TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.3.2026.
Brendovi koje arhitekti koriste u profesionalnim projektima nisu rezervisani samo za showroomove i budžete velikih investitora, mnogi od njih dostupni su i nama.
Kada gledamo interijere koje potpisuju arhitekti i dizajneri, često pomislimo da su ti komadi nedostižni ili rezervisani za profesionalni kontekst. No, mnogi brendovi koji se redovno pojavljuju u projektima širom svijeta dostupni su i privatnim kupcima samo ih treba znati prepoznati.
U ovom vodiču izdvajamo brendove koje arhitekti rado biraju zbog kvaliteta, dugovječnosti ili bezvremenskog dizajna. Od ergonomskih stolica i ikoničnog namještaja do rasvjete i tekstura koje prostoru daju karakter.
Foto: @artekglobal
Ako postoji stolica koja je postala sinonim za ergonomiju u arhitektonskim uredima, to je Aeron. Herman Miller je standard kada je riječ o radnim prostorima koji se ozbiljno bave zdravljem i produktivnošću.
Arhitekti ga biraju jer je funkcionalnost u prvom planu, ali estetika nikada ne trpi. Ovo su komadi koji traju desetljećima i zadržavaju vrijednost. Investicija, ali opravdana.
Foto: @flos
Naravno, lista brendova koje arhitekti koriste mnogo je duža od ove. Postoje regionalni proizvođači, emerging studiji i niche imena koja se pojavljuju u specifičnim kontekstima. Ipak, brendovi koje izdvajamo ovdje imaju nešto zajedničko: kroz decenije su postali standard.
Ovo su klasici s razlogom i što je još važnije, dostupni su i izvan profesionalnih krugova.
Foto: @hermanmiller
Kada arhitekti biraju komade za svoje projekte, kriteriji su jasni: dugovječnost, konstrukcijska kvaliteta, bezvremenska forma i sposobnost da se uklope u različite koncepte.
Ergonomija kao investicija, ne luksuz: Herman Miller
U profesionalnim studijima širom svijeta, radne stolice ovog brenda postale su gotovo standard. Razlog nije statusni simbol, već ozbiljno istraživanje dugoročnog utjecaja sjedenja na tijelo.
Arhitekti ga biraju jer spaja funkciju i suptilnu estetiku, a komadi zadržavaju vrijednost i nakon godina korištenja. U vremenu kada rad od kuće redefiniše naše interijere, ovo je jedan od rijetkih komada koji zaista mijenja kvalitet svakodnevice.
Foto: @hermanmiller
Dizajn koji i svakodnevicu pretvara u mali ritual: Alessi
Kuhinjski predmeti često ostaju u zoni čiste funkcije, ali Alessi briše tu granicu. Arhitekti ga koriste kada žele unijeti duhovit, gotovo skulpturalan detalj u prostor bez narušavanja njegove ozbiljnosti.
Ovdje čak i cjediljka ili kuhalo postaju dizajnerska izjava. Upravo ta sposobnost da funkciju pretvori u karakter čini ga stalnim gostom u projektima koji teže suptilnoj originalnosti.
Foto: @alessi_official
Drvo u svojoj najčišćoj formi: Artek
Toplina, proporcija i racionalnost Artek je često izbor kada se želi postići balans između modernizma i prirodnih materijala. Njegovi komadi ne dominiraju prostorom, ali mu daju temelj.
Arhitekti ga vole jer je diskretan, a istovremeno snažan u identitetu. To je onaj tip namještaja koji izgleda jednako relevantno danas kao i prije nekoliko decenija.
Foto: @artekglobal
Svjetlo kao arhitektonski alat: Flos
Rasvjeta u profesionalnim projektima nikada nije slučajna. Flos se pojavljuje onda kada je svjetlo zamišljeno kao integralni dio kompozicije, a ne samo tehnička potreba. Njihove lampe često postaju centralna tačka prostora, ali bez teatralnosti.
Arhitekti ih biraju jer kombinuju inovaciju i jasnoću forme, stvarajući ambijent koji traje.
Foto: @flos
Ikone koje nikada ne izlaze iz konteksta: Vitra
Vitra je sinonim za dizajnersku historiju 20. stoljeća, ali i za kontinuiranu relevantnost. U projektima se pojavljuje kada je potreban komad s narativom, ali i s konstrukcijskom ozbiljnošću. To su stolice i fotelje koje nose kulturnu težinu, a pritom savršeno funkcionišu u savremenim interijerima. Arhitekti ga biraju kada žele prostor učiniti slojevitijim.
Foto: @vitra
Neutralna baza koja dopušta kreativnost: IKEA
Iako se možda ne doživljava kao “dizajnerski” brend u klasičnom smislu, IKEA je čest alat u profesionalnim projektima. Njena modularnost i jednostavne forme omogućavaju prilagodbu i nadogradnju.
Arhitekti je koriste kao osnovu, kao platno koje se kasnije personalizira materijalima, ručkama, bojama ili premium komadima. U dobro osmišljenom konceptu, IKEA ne djeluje generično, već racionalno.
Foto: @ikea
TEKST: Ada Ćeremida
Pariški dom Giambattiste Vallija mogao je biti raskošna kulisa nalik njegovim haute couture revijama. Umjesto teatralnosti, dizajner je odabrao nježnu zelenu, ružičaste tonove, slojeve umjetnosti i predmete s pričom, stvarajući interijer koji pogled doslovno odmara.
Giambattista Valli svoj je dom pronašao na pariškom otoku Île Saint-Louis, nekoliko koraka od Notre-Dame, ali dovoljno odvojenom od gradske vreve da ga dizajner doživljava gotovo kao selo unutar Pariza.
Stan iz 18. stoljeća ima visoke stropove, neoklasične detalje, pogled prema privatnom dvorištu i raspored koji više podsjeća na ladanjsku kuću nego na tipičan gradski apartman.
Kada ga je prvi put vidio, prostor je bio zapušten i bez jasnog karaktera. Valli je, međutim, odmah prepoznao njegove proporcije i mogućnost da mu doda potpuno novi nivo, a da sačuva osjećaj starog pariškog doma.
Danas ga dijeli s partnerom Faridom Rebbalijem i njihovim sinom Adamom, a svaka prostorija spaja porodični život, putovanja, umjetnost i dizajnerske opsesije.
Prvi element koji se primijeti nije vrijedan umjetnički rad ni dizajnerski namještaj, već zelena boja koja obavija gotovo cijeli stan. Riječ je o nježnom eau de nil tonu, nijansi između pistacije, celadona i blijede kadulje, koja se mijenja zavisno od svjetlosti i prostorije.
Valli je ispričao da je bilo potrebno bezbroj pokušaja da pronađe zelenu koja će umiriti misli. Boja ovdje nije dekorativni dodatak. Ona povezuje zidove, zavjese, radijatore, police i spiralno stepenište, povezujući starie arhitektonske elemenate i novie intervencije.
Kako se ulazi u privatniji dio doma, zelena postaje nešto intenzivnija i priprema pogled za ružičastu spavaću sobu. Inspiracija za tu ružičastu nije došla iz klasične pariške palete, već iz Indije i boje ruža koje se prodaju ispred tamošnjih hramova.
Najskulpturalniji element stana je veliko spiralno stepenište koje se poput vrpce uvija kroz trpezariju. Izradio ga je majstor za štukaturu Pierre Chapelain, a ono vodi prema novom nivou koji ranije nije bio dio stana.
Na galeriji su smješteni Vallijeva biblioteka i studio u kojem skicira, dok se na drugoj strani nalazi prostor njegova sina. Dizajner taj nivo opisuje kao vlastiti plutajući otok, povučen iznad zajedničkih prostorija, ali i dalje vizuelno povezan s ostatkom doma.
Intervencija je zahtijevala odobrenje jer se stan nalazi u zaštićenoj historijskoj zgradi. Umjesto stepeništa koje bi pokušalo imitirati 18. stoljeće, Valli je odabrao čistu, savremenu formu i obojio je u istu zelenu kao zidove. Time je novi element postao prirodan nastavak prostora, iako se njegova geometrija jasno razlikuje od svega oko njega.
Vallijev dom odbacuje ideju da namještaj iz različitih perioda treba strogo razdvajati. Gustavijanska sofa iz kasnog 18. stoljeća stoji uz skulpturalne komade 20. stoljeća, dok Pierre Paulin i De Sede sofe stvaraju mekane, gotovo futurističke linije ispred klasičnog kamina.
Tu su i Warren Platner fotelja, Maison Jansen stol, Christian Liaigre namještaj te rasvjeta Masayukija Kurokawe. U ovom interijeru nijedan komad ne djeluje kao eksponat koji se ne smije dodirnuti. Knjige su složene na podu, umjetnički radovi naslonjeni su na zidove, a predmeti se pomjeraju i koriste.
Jedan od najličnijih detalja nalazimo na laganim bijelim zavjesama. Valli je na njih prenio indijske portrete i studije koje je skupljao tokom čestih putovanja, pa tekstil istovremeno filtrira dnevnu svjetlost i izgleda poput velike, lebdeće stranice iz skicirke.
U spavaćoj sobi pastelno ružičasti zidovi susreću se s prekrivačima ukrašenim biljnim motivima, fotografijama naslonjenim na pod i sasvim tankim crnim linijama rasvjete. Kupaonica, obložena kamenom toplog tona, djeluje mirnije, ali zadržava istu logiku: klasična kada stoji pored predmeta i umjetnosti koji izgledaju kao da su stizali iz različitih dijelova svijeta.
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Najzanimljivija lekcija Vallijeva doma krije se u načinu na koji je boja tretirana kao arhitektonski materijal. Zelena nije rezervisana za jedan upečatljivi zid, niti se ružičasta pojavljuje samo na jastucima koje je lako ukloniti. Obje nijanse grade atmosferu cijelih prostorija.
Zbog toga ni antikni namještaj ne djeluje teško, a savremeni komadi ne unose hladnoću. Zelena smiruje njihovu raznolikost, dok povremeni crveni, ružičasti i žuti detalji interijeru daju energiju. 
Valli je završeni stan nazvao svojim sretnim mjestom. Ovo je dom koji postepeno otkriva slojeve i pokazuje da nježna paleta može imati jednako snažan karakter kao najdramatičnija haute couture haljina.
Lokacija: Île Saint-Louis, Pariz
Period zgrade: 18. stoljeće
Glavna boja: nježna eau de nil zelena
Boja privatnog dijela: ružičasta inspirisana Indijom
Arhitektonski detalj: spiralno stepenište Pierrea Chapelaina
Namještaj: Pierre Paulin, De Sede, Warren Platner, Maison Jansen i Christian Liaigre
Umjetnost: Fontana, Warhol, Picasso, Giacometti, Dalí, Chagall, Picabia i Nan Goldin
Detalj koji pamtimo: indijski portreti odštampani na prozračnim zavjesama
Interijer lekcija: pastelne boje ne moraju biti tihe kada postanu temelj cijelog prostora
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
