TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.10.2025.
Drugi dan Adriatic Film Awards festivala u Tivtu nastavio je tempom koji spaja glamur i suštinu filmskog stvaranja i industrije.
Nakon otvaranja i sinoćnjeg Opening Partyja u Teodo Ballroomu, jutro je donijelo mirniji ton Press Hour u Regent Loungeu, mjesto gdje kamere utihnu, a riječi postaju glavne zvijezde.
Nakon razgovora sa Lidijom Kordić, Lazarom Tasićem i Jarom Sofijom Ostan o novoj generaciji filmskih talenata, danas razgovaramo sa Lanom Barić o ulogama koje su oblikovale ovogodišnji filmski pejzaž.
Lana Barić, nominovana za „Najbolju glavnu glumicu“ u filmu Šlager, predstavlja generaciju koja je regionalnu scenu već promijenila.
Naš susret u Tivtu pokazao je ono što AFA zapravo jeste, a to je spoj različitih poetika koje zajedno oblikuju novu sliku regionalnog filma.
Lana dolazi sa smirenošću nekoga ko ne mora više ništa objašnjavati, ali to ipak čini jasno, iskreno i s dubinom koja svaku rečenicu čini važnom.
U filmu Šlager tumači lik Sare, ulogu koju je koautorirala s Nevijom Marasović i Jankom Popović Volarić i govori o njoj s nježnošću i ponosom.
„Taj lik mi je dragocjen jer je nastao iz stvarnog iskustva,“ kaže. „Sara je bazirana na našim intimnim pričama, na onome što živimo kao žene. I možda baš zato taj film nosi toliku emociju.“
Za Lanu, Šlager nije samo uloga to je prostor za dijalog o temama koje smatra važnima. „Kroz taj lik sam mogla iskomunicirati sve ono što smatram presudnim, poziciju žena u društvu koje je još uvijek duboko patrijarhalno,“ objašnjava.
„Pomaci postoje, ali su spori. I zato film ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje možeš govoriti iskreno.“
Kada razgovor skrene na način na koji bira projekte, Lana otkriva koliko pažljivo gradi svoj put.
„Mislim da sam energetski dobro postavljena. Glasna sam, ali i vrlo jasna u onome što mislim, i to je vjerovatno utjecalo na to da mi ne dolaze projekti koji mi ne pripadaju. Imala sam sreću da radim samo stvari koje me se tiču, koje me provociraju.“
Zatim dodaje rečenicu koja možda najbolje opisuje njen pristup,
„Jedino ima smisla ako ima smisla meni. Ako mogu to provesti kroz sebe, emotivno i misaono, onda će i publika to prepoznati.“
U tom mirnom tonu krije se njena snaga, dosljednost, osjećaj za istinu i vjera da gluma nije samo profesija, nego način da se govori o onome što se često prešuti.
Dok razgovor privodimo kraju, Lana govori o osjećaju pripadnosti i o onome što danas znači biti glumica u regionu koji se mijenja sporije nego što bi željela.
„Mislim da smo, kao regija, i dalje jako tolerantni prema patrijarhatu,“ kaže sigurno. „Iako se stvari pomiču, to ide polako, na mikrorazini. Zato mislim da je važno da svaka od nas koristi prostor koji ima, bilo da je to scena, kamera ili riječ da mijenjamo taj ritam.“
Odlazi jednako mirno kao što je došla, s onim osjećajem samopouzdanja koji ne traži odobrenje, a iza nje ostaje utisak glumice koja ne juri uloge, nego ih stvara.
Trenutak prije crvenog tepiha
Kada se Press Hour završio, glasovi su se polako utišali, ali je u zraku ostala ona posebna energija mirna, ali naelektrisana. Lana, zajedno sa kolegama Lazarom Tasić, Lidijom Kordić i Jarom Sofijom Ostan, su se pripremali za nove razgovore, nova svjetla i večernji crveni tepih, dok je Boka iza njih nastavila svoj spokojni ritam.
Za nas, to je bio savršen uvod u ono što slijedi: večeras donosimo priče sa crvenog tepiha Adriatic Film Awards izjave, emocije i trenutke u kojima film izlazi iz dvorane i postaje dio stvarnog svijeta. Ali za nas, priča se tek zahuktava.
Razgovarat ćemo s ljudima koji stoje iza najznačajnijih filmskih i TV ostvarenja regiona, među njima i s Jovanom Marjanovićem, Draganom Bjelogrlićem i Selmom Alispahić, čije izjave i reakcije donosimo iz prvih redova.
Uz kamere, mikrofone i energiju koja ne popušta, tu smo da vam prenesemo ono što publika ne vidi. Spontane trenutke, osmijehe i odgovore koji otkrivaju šta film zaista znači.
Pratite nas večeras uživo i na Instagramu, gdje vam donosimo ekskluzivne video snimke, citate i sve ono što čini čaroliju jedne ovakve noći, prve na našim prostorima.
TEKST: Ada Ćeremida
Filmske preporuke iz Tivta koje su vrijedne svake subotnje večeri.
Nakon dvije noći crvenih tepiha, reflektora i aplauza pitali smo troje glumaca, koja su te večeri i otišli iz Porto Montenegra sa svojim prvim Adratic Film Award statuama, koja tri domaća filma su za njih nezaobilazna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
U trenutku kada je regionalna kinematografija ponovo u centru pažnje, ove preporuke postaju mali vodič kroz filmove koji su obilježili njihovo djetinjstvo, formirali njihove poglede i podsjetili ih zašto su se uopće zaljubili u sedmu umjetnost.
U razgovoru s Draganom Mićanovićem, Jarom Sofijom Ostan i Lidijom Kordić, pitali smo ih jedno jednostavno pitanje:‘’Koja tri domaća filma su obilježila vaš filmski svijet?''
Svako od njih, dao je listu koja otkriva koliko je regionalni film raznolik, emotivan i beskrajno inspirativan. Od kultnih jugoslovenskih klasika do savremenih dokumentaraca, ovo su naslovi zbog kojih ćete iznova zavoljeti domaći film.
Devet filmova koje su nam preporučili glumci sa AFA Awards
Kada smo pitali Dragana Mićanovića da izdvoji tri domaća filma bez kojih njegov filmski svijet ne bi bio isti, priznao je da nije bilo lako odlučiti.
Njegov izbor spaja nostalgiju, poeziju i onu prepoznatljivu ironiju jugoslovenskog filma iz sedamdesetih i osamdesetih, filmove koji su vrijedni svakog ponovnog gledanja.
Foto: IMDB
‘’Ko to tamo peva'', ‘’Otac na službenom putu'', ’Miris poljskog cveća''
Mlada slovenska glumica Jara Sofija Ostan, dobitnica AFA nagrade za najbolju glavnu glumicu, odgovorila je s osmijehom: „Sjećam se da sam se smijala cijeli film, i sada kad govorimo o tome, shvatila sam da ga moram ponovo pogledati.“
Njeni izbori otkrivaju redom emociju, dokumentarnu oštrinu i duh komedije koji spaja ljude i granice:
Foto: IMDB
‘’Družina'', ‘’Babica gre na jug'', ‘’Parada''
Glumica Lidija Kordić, dobitnica nagrade za Zvijezdu u usponu, svoj je odgovor podijelila po zemljama kao mali filmski most između produkcija Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Tri filma, tri svijeta i tri razloga da se podsjetimo zašto regionalni film ima onu posebnu toplinu i istinu. Njen izbor je jednako ličan koliko i emotivan:
Foto: IMDB
‘’Lajanje na zvezde'', ‘’Quo Vadis, Aida?'', ‘’Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa''
Iskreno? Nakon ovog razgovora i mi smo poželjeli filmski maraton.
Ovi naslovi su nas podsjetili da je regionalni film mnogo više od nostalgije, to su priče koje i danas u nama bude isto ono što su budile i prije trideset godina: emociju, prepoznavanje i ponos.
Mi svoje planove za vikend znamo ‘’Ko to tamo peva'' i ‘’Lajanje na zvezde'' su na listi.
A vi? Koje biste domaće filmove dodali na svoj popis?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
