Vijesti o tuđem gubitku bude u nama duboku empatiju i osjećamo bol onih koji su pogođeni, kao da je dio nas. Ta povezanost često izaziva i naše unutrašnje talase: anksioznost raste, strah od sličnog gubitka steže grudi, misli se vrte oko "šta ako".

Šta ako taj strah, rođen iz empatije, nije lanac, već prilika da ojačamo sebe? Ovaj članak nije o ignorisanju tih emocija, već o jednostavnim koracima koji ih smiruju. Hajde da razmislimo zajedno: šta ako danas odabereš jedan mali korak i vidiš kako težina postaje podnošljivija?

Šta kažu oni koji razumiju s naučne strane te emocije?  
 

Gabor Maté, doktor i pisac, objašnjava da anksioznost i strah često dolaze iz rana koje nismo izliječili, a iscjeljuju se saosjećanjem prema sebi. Empatija prema vijestima, iako budi stare strahove, zapravo uči kako da budemo otporniji.

Foto: @jameslknightcenter

Brené Brown, istraživačica ranjivosti, piše da ranjivost zvuči kao istina i osjeća se kao hrabrost. Možda nije uvijek ugodna, ali nikad nije slabost. Kada nas empatija podsjeti na strah od gubitka, važno je da mu dozvolimo da postoji, bez sramote. To je prvi korak ka unutrašnjem miru.

Neuroznanstvenik Andrew Huberman sa Stanforda, objašnjava da negativne vijesti aktiviraju centar za strah u mozgu, ali da jednostavna tehnika poput uzdaha može smiriti tijelo za manje od minute.

Slično, Tara Brach u knjizi Radical Acceptance savjetuje da osjećaje prihvatimo i da pišemo o njima, jer tako gube snagu nad nama.

Ovi stručnjaci pokazuju put od empatije koja boli do emocija koje možemo nositi.

Pet jednostavnih koraka za smirenje

Konkretni savjeti su ključ tj. oni koji se mogu primijeniti odmah, da ublaže anksioznost i strah. Evo ih, inspirisanih stručnjacima:

Povežite se sa sobom i drugima. Maté i Brown podsjećaju da izolacija pojačava strah i prvo budite ljubazni prema sebi pa zovite nekoga i recite: "Ova vijest me baš pogodila. Kako si ti?" Dijeljenje olakšava teret.

Zabilježite i prihvatite. Kao što Brach predlaže, uzmite papir: napišite tri misli koje vas plaše u vijestima (izazvane empatijom), zatim tri male stvari za koje ste zahvalni danas. Ovo pretvara anksioznost u nešto što možete držati.

Dišite kroz emocije. Isprobajte Hubermanovu tehniku fiziološkog uzdaha: duboko udahnite kroz nos do punih pluća, dodajte mali dodatni udah pa polako izdahnite kroz usta. Ponovite 3-5 puta. Ovo smanjuje kortizol, hormon stresa.

Ograničite izloženost vijestima. Američki psihološki savez (APA) u smjernicama iz 2023. preporučuje samo 15-20 minuta dnevno za vijesti ili socijalne mreže, da ne ometaju san ili svakodnevni život. Postavite tajmer.  

Krećite se naprijed. Šetnja od 10 minuta na svježem zraku, kako Huberman ističe, snižava stres i čisti um. Fokusirajte se na sadašnji trenutak.

Ovi koraci nisu čarolija, već navike koje grade otpornost. Počni sa jednim i primijeti kako strah slabi.

Negativne vijesti će buditi empatiju, a sa njom i naše strahove, ali način na koji ih nosimo određuje našu snagu. Šta ako taj proces postane učitelj: empatija nas povezuje, a smirene emocije nas jačaju? 

Ako danas osjetite da možete, isprobajte samo jedan korak i to onaj koji vam se čini najlakšim. Budite strpljivi prema sebi ako treba vremena… promjena dolazi polako, ali dolazi.
 

Foto: unsplash.com

Nije uvijek lako objasniti zašto se osjećamo iscrpljeno ili napeto. Nekad je to samo period u kojem se mnogo toga dešava odjednom, pa nam treba malo više tišine, razumijevanja ili razgovora.

Posebno mladi često balansiraju između studija, posla, očekivanja i planova za budućnost, dok prostor za vlastite emocije ostane negdje sa strane.

U toj svakodnevnoj žurbi lako je pomisliti da svi drugi nekako bolje drže stvari pod kontrolom, pa ono što osjećamo zadržimo za sebe.




Dešavanja u Bosni i Hercegovini posljednjih sedmica još jednom su nas podsjetila koliko je važna zajednica,  onaj osjećaj da nismo sami i da postoji prostor u kojem nas neko može saslušati bez osuđivanja i bez žurbe da sve odmah bude riješeno.

Mnogim mladima u BiH ovo je bio izazovan period, pa smo s naše strane odlučili na jednom mjestu okupiti adrese besplatnih psiholoških savjetovališta. 

Mjesta kojima se možete obratiti kada vam treba razgovor, podrška ili jednostavno trenutak da zastanete i posložite misli u sigurnom i profesionalnom okruženju.




Plavi telefon

Jedno od najpoznatijih savjetovališta koje pruža psihološku podršku djeci i mladima. Razgovor je anoniman, a tim stručnjaka dostupan za različite teme:od anksioznosti i stresa do porodičnih i emotivnih izazova. 

Upravo ta mogućnost da se obratite bez pritiska i obaveze često bude prvi, najvažniji korak za one koji se još uvijek dvoume da potraže podršku.

Sensus

Savjetovalište koje nudi psihološku podršku i individualne razgovore s fokusom na mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost. Mnogi mladi se javljaju zbog osjećaja nesigurnosti, preopterećenosti ili promjena kroz koje prolaze tokom studija i ranog odraslog perioda.

Centar za punu svjesnost

Ako vam klasični razgovori djeluju preintenzivno, ovdje se fokus stavlja i na tehnike mindfulnessa, smirivanja misli i bolje regulacije stresa. Pristup je blag i praktičan, usmjeren na to kako se nositi sa svakodnevnim pritiscima, a ne samo analizirati problem.

Psihološko savjetovalište Banja Luka

Namijenjeno mladima koji traže stručnu podršku kroz individualne razgovore i savjetovanje. Siguran prostor za pitanja koja često ostanu neizgovorena: od stresa do osjećaja usamljenosti ili nesigurnosti u vlastite odluke.

Fondacija Krila nade

Organizacija koja već godinama radi na pružanju psihološke pomoći djeci, mladima i porodicama. Njihov pristup je topao i usmjeren na podršku, posebno u periodima pojačanog stresa i životnih promjena.

Zašto je važno pričati o ovome?  

Mentalno zdravlje nije tema koja postoji samo u teškim trenucima. Nekad je dovoljno da nas neko sasluša kako bismo jasnije razumjeli vlastite misli, usporili tempo i dali sebi prostor da dišemo malo lakše.




Znati da postoje mjesta gdje je podrška dostupna, besplatna i bez osuđivanja može napraviti veliku razliku, posebno u periodima kada nam treba malo više stabilnosti i razumijevanja.




Traženje pomoći ne znači da nešto s nama nije u redu. Često znači samo da smo odlučili biti nježniji prema sebi i dati sebi šansu da kroz svakodnevicu prolazimo s malo više mira.

Foto: pexels.com