TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.3.2026.
U trenutku kada Banja Luka dobija novi gastronomski prostor, razgovarali smo s autoricom interijera koji redefiniše pojam elegancije u savremenom kontekstu.
Novi restoran SO u Banjoj Luci ne otvara samo vrata gostima, već i novo poglavlje u savremenoj interpretaciji klasične elegancije. Interijer koji potpisuje Svjatlana Prole balansira između bezvremenske sofisticiranosti i pažljivo orkestrirane atmosfere.
Mramorne plohe, teksturalni zidovi, duboke draperije i dramatična rasvjeta grade prostor koji ne insistira na trendu, već na karakteru. Svaki sloj, od rasvjete do detalja na stolovima, djeluje kao promišljeni dio veće prostorne kompozicije.
U trenutku lansiranja ovog projekta razgovarali smo s autoricom o njenom pristupu, granici između arhitekture i interijera te savremenom jeziku prostora koji nastaje u bh. kontekstu.
Svjetlana Prole, interijer dizajnerica
U razgovoru za Bonjour.DESIGN Svjetlana Prole govori o autorskom procesu, odnosu konstrukcije i “oblačenja” prostora te o tome šta danas znači graditi sofisticiran, savremen arhitektonski izraz u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrće na restoran SO kao projekat koji artikulira njen trenutni profesionalni smjer.
Svjetlana, u kojem trenutku vašeg procesa arhitektura prestaje biti konstrukcija, a kada, po vašem mišljenju, počinje interijer?
Za mene arhitektura nikada nije samo konstrukcija, kao što enterijer nikada nije samo dekoracija. To je jedan kontinuirani proces. Arhitektura postavlja funkcionalnu i modularnu bazu prostora, njegovu mjeru, proporciju i ritam. Enterijer počinje upravo tu, ali se zaista rađa tek kroz dijalog.
Volim to objasniti kroz kretanje na skali od minimalizma do maksimalizma. U početku postoji čista arhitektonska osnova. Zatim dolazi intervju sa klijentom, faza u kojoj dobijamo ključne ulazne podatke za personalizaciju i autentičnost prostora.
Taj razgovor unosi život u nacrt. Daje mu karakter, tempo i ličnu priču. To je, po mom mišljenju, presudni trenutak.
Nakon toga slijedi stilska gradacija, materijalizacija i, na kraju, stilizovanje. Prostor se gradi slojevito, kroz materijal, teksturu, svjetlo i detalje, sve dok se svi elementi ne dovedu u skladnu cjelinu.
U tom procesu arhitektura i enterijer nisu suprotstavljene kategorije, već faze istog promišljenog toka. Jedno bez drugog ne može.
Kako u svom radu balansirate između strukture prostora i njegovog slojevitog oblikovanja kroz namještaj, tekstil, rasvjetu i druge taktilne elemente?
Balans u prostoru tražim vrlo jednostavno, kroz ono što nazivam bezvremenskim filterom. To je moj unutrašnji kriterij kroz koji prolaze svi odabrani elementi, od formi do materijala.
Svaku liniju, teksturu i detalj analiziram i pitam se imaju li trajnu kategoriju vrijednosti. Ako prođu taj filter, znači da nose stabilnost i da je moj osjećaj za mjeru pobijedio. A mislim da u ovom poslu osjećaji moraju biti važna smjernica, ali i cilj.
Koliko vam je važno da interijer ne preuzme primat nad arhitekturom, već da je produži i nadogradi bez narušavanja njene suštine?
Snažna arhitektonska osnova već nosi identitet, proporciju i ritam, i ona postavlja granice unutar kojih se dalje krećemo.
Prostor uvijek posmatram u njegovim krajnostima, zamišljam ga ogoljenog do minimalizma i, s druge strane, zasićenog do maksimalizma. Podjednako je teško zadovoljiti obje forme. Upravo između te dvije slike nalazi se mjera.
Taj optimalni interval, u kojem su elementi personalizovani i provučeni kroz bezvremenski filter, određuje karakter prostora. U toj mjeri enterijer ne preuzima primat, već postaje produžetak arhitekture.
Vaš rad nosi jasan i prepoznatljiv autorski rukopis.
Kako biste ga sami definisali, kroz vrijednosti, principe ili osjećaj koji želite da prostor prenese?
Moj autorski rukopis nastaje iz personalizacije prostora. Upravo kroz taj proces najviše učim. Svaki klijent donosi vlastitu priču i doživljaj prostora, ali način na koji ga interpretiram oblikuje moj senzibilitet.
Svaki autor, na neki način, čita scenario koji mu klijent povjeri. Razlika nastaje u načinu tumačenja. Upravo ta sposobnost da prepoznam suštinu čini moj pristup prepoznatljivim.
Vrijednosti koje me vode su trajnost i osjećaj tihe elegancije.
U novom projektu, restoranu SO, na koji način ste promišljali odnos arhitekture, atmosfere i identiteta mjesta, te šta ovaj prostor govori o vašem trenutnom autorskom pravcu?
Zanimljivo je da je restoran SO nastajao paralelno sa uređenjem mog stana. Upravo zbog te podudarnosti, u njemu je na neki način sabrana moja trenutna autorska faza.
Vjerujem da će u narednom periodu moj stilski i autorski istup biti još jasniji, ali već sada se kroz ovaj projekat prepoznaje smjer u kojem razmišljam.
Koncept enterijera počinje na savremenoj interpretaciji klasičnog salona. Restoran SO ima prostor koji odiše utiskom kontinuiteta, kao da je sazrijevao kroz vrijeme, a ne nastao odjednom. Njegova elegancija nije demonstrativna, već kultivisana; gradi se kroz slojeve, plemenite materijale i pažljivo kontrolisanu toplinu svjetla.
Šta za vas danas znači graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini između lokalnog konteksta, globalnih uticaja i vlastite autorske odgovornosti?
Graditi savremeni arhitektonski jezik u Bosni i Hercegovini danas znači razumjeti gdje stvaramo. Naš prostor ima svoje naslijeđe, mjeru i emociju. To ne treba ignorisati, nego njegovati.
Za mene savremenost ne znači prekid sa prošlosti, već njenu nadogradnju.
Autorska odgovornost, po mom mišljenju, podrazumijeva da se trendovi ne preuzimaju bez kritičkog odmaka, već da se prevode kroz lokalni senzibilitet.
Globalni uticaji su dobrodošli, ali prostor mora ostati iskren prema svom podneblju i kulturi. Tek tada ima trajanje. A prostor koji ima trajanje, uvijek je savremen.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada arhitektica odluči da prostor svede na tekstil, nastaje kolekcija koja mijenja način na koji posmatramo detalj u interijeru.
Arhitektura se najčešće veže za strukturu, volumen i prostor, ali njen uticaj ne završava na zidovima. U savremenom enterijeru tekstil postaje jednako važan kao i tlocrt nosi ritam, definira atmosferu i daje identitet prostoru.
Upravo iz tog razmišljanja nastala je kolekcija Slonia, prvi autorski tekstilni projekt arhitektice Nedžle Potogije, realizovan u saradnji sa kompanijom Verdos kroz Mercis tkanine. Inspirisana simbolikom slona, prepoznatljivog znaka njenog studija, kolekcija donosi šest grafički snažnih, ali taktilno toplih dizajna.
Riječ je o projektu koji briše granicu između arhitekture i produkt dizajna, otvarajući novo poglavlje za bh. tržište. Tim povodom razgovarali smo s Nedžlom, osnivačicom NPA Studija o procesu, simbolici i ulozi tekstila u savremenom prostoru.
Kolekcija Slonia označava prvi ulazak Nedžle Potogije u dizajn tekstila, ali i širi iskorak bh. scene prema autorskim, konceptualno promišljenim tkaninama.
U nastavku razgovora otkriva nam kako je arhitektonski identitet pretočila u tekstil, te zašto vjeruje da detalj može oblikovati cijeli prostor.
Ova kolekcija označava vaš prvi ulazak u dizajn tekstila.
U kojem trenutku ste osjetili da arhitektonski narativ NPA studija može prerasti u tekstilni medij?
Naš ulazak u dizajn tekstila dogodio se spontano, na poziv kompanije Mercis, Verdos tkanine, kada sam dobila upit za razvoj dizajna za tekstil. Taj trenutak nije bio rezultat dugoročnog plana, već prirodan nastavak našeg dosadašnjeg rada i promišljanja prostora.
Motiv prve kolekcije proizašao je iz našeg logotipa, siluete slona koji je simbol NPA studija. U njemu je sadržana sva naša dosadašnja arhitektonska pozadina: obline koje su prepoznatljive u našim formama, promišljene proporcije i senzibilitet prema materijalu. Boje su definisane kroz enterijere koje radimo; to su tonovi koji su već postali dio našeg autorskog izraza.
Ova kolekcija je, zapravo, naš identitet utkan u tkaninu. Ona je potvrda mog dugogodišnjeg uvjerenja da se dizajn ne može dijeliti na arhitekturu, enterijer ili produkt dizajn; sve je to jedna cjelina. Nikada nisam razdvajala arhitekturu od enterijera; uvijek sam objekat posmatrala holistički. Tekstil je sada postao njegov najintimniji sloj, najmanja pora prostora kroz koju se ista filozofija može osjetiti. Upravo to me posebno raduje jer se naš narativ nastavlja, samo u novom mediju.
Inspiraciju pronalazite u simbolu slona prepoznatljivom logotipu NPA.
Kako ste taj grafički identitet preveli iz dvodimenzionalnog znaka u ponavljajući tekstilni uzorak?
Prijenos logotipa u tekstilni uzorak nije bio doslovan, već apstraktan. Nisam željela ilustrativno ponavljati siluetu slona, već prenijeti njegovu suštinu kroz formu i ritam.
Krenula sam od velikih, dominantnih oblika koji reflektuju snagu i prisutnost slona kao velike, stabilne životinje. Ti oblici su geometrijski, ali nikada strogo oštri; uvijek u sebi imaju nešto oblo, mekano, blago zaokruženo. Upravo ta zaobljenost je suptilna referenca na siluetu slona i ujedno element koji omekšava kompoziciju.
Unutar svake forme prisutan je balans između geometrije i oblosti, između strukture i mekoće. Na taj način grafički identitet prelazi iz dvodimenzionalnog znaka u ritmičnu tekstilnu strukturu. Umjesto jednog centralnog simbola dobili smo sistem oblika koji se ponavljaju i međusobno komuniciraju, zadržavajući karakter brenda, ali preveden u jezik tekstila.
Koliko je proces dizajniranja tekstila drugačiji od projektovanja prostora? Da li ste mu pristupili kao mikroarhitekturi ili kao potpuno novom polju izraza?
Rekla bih da sam tekstilu pristupila kao mikroarhitekturi. Iako je riječ o manjoj skali, princip razmišljanja je ostao isti; koncept, disciplina, logika i jasna struktura su neizostavni.
Moram priznati da sam se iznenadila koliko je vremena proces zahtijevao. Ovakva vrsta dizajna traži jednaku ozbiljnost i promišljanje kao i projektovanje prostora. Svaki dizajn u kolekciji nosi svoje ime i značenje, gradeći zajedno jednu slojevitu i promišljenu naraciju:
Stabilia – ona koja ostaje
Legatia – ona koja je naslijeđena i traje
Optima – ona koja ostaje i djeluje
Nobilia – ona koja je plemenita
Inertia – ona koja postojano vodi
Aurelia – ona koja je plemenita i bezvremenska
Kroz ove nazive kolekcija ne komunicira samo vizualno, već i kroz vrijednosti koje nosi: trajnost, kontinuitet, snagu i suptilnu eleganciju. Svaki motiv tako postaje više od dekoracije; on nosi karakter i značenje koje se prenosi u prostor.
Proces je započinjao skicom, ali je završna forma nastajala tek nakon detaljnog promišljanja proporcija, dimenzija, ritma ponavljanja i odnosa elemenata unutar površine. U tom smislu, tekstil jeste mikroarhitektura, prostor sveden na površinu, ali sa svim slojevima promišljanja koje arhitektura nosi. Razlika je samo u mjerilu; princip ostaje isti.
U vizualima vidimo snažne geometrijske ritmove, ali i mekoću boje i teksture.
Kako balansirate između grafičke jasnoće i taktilne topline u interijeru?
Mislim da je taj balans prirodan odraz našeg rada u obje sfere, arhitekturi i enterijeru. Često iz enterijera prelazimo u produkt dizajn, tako da su te discipline kod nas stalno isprepletene.
Arhitekturu bih definisala kao nosioca grafičke jasnoće; tu se bavimo formom, proporcijom, funkcijom i jasnim linijama. To je struktura, okvir i racionalni dio procesa. S druge strane, rad na enterijerima donosi taktilnu toplinu materijal, teksturu, boju, svjetlo i atmosferu.
Enterijer je doživljaj.
U dizajnu tekstila te dvije dimenzije su se prirodno susrele. Geometrijski ritmovi dolaze iz arhitektonske discipline i jasnoće forme, dok mekoća boje i teksture proizlazi iz senzibiliteta koji njegujemo u enterijerima. Arhitektura nam daje formu i funkciju, enterijer emociju i toplinu, a tekstil je postao medij u kojem su obje te vrijednosti utkane u jednu cjelinu.
Saradnja sa kompanijom Verdos rezultirala je realizacijom Mercis tkanina.
Kako je izgledao dijalog između dizajnera i proizvođača? U kojoj mjeri su tehnička ograničenja oblikovala finalni rezultat?
Saradnja sa kompanijom Verdos odvijala se izuzetno glatko i efikasno, ponajviše zahvaljujući činjenici da je komunikacija vođena sa Jasminom, vlasnicom i predstavnicom kompanije Verdos, koja stoji iza Mercis tkanina, a iz iste smo struke. Dijeljenje zajedničkog profesionalnog jezika i razumijevanja procesa dizajna značajno je olakšalo dijalog između dizajnera i proizvođača.
Cijeli proces tekao je vrlo prirodno, uz visok nivo međusobnog povjerenja i profesionalnosti.
Kada je riječ o tehničkim ograničenjima, jedini značajniji faktor bila je širina mašine koja je mogla obraditi dizajn. Međutim, osim tog tehničkog parametra, nije bilo većih restrikcija koje bi uticale na kreativni proces. Kao i u arhitektonskoj praksi, ograničenja nisu predstavljala prepreku, već su poslužila kao dodatni izvor inspiracije i usmjerila razvoj konačnog rješenja.
Smatrate li da bh. tržište danas ima kapacitet i senzibilitet za autorski dizajn tekstila, ili je ovo tek početak formiranja takve scene?
Smatram da bh. tržište ima itekako kapacitet i senzibilitet za autorski dizajn tekstila. U posljednje vrijeme sve je primjetnija veća otvorenost prema originalnim, lokalno razvijenim proizvodima i autentičnom dizajnerskom izrazu.
Vjerujem da se trenutno nalazimo na početku formiranja takve scene koja ima veliki potencijal za dalji razvoj. Posebno me raduje što imam priliku biti među prvima koji otvaraju vrata u ovom polju. Sigurna sam da je ovo tek početak i da će u narednom periodu uslijediti još mnogo kvalitetnih inicijativa i projekata koji će dodatno oblikovati i ojačati domaću dizajnersku scenu.
Prije deset godina na bh. tržištu gotovo da nije bilo izbora kada je riječ o tekstilu; ponuda je bila vrlo ograničena. Danas se situacija značajno mijenja i po prvi put u Bosni i Hercegovini imamo autorski dizajnirani tekstil koji donosi novu vrijednost kroz originalnost, identitet i dizajnerski izraz.
Uskoro najavljujete i komade namještaja izrađene u ovim tekstilima. Da li to znači da Slonia evoluira iz kolekcije tkanina u širi produkt dizajn sistem?
Istina, uskoro predstavljamo i kolekciju namještaja izrađenu u Slonia tkaninama, što predstavlja prirodan nastavak razvoja brenda. Ovaj korak otvara prostor da Slonia evoluira iz kolekcije tekstila u širi sistem produkt dizajna.
Za nas, Slonia nije samo kolekcija; ona je pečat koji ostavlja trag u enterijerima. Kroz tekstile i buduće komade namještaja želimo stvarati prepoznatljiv identitet prostora, onaj koji nosi emociju, karakter i autorski potpis.
Vjerujem da je ovo tek početak i da će iz svega ovoga izrasti mnogo više, kako u smislu proizvoda, tako i u načinu na koji oblikujemo prostor.
Kao arhitektica, na koji način vam rad u manjim mjerilima poput tekstila utiče na razmišljanje o prostoru u cjelini? Da li se perspektiva mijenja?
Kao arhitektica, navikla sam raditi u različitim mjerilima – od arhitekture, preko enterijera, pa sve do dizajna tekstila kao najintimnijeg nivoa prostora. Upravo ta promjena mjerila čini proces izuzetno dinamičnim i inspirativnim.
Ono što me posebno privlači jeste odnos između detalja i cjeline. Rad na tekstilu podsjeća me na fotografiju fokusiranu na jedan kadar precizan, promišljen detalj, ali istovremeno uvijek imam na umu širu sliku i kontekst u kojem taj detalj postoji. Za mene prostor nikada nije fragmentiran; on uvijek ostaje cjelina.
Vjerujem da se najbolji prostori stvaraju kroz takav sveobuhvatan pristup – od temelja do najsitnijeg detalja. Ranije sam voljela reći “od temelja do ručkice”, a danas bih rekla: od temelja do tkanine.
Ako biste kolekciju Slonia morali opisati kroz tri pojma koji prevazilaze estetiku koji bi to bili i zašto?
Kolekciju Slonia bih opisala kroz tri pojma: mudrost, empatija i originalnost.
Mudrost, jer svaki dizajn proizlazi iz promišljenog pristupa. Ne radi se samo o estetici, već o razumijevanju prostora i razloga zašto određeni motiv ili struktura postoji. Kao i u arhitekturi, tkanina treba da unese dinamiku u prostor, da komunicira s njim i da mu daje suptilne, ali značajne akcente.
Empatija se ogleda u sposobnosti dizajna da se prilagodi različitim prostorima i kontekstima. Kroz kombinaciju ravnih, geometrijskih formi i zaobljenih linija, tkanina ulazi u dijalog s enterijerom, prilagođava mu se i postaje njegov prirodan dio.
Originalnost je možda i njen najsnažniji element; riječ je o autorskom dizajnerskom djelu koje prostoru daje jasan identitet i prepoznatljiv pečat.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
