TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 11.10.2025.
Pariz je otvorio vrata izložbi koja vraća posjetioce u zlatno doba Art Décoa i luksuznog putovanja.
U galeriji luksuzne modne kuće Louis Vuitton, LV Dream, tik uz Samaritaine, javnosti je predstavljena velika izložba posvećena stogodišnjici Međunarodne izložbe dekorativnih i industrijskih umjetnosti iz 1925. godine, događaja koji je definisao umjetnički pravac Art Décoa.
Više od 300 rijetkih predmeta i arhivskih dokumenata oživljava duh tog vremena i pokazuje kako je luksuzno putovanje postalo simbol modernog života kroz ovaj brend.
Art Déco: zlatno doba elegancije
Nastao u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, Art Déco je spojio geometriju, luksuzne materijale i optimizam “ludih godina”. Bio je to jezik nove urbane elite: u arhitekturi se oglašavao kroz monumentalne linije i simetriju, dok su moda i primijenjena umjetnost prštale bojama, geometrijskim uzorcima i profinjenim detaljima.
Pariz je bio epicentar tog pokreta, a 1925. godina ostala je upisana kao trenutak kada se modernost susrela s glamuroznom dekoracijom.
Kako je kuća pratila duh vremena
Za kuću koja je svoje ime gradila na putnim koferima, Art Déco je otvorio prostor za inovacije. Gaston-Louis Vuitton, unuk osnivača, prepoznao je da luksuzno putovanje traži više od funkcionalnosti ono mora odražavati i estetsku avangardu. 
U saradnji s vodećim kreatorima epohe, oblikovao je personalizirane kovčege, sofisticirane setove za toaletne potrepštine i predmete u koži i platnu s prepoznatljivim geometrijskim linijama. 
Na izložbi se danas može vidjeti, između ostalog, neseser Jeanne Lanvin, vintage bočice parfema i kovčeg izrađen posebno za couturiera Paula Poireta, artefakti koji pokazuju kako je brend postao sinonim za modernu eleganciju.
Foto: @luxuriousbymm
Postavka je raspoređena u osam imerzivnih prostorija unutar LV Dream centra, preko puta robne kuće Samaritaine. Izložba je besplatna, uz prethodnu rezervaciju, i nudi jedinstvenu priliku da se istraži kako je kuća, kroz dizajn i majstorstvo, utkala svoj trag u Art Déco epohu.
Stoljeće kasnije, taj vizionarski duh i dalje oblikuje Pariz kao svjetsku prijestolnicu stila.
Foto: @salutlesgarcones
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
