TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 19.5.2025.
Ono što je prije čak cijelu jednu deceniju započelo kao san dvojice mladih entuzijasta, danas je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u regiji.
You guessed it right! Radi se Garden of Dreams organizaciji i Festivalu, koji su pokrenuli Bojan i Renad, a koji je odavno prerastao okvire elektronske muzike i postao multimedijalni prostor susreta ljudi, ideja, žanrova i emocija.
U ovom ekskluzivnom intervjuu za Bonjour.ba, osnivači Garden of Dreams retrospektivno i iskreno govore o prvoj noći, izazovima koje su osjetili tokom pandemije, zajednici koja ih je nosila, a naravno i planovima za budućnost koji uključuju književnost, film, panele, saradnje s kulturnim institucijama i podrazumijeva se, Sarajevo kao veliku binu za snove.
Njihov pristup muzici je uvijek bio ambiciozan te je uključivao kolektiv, tako Garden of Dreams nije samo festival, već, kako i sami kažu, 'emotivni prostor' koji pulsira ritmovima grada i generacija. Zato nije iznenađenje da se u 2025. priči pridružuju Amira Medunjanin i Aleksandar Hemon, kao most između tradicije i savremenosti.
Deset godina kasnije, Garden of Dreams je kulturni dokument vremena, a Bojan i Renad poručuju da će Sarajevo zauvijek ostati srce ovog sna.
Prije svega, jeste li svjesni da je prošla decenija otkako ste pokrenuli Garden of Dreams?
Bojan: Ne znam je li prošla ili proletjela. Kad se osvrneš, čini se kao tren. Ali kad pomisliš šta smo sve prošli, koliko noći bez sna, koliko odluka, rizika, ljudi koje smo upoznali… Deset godina je malo i mnogo u isto vrijeme.
Renad: Uh, nestvarno da je prošlo godina. Stvarno, kao tren. Nedavno smo gledali šta smo sve napravili, kakve događaje i na kakvim mjestima smo organizovali, čisto ludilo. Od Silvera, muzeja, Huma, perona na Željezničkoj stanici Sarajevo, krovova, auto salona, do pozorišta i BKC-a. Nerealno putovanje, a opet se čini da smo tek na početku. Malo i mnogo.
Sjećate li se prvog eventa? Onog osjećaja prije nego što se upale prvi laseri?
Bojan: Naravno. Bio je to miks adrenalina, panike i one najčišće euforije. Nismo imali pojma gdje će nas sve to odvesti, ali smo znali da nećemo stati. Nismo tada pravili festival. Pravili smo prostor za snove, naš, i svih koji su došli.
Renad: I dan danas mislim da je najveći uspjeh što smo imali hrabrost da krenemo. Bilo je previše razloga da ne pokušamo. Ali eto nas, 10 godina kasnije.
Garden of Dreams se nikad nije gradio sam. Koga vidite kad pomislite na ‘mi’?
Bojan: Vidim La Cavu, Alisu, Ralon Brancina, After Affair, G. Edda, Silver & Smoke, Fornivu, Armina, Samija, Dadu, Resu, Tatija, Borije, aftere, sve produkcijske ljude, sve prijatelje, starije generacije, novije generacije, organizacije, artiste. Scena je uvijek bila kolektivna stvar. Mi nikad nismo željeli da budemo sami na vrhu, nego rame uz rame s ljudima koji sanjaju kao mi.
Renad: Zato i uvijek govorimo — scena mora biti jedna. Nema mjesta za sujete, ni za podjele. Svi koji su dio ove priče — klubovi, kolektivi, DJ-evi, vizualni umjetnici — svi su jednako važni.
U tih deset godina, šta je bio najteži trenutak? Kad ste pomislili da možda nećete uspjeti?
Renad: Pandemija. Nije to bio samo gubitak eventa, bio je to gubitak momentuma, osjećaja svrhe. Ljudi su se zatvorili, a mi postojimo zbog susreta. Ali i tada smo tražili načine da ostanemo prisutni, da damo nadu. Sanjali smo i kad nismo mogli izaći iz kuće.
Bojan: I kad je sve stalo, nama su misli radile 300 na sat. I tada smo znali, Garden of Dreams nije samo događaj. To je pokret. I pokreti ne staju, zato smo i tokom pandemije snimali Garden of Dreams presents projekat kojim smo željeli pokazati ljudima da smo živi i da nismo samo tu kada je lijepo, već da želimo i zlu biti alternativa.
A najponosniji trenutak?
Bojan: Prvi Festival. Definitivno! I zadnja dva događaja za posljednju noć Sarajevo Film Festivala. Kad sam se popeo na binu i pogledao hiljade ljudi. Tad sam znao da je ovo veće od nas. To je bio grad koji diše zajedno.
Renad: I svaki put kad vidim nečije lice koje se smije, pleše, gleda u svjetla kao dijete, tad znam da sve ima smisla.
Dolazimo do velikog jubileja. Garden of Dreams 2025. Šta nas čeka?
Renad: Prije svega, ovo više nije samo festival. Ovo je multimedijalni dijalog. Imat ćemo muziku, naravno, ali i književnost, film, panele, edukacije, izložbe. Sarajevo postaje velika bina za snove svih oblika. Posebno nam je drago što će na ovom festivalu biti naša raja iz Silvera, Sarajevo Matine i Sound Beyond ekipe. Sarajevo finest. J
Bojan: Novi artisti, nove bine, nova imena, nova partnerstva. Svaki kutak festivala ima svoj identitet i svoju priču. Bitno nam je bilo da za 10 godina napravimo saradnju sa institucijama kulture našeg grada, odatle saradnja sa SFF-om, SART-om, BKC-om i Ars Aevi muzejem. Znači nam što su nas prepoznale zvanične institucije kulture, to je potvrda da radimo ispravno, novi vjetar u leđa.
Aleksandar Hemon, Amira Medunjanin... Kako su se našli u ovoj elektronskoj bajci?
Renad: Amira je duh ovog grada. Hemon je glas Sarajeva koji se čuje i u New Yorku. Njih dvoje su savršen most između tradicije i moderne. Želimo da pokažemo da elektronika ne isključuje dušu, ona je oblikuje.
Bojan: Hemon će raditi naraciju koja će otvoriti festival, spoj literature i zvuka. Amira će zatvoriti festival na način koji niko neće zaboraviti. Kad ona zapjeva, cijela bašta će zadrhtati.
Garden of Dreams izlazi iz Sarajeva. London, Vegas… Koji su sljedeći koraci?
Bojan: Izašli smo, da. Neki koraci su bili sigurni, neki rizični. Ali znamo jedno, Sarajevo ostaje srce. Sve što radimo vani je širenje tog pulsa. Vegas i London su pozornice, ali ideja se rodila ovdje. Uskoro planiramo ponovo Vegas, London, Beograd, Amsterdam. Biće nas svugdje.
Renad: A mi idemo dalje. Garden of Dreams nije geografski, to je emotivni prostor.
Kako ostajete inspirisani nakon 10 godina? Gdje danas tražite snove?
Renad: U ljudima. U svakom DJ-u koji prvi put stane za miksetu. U plesaču koji napravi korak koji nikad nismo vidjeli. U poruci "ovo mi je bilo najbolje veče u životu".
Bojan: I u strahu. U onoj misli "šta ako ne uspijemo?" — jer ako je nema, znači da igramo na sigurno. A to nismo mi.
I na kraju — šta biste rekli onoj dvojici koji su prije deset godina odlučili da krenu u ovo?
Bojan: Rekao bih: “Nemaš pojma u šta se upuštaš. I baš zato idi.”
Renad: Ja bih im samo rekao: “Hvala vam. I nemojte nikad prestati da sanjate.”
Fotografije: Adnan Lingo
TEKST: Bonjour.ba/PR
Sarajevo je sinoć bilo mjesto jednog od onih koncerata koji se ne završavaju posljednjim tonom. Nastup The Prodigy donio je u grad energiju velikih svjetskih festivalskih pozornica, a publika je od prvih taktova do posljednje pjesme pokazala da je Sarajevo spremno za koncerte najvećih svjetskih imena.
Čim su se začuli prvi prepoznatljivi zvukovi, bilo je jasno da će ovo biti noć u kojoj će publika teško ostati na mjestu. Ples, skakanje, zajedničko pjevanje i neprestana energija ispunili su prostor, dok je The Prodigy kroz svoj prepoznatljivi spoj elektronike i sirove koncertne energije držao publiku u pokretu od početka do kraja.
Taktovi koje generacije poznajuiI osjećaju pretvorili su koncert u kolektivni trenutak, a publika je svaku novu pjesmu dočekala uz ogroman val energije. Plesni podij u pojedinim trenucima izgledao je više kao veliki festivalski prostor nego kao koncert u gradu. Sarajevo je još jednom pokazalo ono po čemu je poznato: publiku koja se ne ustručava potpuno prepustiti muzici i koja zna napraviti atmosferu koju izvođači pamte.
The Prodigy je u Sarajevo donio vrhunsku produkciju, zvuk i intenzitet kakav se očekuje od jednog od najvažnijih imena elektronske muzike, ali je upravo reakcija domaće publike bila ono što je ovoj večeri dalo posebnu dimenziju.
Ovakvi koncerti mnogo su više od jednog muzičkog događaja. Oni pokazuju potencijal Sarajeva kao grada koji može ugostiti velike međunarodne produkcije i publiku koja je spremna za njih.
Dolazak The Prodigyja otvorio je vrata jednom drugačijem nivou koncertne ponude u Sarajevu. Grad je pokazao da za velike svjetske izvođače postoji publika, energija i prostor za događaje koji mogu privući pažnju cijele regije.
“The Prodigy je otišao, ali energija koju je ostavio iza sebe još uvijek traje. Sarajevo je dobilo potvrdu da može biti domaćin velikih svjetskih koncerata, a publika je pokazala da ih želi. I upravo zato ova noć može biti posmatrana kao početak, a ne kao kraj.” Poručili su organizatori iz kolektiva Garden of Dreams.
Ako je suditi po sinoćnjoj atmosferi, Sarajevo je spremno za još veće pozornice, još veća imena i još mnogo noći koje će se dugo pamtiti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
