. augusta 2025. u Cazinu na lokacijama kao što su Alagića kuće i Stari grad Ostrožac, a nastavlja se u Sarajevu, drugim dijelovima BiH, pa čak i u Švicarskoj, što priči daje transcendentnu dimenziju iseljeničkog i povratničkog iskustva.







Priča je smještena na prijelazu osamdesetih u devedesete, u vremenu kada se svijet oko junaka mijenjao brže nego što su oni sami stizali odrastati. Upravo ta emotivna nit, između prošlosti i budućnosti, između odlaska i povratka, ono je što Dubica sada prenosi na veliko platno.

Film nosi snažnu poruku očuvanja identiteta, povezanosti s rodnim krajem i hrabrog stvaranja budućnosti u BiH, uz emotivnu priču o odrastanju, ljubavi i povratku kući.

Foto: @jeffrey.dzn  

Likovi i lica koja nose priču  

Što je privuklo pažnju na produkciju jeste i glumačka ekipa. Džejla Ramović, do sada poznata po muzičkom talentu i moćnom vokalu, ovim projektom se prvi put okušava pred filmskom kamerom. Sama priznaje da je osjećala tremu, ali i da je nova uloga otkrila drugačiju vrstu umjetničkog izražavanja. Na svom Instagramu ponosno je objavila fotografije sa seta i naglasila: „Septembar je u znaku novih početaka“.

Foto: @safet_hadzimusic

Njoj na sceni društvo pravi Tarik Filipović, dobro poznato lice regionalne publike, koji u filmu utjelovljuje poštara, "dobrog duha Sarajeva", tihog čuvara pisama i sjećanja. Njegova figura postaje simbol topline i upornosti u vremenu promjena. 

Foto: @jeffrey.dzn  

Uz njih, Harun Ćehović donosi mladalačku energiju i slojevitu interpretaciju, oblikujući lik čije dileme i strahovi lako pronalaze odjek kod publike.







Ono što isčekujemo je projekat koji spaja umjetničku naraciju i autentične bosanskohercegovačke motive snimanje širom zemlje, emotivna dubina i glumački spoj poznatih lica i svježih talenta.  On spaja generacije, podsjeća na snagu pripovijedanja i otvara nova vrata domaćem filmu.

Foto: @safet_hadzimusic

Za Džejlu Ramović ovo je početak jedne drugačije karijerne putanje, za Tarika Filipovića još jedan izazov koji potvrđuje njegovu svestranost, a za Harisa Dubicu prilika da svoju priču pretoči u kolektivno filmsko sjećanje. 

Ono što ostaje jeste očekivanje hoće li ova ekranizacija uspjeti uhvatiti onaj isti osjećaj koji je roman pretvorio u priču koja putuje od čitatelja do čitatelja, a sada i na platnu.
 

Foto: @jeffrey.dzn , @safet_hadzimusic